Ljevičarima smeta Thompson, Anku Mrak-Taritaš opet progone crnokošuljaši

Subota 29. srpnja

Pupovac izbjegava Oluju, ali je zato redovito u Srbu

Sličnosti između ustanka u Hrvatskoj potkraj srpnja 1941. godine i agresije na Hrvatsku pedeset godina poslije vrlo su velike. Zajedno su 1941. bili kokarda i petokraka kao i u agresiji, u oba slučaja bio je pokolj i protjerivanje hrvatskog stanovništva, u oba slučaja Srbi i komunisti uglavnom niječu svoj genocidni pohod... No što su im to bili krivi deseci nevinih Hrvata koje su poubijali i cijelo hrvatsko selo Boričevci u koje preživjeli i potomci ubijenih nisu smjeli doći cijelo vrijeme komunističke Jugoslavije? Milorad Pupovac nikad ne dolazi na obilježavanje obljetnice Oluje i o toj oslobodilačkoj akciji misli isto što i četnički propagandisti, ali redovito na proslavu u Srb zove hrvatski državni vrh, pa ga je zvao da dođe i danas, što jasno pokazuje na kojoj je strani i kako bi htio da se hrvatska vlast pokorava velikosrpskom diktatu kakvom se pokoravala u Titovu komunizmu. Dakle, ne ponavlja se samo brutalnost u pokolju Hrvata nego i politika koja iza te brutalnosti stoji. Ako se i prihvati objašnjenje po kojem je 1941. podignut ustanak poslije ustaškog terora nad Srbima, neka se kaže koliko je ustaša ubijeno. Nisam nigdje pročitao da je ubijen ijedan!

Nedjelja 30. srpnja

Još samo trijumfi sportaša mogu motivirati narod

Kad bi Hrvatska inozemstvu dugovala razmjerno uspjesima svojih sportaša, kad bi joj gospodarstvo bilo konkurentno kao oni, kad joj nitko ne bi diktirao politiku, proizvodnju, financije, granice... kao sada EU, to jest kad bi njezini probici ovisili samo o talentima i sposobnostima njezinih ljudi kako je to u sportaša, bili bismo razvijena i sretna zemlja. Tko je i kad od političara, i to po vrućini i dok su mnogi Zagrepčani na odmoru, mogao ispuniti Trg bana Jelačića u metropoli ili trgove u drugim gradovima kao vaterpolisti danas? Još samo dr. Franjo Tuđman u vrijeme svojih političkih i ratnih trijumfa, poslije su masovna veselja priređivali samo sportaši. Jedino oni pobjednički poput Tuđmana mogu motivirati narod, koji se bez njih i ne bi imao čemu radovati. Obično se govori kako država malo ulaže u sport, kako vlada opća nebriga i kako su uspjesi sportaša obiteljski pothvati ili pothvati skupina entuzijasta ili nadahnutih pojedinaca. Neka tako i ostane, neka država bude što dalje od sporta, jer počne li se petljati, makar bila i izdašnija, mogao bi vrhunski sport spasti na njezine mizerne rezultate i u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Ponedjeljak 31. srpnja

Blaćenje Thompsona, a za nastup ne uzima ni lipe

U našim vodećim i manje vodećim medijima, pogotovo lijevima (a takvih je golema većina), nema intervjua s pjevačem Markom Perkovićem Thompsonom, premda je najpopularniji. Dalmatinka-Srbijanka Severina prdne, a svi se raspišu o njezinoj novoj melodiji. O novim pak Thompsonovim pjesmama, albumima i koncertima – ni riječi. A i kad pobijedi u nekim nacionalnom glasovanju, kao što je bio gledateljski izbor najvećeg evergrina na HTV-u, to ne odgovara ukusu medijskih potomaka šumskih partizana pa se zgražaju. Kad ga treba osuditi zbog nacionalizma, natječu se i huškaju policiju i tužiteljstva na najomiljenijeg pjevača. Evo ih, dakle, samo kad ga treba ocrniti, pa su tako nekoliko dana kao senzaciju isticali kako će njegov koncert u Slunju na proslavi obljetnice Oluje biti triput skuplji od drugih, manje ili više izravno ga optužujući za grabežljivost u kojoj veliki patriot nema milosti ni u izrazito patriotskim prigodama. A onda se javi njegov menadžer i kaže kako ni Thompson ni Mate Bulić za nastupe u Slunju neće uzeti ni lipe. Ali crveni su zadovoljni što su ga nekoliko dana razapinjali, makar bez razloga, kao što razloga u posljednja gotovo tri desetljeća nisu imali ni za blaćenje mnoštva ljudi koji su stvarali hrvatsku državu, branili je i obranili, na njihovu žalost.

