Kako ekskluzivno doznaje Večernji list, predstavnici banaka, Ministarstva financija i Ministarstva gospodarstva ovih dana između ostalog su razgovarali o budućem zakonu o porezu na nekretnine. Iako se u javnosti već provlačila teza da se bankari boje da bi ih 1,5 posto poreza na nekretnine moglo jako puno stajati, jer su tijekom krize preuzeli golem broj stanova, prava je istina da je to najobičniji mit.
Ovrhe se vode godinama
Prema provjerenim informacijama iz HNB-a, banke su u posjedu samo tristotinjak stanova, prosječne vrijednosti milijun kuna. Nema tu stoga govora o 15-ak tisuća stanova u vlasništvu banaka. Naime, banke su vlasnice hipoteka nad zaista velikim brojem neprodanih stanova, ali nije im u interesu ulaziti u vlasništvo. A čak i kad to žele, ovrhe se vode godinama. Pravi problem leži u tome što će novi Linićevi zakoni možda slomiti vrlo značajne klijente banaka – cjelokupan spektar građevinske industrije, od velikih tvrtki do najsitnijih podizvođača radova.
Prvo, Linić banke, prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, gura u restrukturiranje gotovo svih tvrtki građevinskog sektora. Većinom su velike i srednje hrvatske građevinske tvrtke u nezavidnoj situaciji još od početka financijske krize.
Najznačajniji broj kredita prema tim građevinskim tvrtkama hrvatski bankari, u skladu s pravilima igre HNB-a, već su kvalificirali kao loše kredite. Sada će, prema Linićevu zakonu, morati kao ključni vjerovnici odlučiti što s građevinarima. Ako su insolventni, tjerat će ih u stečaj. Ako su “samo” nelikvidni, pitat će ih što će graditi, koji su im planovi. Najvjerojatnije je da u ovoj krizi građevinari neće moći ponuditi prikladne poslovne planove, pa će ih bankari redom gurati u stečaj, nadajući se da će tamo naplatiti, za što su već izdvojili rezervacije kvalificirajući stare zajmove građevinarima kao loše.
Dakle, ako se budu žurili, možemo očekivati pravu sječu među građevinarima. Iluzorno je očekivati da će bankari povećavati svoje rizike odobravajući kredite za gradnju novih stanova ili poslovnih zgrada.
Isto tako, posebno je jasno da su u vrlo nepovoljnom položaju građevinske tvrtke koje su se usredotočile na stanogradnju. Tržište stanova je puklo, nema prometa, čak i kad bi se osjetnije smanjile cijene. Ako brzo krene porez na nekretnine, nema šanse da će građevinari moći istrpjeti bilo kakve dodatne pritiske, a nije sigurno ni hoće li spuštanje cijena dovesti do oživljavanja tržišta nekretnina.
Krugovi bliski bankama i građevinskom sektoru pribojavaju se da bi broj zaposlenih u ionako posrnulom građevinskom sektoru mogao pasti za još 20.000 do 30 tisuća ljudi. To će pak značiti daljnji pad fiskalnih prihoda te novo klizanje na spirali općeg gospodarskog pada.
Koliko je živih mrtvaca
Sada je samo pitanje koliko je živih mrtvaca u hrvatskoj građevinskoj industriji. Konstruktor ima jako malo izgleda da se oporavi. Od tvrtki koje su se vezale za stanogradnju nešto bi se, primjerice, moglo očekivati od Zagrebgradnje ili Tehnike, jer su dobili i drukčije projekte. S Ingrom i IGH također bi se nešto moglo napraviti. Ingra ima veliku vrijednost u obliku Arene, a IGH ima dobar osnovni biznis koji je svojedobno opteretio preambicioznim nekretninskim projektima (Ban, Bundek...).
>> Svi protiv ministra financija, no Linić ne odustaje od poreza