Fascinantna je činjenica da su znanstvenici u samo devet ili 11 mjeseci na kon što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) COVID-19 proglasila pandemijom, uspjeli pripremiti nekoliko izuzetno sigurnih i efkasnih cjepiva protiv novog SARS-CoV-2 koronavirusa, uzročnika COVID-19.
Da vas podsjetim, do pisanja ovog teksta američka i njemačka farmaceutska kompanija Pfzer i BioNTech, američka Moderna, Sveučilište u Oxfordu u suradnji s farmakološkim gigantom AstraZenecom iz Ujedinjenog Kraljevstva, ruski Institut Gamaleja te kineske nacionalne kompanije Sinopharm i Sinovac objavili su ohrabrujuće rezultate treće, ključne faze kliničkih istraživanja njihovih cjepiva protiv COVID-19. Nadalje, u sljedećih mjesec ili dva i američke farmaceutske kompanije Johnson & Johnson i Novavax planiraju objaviti rezultate njihove treće faze kliničkih istraživanja pa će američka i europska agencija za lijekove ubrzo odobriti i ta dva nova cjepiva protiv COVID-19. No ono što nas znanstvenike jako zabrinjava jest činjenica da smo od pojave ovih cjepiva koja su pripremljena u rekordnom roku svjedoci pojava raznih netočnih informacija (tzv. fake news) o tim cjepivima, od kojih većina dolazi od pobornika teorija zavjera i protivnika cijepljenja. Ono što je baš začuđujuće jest to što neke od tih lažnih informacija dolaze čak i od malog broja znanstvenika i liječnika koji su vjerojatno shvatili da je ovo vrijeme pandemije idealno da dožive svojih “5 minuta slave”, pa tako neki od njih izlaze u javnost s potpuno netočnim izjavama koje ću ovom tekstu demantirati jednu po jednu.
1. mRNA cjepiva koja su stvorili Pfzer/BioNTech i Moderna toksična su za ljudsko tijelo – ona mogu promijeniti našu genetičku informaciju, tj. genom” te tako “uzrokovati goleme zdravstvene probleme” među svjetskim stanovništvom koje će se cijepiti takvim cjepivima.
To naravno nije istina jer, iako mRNA predstavlja genetički materijal, ona nema nikakve veze s DNA molekulama koje su sastavni dio naših kromosoma. Drugim riječima, takve mRNA molekule nikako ne mogu biti prenesene na buduće generacije iz jednostavnog razloga – što nakon injekcije mRNA molekula koje kodiraju za virusni protein šiljka SARS-CoV-2 koronavirusa u tijelo neke osobe te molekule dovode do sinteze proteina šiljka (S-proteina), a ubrzo nakon toga se dotične mRNA razgrade, pa ne postoji nikakva mogućnost da se one ugrade u naše kromosome i na taj način promijene našu genetičku informaciju. Prema tome, nema govora da će takva mRNA cjepiva promijeniti naše kromosome.
2. Cjepiva protiv COVID-19 pripremljena su iznimno brzo – za samo 11 mjeseci.
To je svakako legitimna činjenica za one koji nemaju dovoljno znanja o molekularnoj biologiji, a pogotovo o novoj mRNA tehnologiji priprave cjepiva. Dotična mRNA cjepiva se pripravljaju kemijskom sintezom, a ne biološkim putem kao tradicionalna cjepiva te se stoga mogu pripremiti za samo nekoliko dana. Zbog toga je znanstvenicima iz farmaceutskih kompanija Pfzer/BioNTecha i Moderne trebalo samo nekoliko dana za pripremu takvih mRNA cjepiva u siječnju ove godine, nakon što su kineski znanstvenici objavili cjelokupnu genomsku sekvencu SARS-CoV-2 virusa, a već nakon tri tjedna su ih počeli testirati u sklopu prve faze kliničkih istraživanja na pedesetak dobrovoljaca u SAD-u i Njemačkoj. No zanimljivo je kako to da ti isti ljudi nisu zabrinuti što je znanstvenicima potrebno samo šest mjeseci da svake godine pripreme novo cjepivo protiv gripe, čija učinkovitost ne prelazi 60%, a jako ih zabrinjava što su cjepiva protiv COVID-19 pripremljena za devet mjeseci, a imaju još i veću učinkovitost (Pfzer/BioNTech i Modernino cjepivo 95%, Astra Zenecino 70%). Čudno, zar ne?
