Na pitanje radi li mu tko o glavi, Plenković reče: “Tko god radi, neće uspjeti. Ne sumnjam na nikog, ali očekujem od svih koji istražuju ovo što se kolokvijalno zove afera SMS da to istraže do kraja, jer tu se fabriciranjem različitih dokumenata nastojalo destabilizirati političku scenu”.
Već odavno je premijer riječi “stabilna Vlada”, “stabilno stanje”, “politička stabilnost” – koju je kao glavni uspjeh istaknuo i u povodu druge obljetnice svog mandata - pretvorio u mit i dokaz svojih velikih zasluga. Otud i tvrdnja da se “fabriciranjem različitih dokumenata nastojalo destabilizirati političku scenu”. Tko “fabricira”, koji su mu motivi, što bi dobio “destabilizacijom” – o tome po političarskom običaju predsjednik Vlade ne govori. Pogotovo ne govori o tome zašto bi “politička scena” trebala ostati “stabilna”.
Očito je da nitko ne izaziva državni udar, da i nismo zemlja u kojoj bi se mogao očekivati, da smo ipak uljuđena demokratska europska država. Nitko također ne izaziva nerede niti oružane sukobe. Ali vlasti je uvijek potrebna paranoja, zato što izmišljanjem paranoje pridaje sebi veliku važnost i veliko značenje. Ali, na njezinu žalost tom paranojom, karakterističnom za totalitarne režime, otkriva i svoju slabost – strah ju je sebe same.
Ako me pamćenje služi, u samostalnoj Hrvatskoj samo je jednom prijetila “destabilizacija političke scene”, godine 1994., kad su Stjepan Mesić i Josip Manolić htjeli preuzeti Sabor, ali se i taj događaj zadržao u okvirima zakona i demokracije.
Također se ne sjećam da je ijedan državnik na Plenkovićev način isticao “stabilnost u zemlji” koju je onda pripisivao u svoje zasluge, pa jedna ljevičarska novinarka piše kako premijer “opsesivno ne prestaje govoriti o političkoj stabilnosti” a onda i o “destabilizatorima”, pa “valjda smatra da bi sve bilo u redu samo kad bi kritičarima mogao začepiti usta”.
Premda u toj njegovoj izjavi nije bilo dramatičnih tonova, dramatično je to što je njegova politika ogoljela do odbijanja “destabilizacijskih” napada na vlast i isticanja njezinih zasluga. A u tom odbijanja ne vidi se u čemu to njegovi politički protivnici nisu u pravu niti se vidi u čemu je on zaslužan. Sve što su mediji otkrili u aferi SMS u granicama je novinarske radoznalosti i dokumentiranih tvrdnji.
A samohvale vlasti uvijek se odnose na apstrakcije koje ne pokazuju što one znače za život građana. Na posljednjoj sjednici Vlade premijer je govorio o pozitivnim postocima i milijardama iz kojih je nemoguće pročitati kakve koristi od njih imaju građani. Te je 2017. godine “višak opće države” bio 3,15 milijardi kuna ili 0,9 posto BDP-a, te je u toj godini javni dug bio 283,3 milijarde kuna pa je pao na 77,5 posto BDP-a, što je najniže od 2012. godine, te je na kraju drugog tromjesečja ove godine pao još niže, na 76,1 posto BDP-a, te bi na kraju godine mogao biti samo oko 74,5 posto BDP-a.
Namjerno dosađujem ovim Plenkovićevim postocima i milijardama kako bih istaknuo licemjerje i apsurdnost njihova iznošenja kad je vrijeme o kojem premijer govori najtragičnije u povijesti hrvatskog iseljavanja i kad podaci pokazuju da standard građana pada te da smo u usporedbi s drugim zemljama EU sve siromašniji.
Osim toga, koji je to jezik! Kladim se da bi svaka anketa pokazala da četiri petine građana ne zna što je to “višak opće države”, ali će paradiranje brojeva i postotaka o tom višku zabilježiti svi mediji, na veselje građana koji ih uopće ne razumiju. Kakva je to onda “destabilizacija političke scene” kad ona za građane postoji samo kao apstrakcija!? I kako je moguća veća destabilizacija od propasti Agrokora, od uništavanja hrvatskih brodogradilišta i mogućeg ugasnuća brodogradnje u Uljaniku, 3. maju, “Brodotrogiru? A sve se to na “političkoj sceni” događa u vrijeme mandata sadašnje vlasti.
Istinska politička scena bila bi ona na kojoj bi vlast pokazala koliko su protekle godine i proteklih mjeseci rasle plaće zaposlenih, koliko je povećana kupovna moć građana, postoje li bar neki znakovi zaustavljanja demografske katastrofe zahvaljujući programima Vlade (bivši državni tajnik Marin Strmota kaže da Vlada ništa ne čini i da pozitivnih pomaka nema), zatim koliko je hrvatska vlast u Europi i u svijetu učinila za zaštitu Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH, itd.
Kad toga na političkoj sceni nema, nema se što destabilizirati, a pitanje s početka treba glasiti ne – radi li tko Plenkoviću o glavi, nego – zašto ne radi Plenkovićeva glava?
Pogledajte i video svađe Pernara i Plenkovića: Vi ste kralj štakora:
To su fraze čovjeka koji je u tome stručnjak, frazeolog. Osim te prazne priče ništa nije napravio za ovaj narod, zato nam ide sve gore pa ćemo ga pamtiti po najvećem iseljavanju u povijesti što njega uopće ne dira.