Problemi s papučicom gasa i kočnicom najvećeg proizvođača automobila na svijetu Toyotu su doveli u situaciju da mora obaviti dodatne intervencije na milijunima već prodanih vozila. Predsjednik Toyote svjedočio je tim povodom početkom 2010. godine pred Kongresom Sjedinjenim Američkih Država uz izjavu da je njegovo ime na svakom vozilu (ime mu je Akio Toyoda) preuzimajući potpunu osobnu odgovornost. To je pravo liderstvo.
S druge strane, političari poduzimaju hrabre odluke samo ako su na njih natjerani unapređujući sami sebe u lidere, devalvirajući i sami pojam vodstva. Takav pristup često marginalizira snagu demokracije, a moć monopoliziraju političari i njihovi mentori. Situacija se promijenila od one kada je prije stotinu godina Max Weber definirao tri tipa lidera – tradicionalne, karizmatske i pravno-birokratske. Karizmatski lideri oponiraju i legalnim i tradicionalnim autoritetima. U tom kontekstu, često se spominju oni iz rata, ali ratnici su obično bili potpuno neproduktivni u mirna vremena, Churchill na primjer, ili Wellington kada je postao premijer.
Danas ne postoje europski lideri. Oni koji se spominju to nisu, oni govore o problemima kontinenta, ali kao njemačka kancelarka, talijanski premijer ili francuski predsjednik. Karizmatski lideri manjih zemalja brzo se proglašavaju autokratima, odnosno traži se da budu karizmatski ako trebaju provesti neke reforme koje su prosudili nužnim velike zemlje, ili međunarodne, prije svega financijske institucije, koje opet vode velike zemlje. Makjavelistički, dobar vođa je prisutan, inteligentan, ima podršku ljudi i ne boji se vući drastične poteze. Prateći tu misao, vrlo aktualnu i danas, ne može statistika, što je postalo trend, određivati što se smatra prihvatljivim ponašanjem. Ona može biti barometar političarima, ali ne i liderima. Ako postoji samo jedan način ponašanja, to nije moral, to je nedostatak principa.
Zato pravi lider iznosi stav, a ne dilemu, koja javnosti samo pokazuje neodlučnost. Suvremeno vrijeme traži i globalne lidere. Uz uobičajene predispozicije poput obrazovanja, poznavanja svjetskih jezika i osjećaja za različite kulture, moderni lideri moraju biti u matici globalizacije, koristiti ono što je najbolje u svijetu, odnosno moraju se regrutirati iz čitavog svijeta po pravilima konkurentnosti. Koncept kopiranja američke ili japanske prakse je zastario u novim uvjetima, tako da će se kombinirati najbolje poslovne prakse Zapada i Istoka. I konačno, da bi se djelovalo globalno mora se biti oprezni optimist – jer kako će raditi na svjetskoj razini, a djelovati depresivno. Lideri budućnosti trebaju biti u stanju razumijevati i nositi se s globalnim pitanjima, graditi odnose s različitim akterima, pokazivati spremnost za suradnju i pri svemu ostati – autentični.