3. Tehnologija priprave mRNA cjepiva je potpuno nova i neprovjerena.
Potpuno mi je jasno da su brojni građani koji nisu specijalisti iz područja molekularne biologije i imunologije skeptični glede mRNA cjepiva jer se radi o potpuno novoj metodi priprave cjepiva. No ovdje moram naglasiti da ta tvrdnja nije sasvim točna jer, iako mRNA cjepiva nikada do sada nisu stigla na tržište i bila odobrena za uporabu, ona su u posljednjih 15 godina već bila testirana na ljudima, i to u slučaju četiriju različitih zaraznih bolesti: bjesnoće, gripe, citomegalovirusa te Zika virusa. Prema tome, biomedicina je u proteklih 15 godina naučila jako puno o načinu priprave mRNA cjepiva, a to najbolje dokazuju i nedavni rezultati faze III. kliničkih istraživanja koje su proveli Pfzer/BioNTech i Moderna, a koja su pokazala izvanrednu efkasnost obaju cjepiva na velikom uzorku od 30.000 (Moderna) i 43.000 (Pfzer/BioNTech) dragovoljaca.
4. Kako to da znanost tijekom 40 godina nije pronašla cjepivo protiv HIV-a ili lijek protiv raka, a tako smo brzo napravili cjepivo protiv COVID-19?
Nažalost, biologija HIV-a (ili virusa AIDS-a) je takva da znanstvenici, usprkos velikim naporima, u proteklih 40 godina nisu uspjeli pripremiti cjepiva protiv HIV-a. No bitno je spomenuti da se radi o potpuno različitim uzročnicima bolesti za koje nema jednostavnog rješenja i ne može ih se nikako uspoređivati. Točno je da razvoj cjepiva traje dugo, u prosjeku 10 godina, no cjepivo protiv COVID-19 razvijeno je tako brzo jer se oslanjalo i na prethodne dosege u razvoju cjepiva protiv SARS-CoV-1 koronavirusa koji uzrokuje SARS (Severe Acute Respiratory Syndrome) kao i drugog smrtonosnog koronavirusa koji uzrokuje MERS (Middle Eastern Respiratory Sindrome). Dakle, brzom razvoju cjepiva protiv COVID-19 doprinijela su prethodna intenzivna istraživanja potencijalnih cjepiva protiv njegovih srodnika – SARS-CoV-1 i MERS virusa. Napretka u istraživanjima na ta dva prethodna koronavirusa bili su svjesni samo oni pojedinci koji redovito prate nove lijekove u području istraživanja virusa pa se stoga te informacije o razvoju cjepiva protiv SARS-a i MERS-a nisu dijelile u medijima niti su zanimale prosječnog čitatelja. Upravo zato su istraživanja na ova dva prethodna koronavirusa (SARS-CoV-1 i MERS) omogućila da upoznamo protein šiljka (spike protein) kao bitan cilj neutralizacije tog virusa. Ta su istraživanja pokazala da taj protein šiljka ima izuzetno jaka imunogena svojstva, što znači da taj protein uzrokuje jak odgovor našeg imunološkog sustava. Drugim riječima, kada su znanstvenici počeli pripremati cjepiva protiv COVID-19, već su znali da moraju koristiti protein šiljka zbog njegovih imunogenih svojstvima pa su tu uštedjeli jako puno vremena.