Utorak 1. kolovoza

Vjernik Bernardić dodvorava se ateistima

Svi se slažu – SDP je u krizi. Ali predsjednik stranke Davor Bernardić ima izlaz, među ostalim u zauzimanju za smanjena davanja Crkvi. Vrlo inteligentno! Kraj 80-ak posto katolika u zemlji to je za pljesak. Za Crkvu se odvaja nevelik novac, u ukupnoj državnoj potrošnji zanemariv. Nevladine udruge popapaju godišnje nekoliko milijardi kuna novca poreznih obveznika, ali se predsjednik SDP-a nije sjetio predložiti da im se daje manje iz proračuna, bit će zato što su među njima najglasnije i u medijima najnazočnije ljevičarske, pa i one koje uporno pljuckaju po najvećim vrijednostima na kojima je stvorena i obranjena hrvatska država. Naprasitom bezbošcu Zoranu Milanoviću kao predsjedniku Vlade nikad nije ni palo napamet dirati u novac za Crkvu, pa se u slučaju dvojice predsjednika SDP-a dogodio paradoks – vjernik Bernardić želi se dodvoriti ateistima, ateist Milanović nije se želio zamjeriti vjernicima. Sadašnjem predsjedniku SDP-a jedino je opravdanje i utjeha što je slično tražio Stjepan Mesić, ali kad ga već nitko više nije slušao ako ga je itko ikad čuo.

Srijeda 2. kolovoza

Lijevim medijima Trump je mrzak jer je domoljub

Hrvatski ljevičarski novinari i mediji doslovce danomice ruše Trumpa, prave senzacije od njegovih izjava, poteza, sukoba sa suradnicima, pišu i govore o kaosu u Bijeloj kući, riječju – prikazuju ga kao narcisoidnog i vlastohlepnog glupana. Nevjerojatno je da se kraj njih predsjednik najveće sile svijeta dosad uopće održao. Osim što lijevi novinarski sitniš zacijelo uživa u udaranju najmoćnijeg čovjeka svijeta, zapravo se na Trumpa prenosi isto sotoniziranje kao i u Hrvatskoj. On je američki domoljub i nacionalist, a oni takve i u Hrvatskoj ne mogu smisliti. Bori se za američke nacionalne i gospodarske interese ne gledajući kome će se zamjeriti, a lijevo novinarstvo u Hrvatskoj opčinjeno je u Europi onima koji hrvatske gospodarske interese najviše ugrožavaju i koji su nas uz njihovu pomoć pretvorili u koloniju. Angela Merkel i drugi moćnici EU nanose Hrvatskoj najveća moguća zla, davno su nam pokupovali sve što je vrijedilo, oteli ZERP, a sada i Savudrijsku valu, donose presude koje bi Hrvatsku mogle zatrpati imigrantima, bijesni su na Kolindinu inicijativu “tri mora” koju je podupro Trump, brinu se da u “građanskoj BiH” Hrvata nestane itd. Ali im je EU koji nas pljačka i dalje uzor, a Trump koji Hrvatsku respektira i podupire – ništarija.

Četvrtak 3. kolovoza

Taritaši rekli da su bez duga, a sad otplatili pola

“Čisti obraz je put koji smo odabrali”, rekla je Anka Mrak-Taritaš na osnivačkom skupu stranke Glas koju su osnovali bivši haenesovci. O tom “čistom obrazu” mediji su pisali i prije i poslije te izjave, ali svak će priznati da je svoju posebnost i iznimnost gradila sama i da je uvelike nadrasla slab rejting koji je njezina stranka neprekidno imala. I to tako dobro da je bila vrlo opasan takmac nepobjedivom Milanu Bandiću na izborima za zagrebačkog gradonačelnika. Kad su je uoči tih izbora protukandidati, neki drugi političari i mediji prozivali zbog obnove Gunje koju je njezino ministarstvo plaćalo gotovo dvostruko više od stvarne vrijednosti, branila se u stilu svoje iznimnosti – da je na tu obnovu, koja je bila transparentna, ponosna, da je krajnja desnica želi ocrniti jer, pošto ona pobijedi, u Zagrebu se više “neće moći održavati crnokošuljaški marševi”. No nije li i tada zaobilazila istinu kao i kad je tvrdila da ona i muž nemaju duga za uređenje svoga stana, a sad jedan list otkriva da su ovih dana, nakon opomena i prijetnji tužbom, tvrtki Ing.grad d.o.o, koja im je stan uređivala, uplatili pola povelikog duga. Tvrtki koja je “slučajno” također sudjelovala u obnovi Gunje. Jadna Anka! Crnokošuljaši je opet progone!

Petak 4. kolovoza

Nije li samo mit da je turizam spas za naciju?

Ako su vam dosadile vijesti o rekordnom broju noćenja u ovom ili onom turističkom području i najave ukupnog prihoda od turizma koji će nadmašiti sve dosadašnje godine, evo vam za promjenu nekoliko naslova iz proteklih godina – Više od pola ribe, janjetine i tjestenine koju jedemo u našim hotelima je iz uvoza, Turisti jedu uvoznu hranu, a domaći proizvođači zbrajaju minuse, Na hotelskim menijima hrvatska hrana “u tragovima”, Slavonske farme propadaju, a na moru turisti jedu 80 posto uvozne hrane. A evo i jednog naslova u istom stilu objavljenog ovih dana – Zašto 80 posto hrane u turističkoj Dalmaciji nije hrvatskog podrijetla dok Slavonija pati. Nije li, dakle, turizam kao djelatnost spasonosna za naciju uvelike mit, utjeha u neutješnom stanju u gospodarstvu. Za more, sunce i ljepotu turističkih odredišta nitko iz sadašnje politike nije zaslužan, pa bi bilo pošteno da netko iz te politike u brojkama kaže koliko se u razglašavanju turističkog mita pretjeruje, koliko turizam pokriva opću bijedu, a kako vidimo i sam je uz pomoć vodstva zemlje proizvodi. Posrame li se ikad Capelli, Tolušić, Plenković... te činjenice?