Odlazak prof. dr. sc. Josipa Paladina s Rebra, način tog odlaska, ali i činjenica da glavna hrvatska bolnica ostaje bez svojeg prepoznatljivog liječnika inicirala je niz tema, službenih i neslužbenih informacija, mišljenja i komentara. Sve to govori da zapravo nikomu nije svejedno i da nitko nije ostao ravnodušan na taj potez uprave KBC-a Zagreb koja, međutim, osim općenitog priopćenja – šuti. Uz status umirovljenika kao razlog, prof. Paladinu su se zahvalili na četiri desetljeća rada i on je jučer ispraznio “svoj ormarić”. Učinili su to na Rebru još mnogi liječnici njegove generacije, vrsni stručnjaci kojih se javni sustav odriče i koji u pravilu redom potom nastavljaju karijeru u privatnim klinikama.
Tvrdi propisi i nervoza
– Prije nekoliko godina cijela generacija liječnika koji su ugledni nositelji struke (profesori Vidak, Labar, Francetić, Kraus, Krajina, Đelmiš, Mihelčić, Kuzmanić, Štern), sigurno 20-ak vrhunskih doktora, na ovaj ili onaj način otišli su u mirovinu. Smatram da za ljude koji nešto vrijede i koji imaju volju i psihofizičke mogućnosti treba pronaći modus kao što postoji u inozemstvu. Da im se barem ponudi savjetničko ili slično mjesto jer oni još jako puno mogu naučiti mlađe i srednje generacije. To se ne događa iz dva razloga; propisi su tvrdi, a drugi razlog je nervoza mlađih ljudi koji čekaju na red za svoj probitak – komentira prof. dr. sc. Velimir Šimunić, liječnik kojeg je javnost nazvala “ocem umjetne oplodnje”, a koji i nakon odlaska iz javnog sustava radi u svojoj klinici.
I profesor Šimunić i drugi sugovornici kažu nam da se primjerice američki sustav ne odriče svojih eksperata, razumiju vrijednost i ne dopuštaju gubitak jakih imena i stručnjaka. I u nas takvi liječnici odu – neki tiho, neki glasnije, no svi uglavnom nastavljaju raditi. Jer mogu, jer nisu dali svoje. Uostalom sustav ih podcjenjuje i plaćom od 4500 kuna nakon desetljeća rada, a toliko zarađuju međunarodni liječnički autoriteti s ugovorima na pola radnog vremena u našim bolnicama. I na taj način tjeraju također da njihovo ime pošteno plati neki privatnik.
Ili liječnik ili zastupnik
Potezom pera s Rebra je otišao i prof. dr. sc. Ranko Mladina, koji nam je sam opisao svoj odlazak u osvrtu koji objavljujemo uz ovaj tekst. Ostavio je iza sebe zavidno nasljeđe, odškolovao generacije, a upravo naziva svetom dužnošću liječnika – prenijeti svoje znanje.
– Smeta mi velik broj vrhunskih liječnika u politici. Za politiku nisu školovani i nemaju pojma o ekonomiji i stvarima koje se odnose na politiku. Imamo i predstojnike najvećih klinika u našoj maloj zemljici koji su godinama saborski zastupnici! Nespojivo! To bi trebao raščistiti svaki pošteni ministar! Ili si liječnik ili si zastupnik. Trećega nema – dodao je prof. Mladina.
A kako kaže prof. dr. sc. Damir Eljuga, medicina zna da postoji biološka i kronološka dob pa je netko mlad u intelektualnom pogledu i ima svježinu iako je kronološki ima 70 godina, a postoji i obratno pa je netko star već sa svojih 50 godina.
– Hrvatski državni sustav treba zadržati kapitalce koji su ostavili traga u medicini, imaju golema poznanstva po cijelom svijetu i međunarodnu reputaciju, a medicina nije lokalna stvar, nego globalna. To je golemo iskustvo i sustav treba nastojati zadržati te sijede glave kao konzilijarijuse – poručuje ovaj poznati liječnik koji je također umirovljen, a radio je u KBC-u “Sestre milosrdnice”.
Postoje propisi koji bi trebali biti jednaki za sve! Dakle, u mirovinu se ide s 65 godina. To vrijedi i za prof. Paladina! Da nije vrstan ne bi mu ni do sada produžavali! Pa ima 68 godina, najstariji je, a i drugi su poslani u mirovinu premda su mogli još raditi! Tko ih je pitao? Ni novinari, ni ravnatelji, ni građani ni saborski zastupnici koji donose propise! Pa zašto se ne upitamo je li propis treba mijenjati? Je li pravo na rad treba dati svim ljudima dok imaju psihofizičke sposobnosti za rad? Zašto ne bi odvojili pravo na mirovinu (neka se stječe s određenim brojem godina, možda čak i niže od 65.!) od prava na rad! A ne, jedni će reći da treba dati priliku mladima, drugi se osjećaju mladi i u 100., a treći se ne osjećaju sposobni za rad ni u 25! A propisi pdređuju pravila! Ne ovako, od slučaja do slučaja, pa je o slučaju riječ, a ne o pravilima! Dakle, u ovom slučaju i sličnim slučajevima, su čak kršena pravila jednakosti pred zakonom! Ako bi mi htjeli drugo propisati, onda propišim! Nisam čuo da je Paladino dok je bio 10 godina ravnatelj tražio izmjenu propisa, a trebao je biti svjestan da će i on imati 65! Tada ga nije bilo briga! Da su bili drugi propisi možda bi mu stari šef još bio šef i tko zna bi li bio u prilici biti “Paladino”! Svako zlo za neko dobro i obrnuto! Pa i inače neki doktori i drugi stručnjaci naprave takav kult svoga rada i svojih sposobnosti da boli glava! Gotovo čovjek pomisli-nadljudi. Čovjek sposoban, OK, ali, molim, bez pretjerivanja!