Kolumna

Logika kapitalizma: ulaže se u perspektivne artikle, zbrinjava se nefunkcionalne

Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
Logika kapitalizma: ulaže se u perspektivne artikle, zbrinjava se nefunkcionalne
13.05.2022.
u 23:06
Dok je djece sve manje, pa se kao biološko-tehnološki produkt moraju industrijski proizvoditi u velikim serijama, starih i bolesnih je sve više, a za njih se nema tko skrbiti, niti se to isplati
Pogledaj originalni članak

U srijedu je na Netflixu premijerno pokazana dokumentarna drama "Oče naš" o Jacobi Ballard, rođenoj 1980. godine u Indiani, kojoj su roditelji, kad je imala 10 godina, rekli da je začeta spermom donora. Dr. Donald Cline rekao je tada majci da je donor student medicine i da je sjeme donirao samo triput, tako da neće biti nepoželjnih rođaka. Ali lagao je: sperma je bila njegova, i to je radio sustavno.

Nakon što je 2014. godine načinila DNK test Jacobi Ballard saznala je da ima sedmoro polubraće i sestara od nepoznata oca. O tome je obavijestila medije i državno odvjetništvo koje je nevoljko dr. Clinea 2017. godine izvelo na sud. Budući da nijednim zakonom tada nije bilo zabranjeno potajno umetati svoju spermu ženama u rodnice, Cline je oslobođen, jedino je platio 500 dolara kazne zbog ometanja pravde – naime kukavički je negirao učinjeno; utješno je bilo da mu je barem bila oduzeta liječnička licenca.

Tada je već bilo 22 braće i sestara, a do sad ih se nakupilo 94, kao prava lavina, kako kaže Jacobi Ballard. Mnogi žive u krugu od 25 milja od Clineove klinike, a od oca su naslijedili autoimuni reumatični artritis – ironično, to je jedna od kontraindikacija da donirate spermu. Nakon suđenja Clineu Indiana je kriminalizirala takvu praksu, kao prva država u SAD-u. Krivaca neće nedostajati: otkad se počela vrtjeti najava za film "Oče naš" otkrivena su još 44 liječnika koji su se bavili istom prevarom.

Pa dok je u Clineovu slučaju suludo bilo stvaranje života, iz Kanade je prošli tjedan stigla vijest o suludom oduzimanju života – eutanaziji žene zbog siromaštva.

U veljači je 51-godišnja žena iz Ontarija, poznata medijima kao Sophia, umrla uz pomoć liječnika nakon što je njezino kronično stanje postalo nepodnošljivo, a njezina oskudna invalidnina nije joj ostavila mogućnosti za dostojan život, kako je izvijestio CTV News.

Na snimci koju imaju liječnici gospođa se tuži da su ona i njezini prijatelji dvije godine bezuspješno molili vlasti da joj poprave životne uvjete te da je za vladu beskorisni otpadak i gnjavaža. Nakon što je uzalud tražila kvalitetnije stanovanje kako bi olakšala svoje kronično zdravstveno stanje, Kanađanka je u veljači okončala svoj život prema zakonima o potpomognutom samoubojstvu.

Još jedna žena, koja pati od istog problema i također živi od jadne invalidnine, tek što nije dobila konačno odobrenje da okonča svoj život.

Taj drugi slučaj usporedan je s prvim: druga žena, poznata kao Denise, također je podnijela zahtjev za okončanje života nakon što nije mogla pronaći odgovarajući smještaj, a invalidnina joj je omogućavala jedva preživljavanje. I jednoj i drugoj ustanovljena je višestruka kemijska osjetljivost, stečeni poremećaj koji se javlja kao reakcija na razne uobičajene kemikalije, poput onih u dimu cigareta i deterdžentima, koje općoj populaciji ne škode, ali pretjerano osjetljivima mogu izazvati mučninu, zasljepljujuće glavobolje i, u ekstremnim slučajevima, anafilaktički šok.

I jedna i druga žaliteljica tvrdile su da bi specijalizirano stanovanje – uz uređaje za filtriranje zraka, primjerice – ublažilo njihove iscrpljujuće simptome. Kao nesposobne za rad, dobivale su samo 1169 dolara mjesečno, znatno ispod granice siromaštva u toj najmnogoljudnijoj i najbogatijoj kanadskoj provinciji.

Umjetna oplodnja pretvorila je djecu u robu kojom se po volji trguje pa tako u Ukrajini godišnje surogat majke rode između 2000 i 2500 djece. Mnoge od tih žena, trudnih ili s bebama, sada su u klopci u nekom skloništu ili pak raseljene u izbjeglištvu te ih unajmljivači njihovih maternica pokušavaju locirati i preuzeti ugovoreni proizvod.

Dr. Donald Cline običan je luđak, član bijelog suprematističkog kulta koji želi ojačati europsku rasu, ali motiv nije bitan, nego mogućnost koju je dala država: dijete je postalo biološko-tehnološki produkt, koji se može štancati u divovskim serijama.

Dok je djece sve manje, pa se moraju industrijski proizvoditi, starih i bolesnih je sve više, a za njih se nema tko skrbiti, niti se to isplati. Ista logika kapitalizma koja ulaže u perspektivne artikle, to jest bebe, spremna je zbrinuti ljudske otpatke čije je održavanje nefunkcionalno. Javno mnijenje umjetnu oplodnju prihvaća kao nešto normalno i poželjno, a sve je bliže da kao takvu prihvati i eutanaziju – doktori će biti obvezni ubiti vas ako vas ne mogu izliječiti, inače će osjetiti bijes javnosti. Rađa se država koja će nas začinjati i ubijati. Bit će oduševljeno dočekana. 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

TO
TORQUEMADA
07:54 14.05.2022.

pokazatelja koji Jedan katastrofično futuristički članak, mada vrlo izvjestan, sa zabrinjavajućim završetkom u obliku pitanja čiji odgovori se nameću već sami po sebi. Ljudska će vrsta zaći u suicidalne okvire egzistencije ukoliko jako brzo ne uzmogne iskoračiti na višu razinu svijesti. U protivnom čeka ih ishod najavljen u ovom proročanskom tekstu. Vidimo da je već dovoljno pokazatelja koji s priličnom sigurnošću upućuju na užasavajuću budućnost unutar logike koju njeguju puritanski postavljeni protestantski koncepti mišljenja. Sve što se ne isplati ne treba podržavati, neovisno o nužnosti humanističkog morala, koji se gura u sferu sentimentalno-sladunjavog zastarjelog i prevladanog renesansno-katoličkog stajališta koji još postoji u mediteranskoj Europi, ali je bitno oslabljen nesvjesnim pristankom svekolikog pučanstva da ih sukreira nametnuti tehnološki imperativ standarda i elektroničke industrije zabave. Često sam razmišljao o pozadini švedske politike pristupa borbi protiv korona virusa upravo imajući na umu korelaciju između žrtvovanih staraca po ustanovama za nemoćne i uštede koja njihovom smrću nastaje u području socijalnih i mirovinskih fondova, što upućuje na tezu iznesenu u prvome dijelu vašeg članka. To također oslikava neizravnu pasivnu politiku štednje na neperspektivnom financiranju nečega što nema budućnosti. Time smo kapitulirali kao ljudska bića i izravno putujemo u kanadski model iz ove priče. Ne znam što bi se još moralo dogoditi da ljudi shvate kamo idu.