A što se tiče lijeka ili cjepiva protiv raka, moram naglasiti da nikada neće biti pronađen univerzalni lijek protiv raka jer rak nije jedna bolest. Želim vas podsjetiti da je rak uobičajeni narodni naziv za sve zloćudne tumore, a biomedicina danas razlikuje više od 150 različitih vrsta raka. U posljednjih deset godina u onkologiji se pojavio niz novih preciznih lijekova protiv nekih vrsta tumora koji se vrlo uspješno koriste u liječenju onkoloških pacijenata, ali većina ljudi toga nije svjesna jer se ti lijekovi ne spominju previše u medijima.
5. Cjepiva protiv COVID-19 pripravljena su od “stanica pobačenih fetusa”.
Neka se cjepiva (npr. cjepiva protiv vodenih kozica, rubeole, ospica, bjesnoće) pripremaju tako da se ti inaktivirani ili oslabljeni virusi koji uzrokuju gore navedene infektivne bolesti umnažaju u fetalnim embrionalnim stanicama (tj. njihovim fbroblastima). Takve fetalne embrionalne stanice počele su se koristiti u pripravcima cjepiva još odavno, tj. početkom 60-ih godina prošlog stoljeća. Važno je spomenuti da znanstvenici za svoja istraživanja koriste različite stanične linije koje dolaze iz različitih izvora – primjerice, neke stanične linije dolaze od umrlih pacijenata koji doniraju svoje organe za znanost. Odličan su primjer za to tumorske stanice grlića maternice Henrietta Lacks, koja je umrla, a koje su prema njoj dobile i ime (prva dva slova njezina imena i prezimena) – HeLa stanice. Te su stanice ušle u legendu znanstvenih istraživanja diljem svijeta još 50-ih godina prošlog stoljeća, a također su imale odlučujuću ulogu u pripravi poliocjepiva protiv dječje paralize još davne 1952. godine.
Upravo su te HeLa stanice korištene za pripravak prvog cjepiva protiv poliovirusa, tj. služile su za njegovo umnažanje. Također, postoje i stanice linije koje dolaze iz fetusa pa su tako i 60-ih godina prošlog stoljeća iz placente uzete takve fetalne embrionalne stanice koje se već vise od 60 godina koriste za pripravak različitih cjepiva. Jedini razlog zašto se te fetalne embrionalne stanice koriste u pripravi cjepiva jest zato što se ti virusi mogu jako dobro umnožiti (amplifcirati) baš u tim stanicama – primjerice, mogućnost umnažanja gore navedenih virusa u stanicama životinjskog podrijetla puno je manja te se stoga u pripravi cjepiva koriste isključivo fetalne embrionalne stanice. Dakle, tu ništa nije novo jer je većina nas tijekom djetinjstva bila cijepljena takvim cjepivima koja su bila umnožena upravo u fetalnim embrionalnim stanicama. Kako se pripremaju takva cjepiva u fetalnim embrionalnim stanicama?
Virolozi koji rade na pripravcima takvih cjepiva pomiješaju inaktivirani/osla bljeni virus s fetalnim embrionalnim stanicama u staničnoj kulturi, virusi - onda uđu u te stanice, tamo se amplifciraju u puno kopija i onda uzrokuju njihovo puknuće. Takvi amplifcirani virusi (sada ih ima milijun kopija) potom se pročiste iz tih stanica tako da u konačnoj pročišćenoj formi postoje samo virusne čestice (ponavljam još jedanput, njih nekoliko milijuna), a sav debris od tih fetalnih embrionalnih stanica koji je nastao zato što su ih virusi uništili tijekom njihove amplifkacije onda se odstrani posebnim postupkom centrifugiranja – dakle u toj fnalnoj (pročišćenoj) formi koja se uštrca u ljude nema ni DNA tih fetalnih embrionalnih stanica ni njihovih dijelova.
