Ako piješ, ne vozi. Geslo je to policije, koja ga papagajski ponavlja. Iz vikenda u vikend. No to geslo očito ne pada na plodno tlo iako bi zdrav razum nalagao da se ni s minimalnim, a kamoli s većim količinama alkohola u krvi, ne sjeda za volan.
Policajac imao 2,21 promil
No da je u Hrvatskoj izgleda sve manje razumnih ljudi, svjedoče policijska izvješća iz vikenda u vikend. Proteklog vikenda kod Okučana 50-godišnji vozač, kojem su u krvi izmjerena 2,54 promila alkohola, usmrtio je 13-godišnjaka na biciklu i nakon toga pobjegao, no uskoro je uhićen. Vikend ranije na Viru je pijani 29-godišnjak, koji je u krvi imao oko 1,50 promila alkohola, pokosio cijelu obitelj, pri čemu je majka poginula, a otac i troje djece su teško ozlijeđeni.
A što tek reći na slučaj o kojem je izvijestila zagrebačka policija, koja 24. kolovoza oko 23 sata na križanju Ulice kneza Branimira i Heinzelove ulice zaustavila vozilo kojim je s 2,21 promilom alkohola u krvi upravljao policijski službenik PU zagrebačke?! Istina, bio je izvan službe i vozio je privatno, a ne službeno vozilo te je zaustavljen nakon nečije dojave, no ako policajac, pa makar i izvan službe, alkoholiziran, i to znatno, sjedne za volan, što onda očekivati od tzv. običnih građana? Spomenuti policajac prvo je odveden na otrežnjenje, pa sucu za prekršaje, koji ga je novčano kaznio. Zanimljivo je da zagrebačka policija, koja inače redovito izvještava o visini tih novčanih kazni, ovaj put nije navela koliko će njihov kolega morati platiti zbog vožnje u alkoholiziranom stanju. No zato su naveli da je u tijeku "kriminalističko istraživanje te je u tijeku utvrđivanje elemenata disciplinske odgovornosti za povredu službene dužnosti sukladno odredbama Zakona o policiji."
VEZANI ČLANCI:
Inače, alkohol u policijskim promotivnim akcijama spada u ono što oni zovu "ubojice u prometu". Osim alkohola, tu su još brzina, mobitel i sigurnosni pojas, i policija svako malo provodi kontrole u kojima se bavi svim tim uzrocima prometnih nesreća. Ili nekima od njih. Statistički, policija se hvali da je lani bilo manje poginulih u prometu no 2022. te navodi da je 2022. nakon pandemijske 2020. bila druga godina s najmanje poginulih osoba te peta godina zaredom u kojoj je, otkako se sustavne vode takve statistike, broj poginulih bio manji od 300. Konkretnije, lani su na hrvatskim cestama poginule 274 osobe, što, usprkos svom policijskom zadovoljstvu, baš i nije tako malo brojka. Među ljudima koji su lani poginuli na hrvatskim cestama bilo je 179 vozača, 45 pješaka i 49 putnika, a među poginulima je bilo i 11 djece u dobi do 14 godina. Prema policijskim statistikama, najčešći uzrok nesreća je brzina, dok iste te statistike kažu da su vozači pod utjecajem alkohola lani prouzročili 1511 nesreća s nastradalim osobama, što je po MUP-u 8,8 posto manje no 2022. Lani je policija inače u vožnji pod utjecajem alkohola uhvatila 35.454 vozača. Što je vjerojatno kap u moru jer su to samo oni koji su uhvaćeni dok voze pijani. Ono što bi policiju, a i sve nas trebalo zabrinuti jest to što su od te brojke 12.722 vozača imala između 0,50 i jedan promil alkohola u krvi, njih 8300 imalo je između 1 i 1,50 promila, dok je više od 1,50 promila imalo 6836 vozača, a manje od 0,50 promila 2284 vozača. Već te brojke, iako su one nešto manje no 2022. jer je tada policija uhvatila ukupno 36.269 alkoholiziranih vozača, pokazuju da u Hrvatskoj vozači za volan sjedaju ne pripiti ili nakon piva ili dva, već dobrano alkoholizirani. Još je više zabrinjavajuće to što među vozačima koji sjedaju alkoholizirani za volan ima i podosta recidivista, i to teških. Neki od njih vozili su i s više od pet promila (?!), poput muškarca iz Čakovca koji je zaustavljen lani u rujnu, a toliko promila u krvi imao je prije 9 sati. Iako katkad broj promila koji je izmjeren u nečijoj krvi izgleda kao da dolazi iz rubrike vjerovali ili ne, pijani vozači nisu šaljiva kategorija.
Česte izmjene zakona
Oni svojim neodgovornim ponašanjem ugrožavaju sigurnost sebe i drugih, a činjenica da neki od njih to opetovano rade, ukazuje na širi društveni problem o kojem se baš ne vodi računa onoliko koliko bi trebalo. Ni kako bi trebalo. Svaki put kada se dogodi nesreća sa smrtnom posljedicom koju je skrivio pijani vozač, pogotovo ako su među njegovim žrtvama djeca ili mladi, javnost se digne na stražnje noge pa se traži određivanje istražnog zatvora, rigorozne kazne... Ta halabuka s vremena na vrijeme urodi i zakonskim promjenama, koje se u praksi pokažu neprimjenjivima, što rađa nove frustracije i javno mišljenje iz kojeg proizlazi uopćen stav da sudovi preblago kažnjavaju pijane vozače. Katkad je to istina, katkad nije, no česte izmjene zakona nisu rezultirale povećanjem svijesti vozača ni podizanjem vozačke kulture niti su naučile vozače da alkoholizirani ne sjedaju za volan. Dapače, ispada čak da oduzimanje vozačkih dozvola, ponekad i vozila, pa čak i zatvorske kazne ne utječu na promjenu ponašanja kod neodgovornih vozača. Jer onaj tko alkoholiziran hoće sjesti za volan to i učini, ne mareći pri tome hoće li biti ulovljen ili ne, hoće li ubiti sebe ili drugog, što pokazuje da je riječ o malo dubljem problemu, s kojim se ni policija ni društvo očito niti znaju niti žele suočiti.
GALERIJA Znate li da kroz Hrvatsku protječe najhladnija rijeka na svijetu, evo o kojoj je riječ