Darko Zovko iz Golobrdaca pokraj Požege jedini je Slavonac i jedan od svega nekoliko ljudi u Hrvatskoj koji se na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu bavi uzgojem ljama. Riječ je o životinji sličnoj devi, samo što za razliku od nje nema grbu. Potječe iz Južne Amerike, a udomaćena je od pretpovijesnih vremena. Narodi koji žive na Andama koriste je kao teretnu životinju, izvor mesa i vrlo kvalitetne vune.
Vuna vrlo tražena
Prema podacima iz 2007., u Južnoj Americi živi više od sedam milijuna ljama i alpaka. U Sjevernu su iz Južne Amerike uvezene krajem 20. stoljeća, tako da danas u SAD-u i Kanadi živi više od 158.000 ljama i 100.000 alpaka.
U Hrvatskoj danas živi osamdesetak ljama, većinom po zoološkim vrtovima. Zovko ih je nabavio jer je želio imati životinje koje su lijepe, mirne, gostoljubive i doslovno jedu iz ruke, a s druge strane egzotične su i atraktivne. Tako se, umjesto krava, svinja ili peradi, na njegovu imanju našla ova za naše podneblje doista neobična vrsta, koja također pripada domaćim životinjama.
– Igrom slučaja potrefilo se da mi je jedan čovjek iz Donje Motičine ponudio tri ljame, kojih se on morao riješiti. On je već stariji i bio mu je problem hraniti ih pa sam ih ja uzeo prije otprilike dvije godine. Eto, lijepo su se prilagodile i već su se dva puta okotile – kaže Zovko.
Na svom imanju Zovko ima jedan odrasli par i dvoipolmjesečno mladunče koje se zove Erik. Imali su još dvije, koje su u međuvremenu prodali. S prodajom nema problema, upiti dolaze sa svih strana. Odraslima Darko nije davao posebna imena, ženku naziva jednostavno ljama, a mužjaka ljaman. Ljamama je lijepo na imanju.
– Dobro su se priviknule na klimu i uvjete. Jedino, kad je riječ o hrani, treba voditi računa o tome da nisu baš naviknute na izobilje zelene hrane. Nisu zahtjevne, ali traže suhu i hranu koja se može zobati, idealnu za probavu. Stoga im treba davati što više suhe hrane, kvalitetnog baliranog sijena, djeteline, zobi, malo kukuruza i nešto jabuka – ističe Zovko.
Ljame su simpatične, znatiželjne i izrazito druželjubive. U stadu ih mora biti najmanje tri, jer su u suprotnom nesretne i depresivne. Vrlo su inteligentne i nakon samo nekoliko ponavljanja razumiju jednostavne zapovijedi. Čak će i obavljati nuždu na jednom mjestu, ako ih se tako nauči. Mogu narasti do 160 cm i imaju najviše 155 kilograma. Nakon što se ljama okoti, mladunče teži od devet do 14 kilograma. Najsmješnije je kod ljama pljuvanje, a to što pljuju zapravo je napola probavljena hrana izmiješana sa slinom. Pljuvanje im služi za iskazivanje dominacije i položaja. Ljame pljuju na druge ljame, a rijetko na čovjeka. Ipak, ženka je Darka već nekoliko puta pljunula. Smatra se da, ako ljama pljune na vas, to znači da se smatra ravnom vama.
– Pljunula me je kada sam je došao šišati. Naime, poželjno je da se ljame svake godine u travnju ili svibnju ošišaju jer im bude velika vuna pa im to smeta. Međutim, da bih je ošišao, moram je najprije uhvatiti i povezati, a samo šišanje potraje dvadesetak minuta. Onda jadna postane nervozna i u samoobrani hoće popljuvati. Doslovno me je ispljuvala! Srećom, sada sam se već malo ispraksirao pa, kada je vežem, glavu joj okrenem na drugu stranu da ne može pljunuti na mene, da je mogu u miru ošišati. Inače, ljame pljuju samo u rijetkim situacijama, kada se osjete ugroženima. Neće vas pljunuti iz čista mira – kaže Darko.
Za ljame je bitno da imaju nastambe jer, ako pokisnu tijekom zime, zdravlje im može biti narušeno. Meso im je mekano, bez masnoća i vrlo ukusno, nešto između janjetine i piletine i nema neki poseban miris.
Vuna im je mekša od ovčje, nalik vati, i izuzetno je tražena. Poljoprivrednik iz Golobrdaca za nju je dobio nekoliko upita od više zagrebačkih butika. Kada dođu po nju, pokupe sve do posljednje dlačice.
– Stalno me zivkaju za vunu, naporni su. Koriste je u izradi modne konfekcije i pokazalo se da je dosta tražena. Oni koji su je uzeli pretprošle godine, došli su i lani i već su je nabavili i za ovu godinu.
Jeleni, ovce, mufloni...
Unatoč svemu, kod ljama se ne može govoriti o nekom ekonomski isplativom uzgoju. Velike zarade nema, osobito ako je riječ o samo tri komada. Međutim, one na određeni način same sebe otplate. Jedna košta oko tisuću eura i relativno lako se proda, a toliko hrane ne pojede tijekom uzgoja. Prema Zovkovim riječima, možda bi bilo ekonomski isplativo uzgajati ih kad biste imali deset ili petnaest komada. No izvan svoje postojbine relativno su rijetke pa ih ljudi često drže kao kućne ljubimce. Već sam pogled na ovu životinju izaziva osmijeh. Vjeruje se da ljame i alpake liječe depresiju, jer se radi o iznimno umiljatim životinjama. Gosti njegova imanja s ljamama se najčešće susreću prvi put u životu.
– Ljudi ih vole doći pogledati i nahraniti, osobito djeca. Interesantne su, teško ih se može drugdje vidjeti, a daju se pomilovati i hoće uzeti hranu iz ruke. Kada osjete da ih želite uslikati, onda se vrpolje, namještaju, kao da poziraju – ističe Zovko, kojeg je ljubav prema životinjama i prirodi potaknula da i njih dovede na svoj ranč.
Zovko svoje imanje sve više razvija u smislu turističkog OPG-a.
Osim ljama, kod njega ćete pronaći i stotinjak jelena lopatara i običnih jelena. Na raspolaganju im je 15 hektara površina i šuma. Tu je i tridesetak muflona, stado ovaca, dva ribnjaka i krasna drvena kuća. Već mu dolaze brojni posjetitelji, većinom ljubitelji divljači.
– Jelene uzgajam zbog mesa i trofeja, dok su divlje ovce također vrlo atraktivne i tražene zato što su po lovištima u Hrvatskoj dosta ugrožene i smanjena im je populacija. Uglavnom, potražnja za divljači veća je nego što uspijemo uzgojiti. Godišnje prodamo između 60 i stotinu komada, uglavnom restoranima i lovačkim društvima, i zadovoljni smo. Posvećujemo veliku pažnju kvalitetnom uzgoju i dobroj genetici, što kupci prepoznaju – zaključio je Zovko.