Mnogi antivakseri vole tvrditi da konačna cjepiva koja sadrže pročišćene inaktivirane viruse koji se pripremaju na gore naveden način sadrže i ljudske DNA molekule, koje dolaze iz tih fetalnih embrionalnih stanica – to jednostavno nije istina jer se bilo kakvi ostaci DNA iz tih fetalnih embrionalnih stanica uništavaju tretiranjem posebnim kemikalijama. Zbog toga u konačnom cjepivu mogu postojati samo minimalne (gotovo nemjerljive količine, radi se u trilijuntim dijelovima grama) ljudske fragmentirane DNA iz tih fetalnih embrionalnih stanica. Ovdje je važno naglasiti da ne postoji ama baš nikakva mogućnost da se takvi mali fragmenti ljudske DNA ugrade u naše kromosome nakon što se cjepiva ušpricaju u ljude – to je dokazano u brojnim eksperimentima. No, vide i sami, antivakseri pokušavaju uvjeriti ljude koji nemaju molekularno biološko znanje da će takva cjepiva onda rezultirati promjenom njihovih kromosoma jer će se, prema njihovu mišljenju, ti fragmentirani dijelovi ljudske DNA iz fetalnih embrionalnih stanica ugraditi u naše kromosome. Kada bi ta moć ugradnje strane DNA u ljudske kromosome bila tako laka, genska terapija bila bi najpopularnija metoda u liječenju svih bolesti, a kao što znamo, ona to nažalost nije.
Što se tiče sastava nedavno pripremljenih inovativnih mRNA cjepiva protiv COVID-19 (Pfzer/BioNTecha i Moderne), važno je spomenuti da se za njihovu pripravu ne koriste nikakve ljudske stanice – takva mRNA cjepiva stvaraju se isključivo kemijskom sintezom koja traje samo nekoliko sati. Te novosintetizirane mRNA molekule koje kodiraju protein šiljka (S protein) ovog novog koronavirusa onda se “pakiraju” s lipidnim česticama (jedna od njih je i polietilen glikol) te se pomiješaju sa standardnim “stabilizatorima”, a to su anorganske soli natrij klorid, kalij klorid, natrij hidrogenfosfat dihidrat i kalijev dihidrogenfosfat. Sve su te anorganske soli jestive, tj. u svakodnevnom životu se koriste kao kuhinjska sol ili prehrambeni dodatak, a u otopini cjepiva služe za održavanje stabilnog pH (kiselosti) i optimalne koncentracije soli koja ne šteti tkivu istovremeno stabilizirajući lipidne nanočestice koje ćemo objasniti u daljnjem tekstu. Osim soli, cjepivo sadrži šećer saharozu (također svakodnevni prehrambeni artikl), koja služi kao stabilizator. Dakle, završna forma Pfzerova mRNA cjepiva uopće ne sadrži nikakve “čudne stabilizatore” i “pojačivače (eng. adjuvants)” – svi sastojci u Pfzer/BioNTechovu i Moderninu cjepivu već se odavno koriste za pripravke mnogobrojnih cjepiva.
Dakle, potpuno mi je jasno da je dosta velik broj hrvatskih građana oprezan glede ovih novih cjepiva protiv COVID-19 iz gore navedenih razloga, ali rezultati treće, ključne faze kliničkih istraživanja na svim gore navedenim cjepivima jasno su pokazala da su ona sigurna i efkasna. Zbog toga mislim da mi znanstvenici trebamo razgovarati u dobroj vjeri sa svim građanima, a tu mislim i na one koji se u ovom trenutku ne žele cijepiti, i objasniti im sa znanstvenog gledišta koje će im zdravstvene benefte donijeti cijepljenje jednom od tih cjepiva.
Uvjeren sam da će antivaksersko raspoloženje u HR slabjeti kako budemo procjepljivali sve veći dio populacije te kada se broj aktualnih novih zaraza zbog toga bude znatno smanjio.
Branka Aničić, prva cijepljena u Hrvatskoj, primila je drugu dozu: "Već vidim susret s obitelji"
Da li netko ovo čita?