Ministar uprave i politički tajnik HDZ-a Lovro Kušćević izjavio je novinarima uoči početka sjednice Vlade da postoje mnoge političke silnice koje bi htjele srušiti Vladu i premijera Andreja Plenkovića, ali u tome neće uspjeti.
Na pitanje brine li ga fabriciranje dokumentacije kako bi se rušio premijer Plenković Kuščević je odgovorio: "Naravno da to nas to ne brine, mi radimo svoj posao časno i pošteno od samog početka, a HDZ-u i hrvatskoj Vladi je u interesu da se svaki detalj što prije razjasni".
Tih silnica nema u HDZ-u, to je čvrsta i stabilna stranka, ali "imamo na političkoj sceni raznih populista, raznih nazovi desničara, ljudi iz svakog političkog spektra koji bi htjeli srušiti Vladu", ustvrdio je.
Za zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, kojega mediji povezuju sa svim ljudima koje se spominju u toj aferi, Kuščević je kazao kako vjeruje da je živ i zdrav, nedavno su bili na Predsjedništvu stranke i viđaju se najmanje jednom tjedno.
Komentirajući izjavu predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović da "afera hotmail" nije gotova, Kuščević je ustvrdio kako ta afera "iza nas", a zadovoljan je što su proces rješavanja problema s Agrokorom završili nagodbom i što su spašeni deseci tisuća radnih mjesta.
Video: Pogledajte “okršaj” Plenkovića i Bernardića u Saboru
Jesenti milu bigulicu, ministarski gospo'n Kuščević Lovrek ima potpuno pravo. Naime, ne samo kojekakvi nazovidesničari (što god to značilo) nego i svi drugi koji bi željeli srušiti sadašnju Vladu gorjet će vječno u ognju paklenom ako se na vrijeme ne pokaju. Gdje bismo mi jadnici i bijednici opet našli takve provorazredne vođe, učitelje i usrećitelje? Gdje bismo opet našli Vladu koju u Saboru podupiru najokomitije moralne vertikle u liku i djelu Pupovac dr. Milojka, Radin dr. Furioza, Kajtazi Veljca, Saucha Tomeka i Bandić Mikija, kao i svaki drugi zastupnik koji se boji sudskog progona ili je jednostavno svjestan toga da nikad više neće ni prismrdjeti u Sabor ako se raspadne sadašnja vladajuća koalicija? A bez saborske plaće i drugih privilegija te poslije saborske mirovine čovjek i nije bogzna što, pogotovo ondje gdje se mora znati raditi i nešto konkretno. Tko ne vjeruje meni, nekqa pita npr. Puh Maricu, ili Glavašević Bokija.