– Nakon što sam primio metak, bio sam u šoku. Oteturao sam i pao iza vozila. Oni su izašli iz auta, počeli me cipelariti i psovati. Kazali su da mi nije ništa – kazivao je u ponedjeljak Mario Galić, ranjen nakon utakmice između Dinama i Hajduka 1. svibnja 2010. godine u sukobima policije i navijača, pred sutkinjom Vinkom Nobilo na zagrebačkome Općinskom građanskom sudu.
On je prije dvije godine uvjetno osuđen zbog napada na policajce na Općinskom kaznenom sudu, a sada tuži državu zbog ranjavanja i toga što je prostrijeljen odveden u policijsku postaju u Petrovoj. Svjedočili su i policajci koji su se nalazili u službenom vozilu koje je nakon utakmice napala skupina navijača.
– Siguran sam da je Galić otvorio moja vrata. Kada sam krenuo izlaziti iz auta, udario me je bocom po ruci te je došlo do opaljenja – rekao je policajac Zvonimir Mitrović.
Dodao je da su kasnije Galića pitali je li ozlijeđen, a da je on tvrdio da je prostrijeljen. Kazao je da su mu podigli trenirku, ali da na prsima nisu vidjeli ozljedu. Nakon toga su ga predali u "maricu" te je odvezen u postaju gdje se naknadno utvrdilo da krvari pa je pozvana hitna pomoć. Policajci su opovrgnuli da su mladića tukli, a u nastavku suđenja saslušat će se i njihovi kolege koji su Galića vozili u "marici".
Zar ovaj nije u zatvoru? Pa, kakva se poruka šalje takvima? Razbijajte i ranjavajte - mediji će vas kasnije dizati u nebesa kao heroje? I onda se pitate zašto su stadioni prazni. Pa zbog kriminalaca koji vode nogomet i zbog huligana zbog kojih se ne može dovesti djecu na stadion. A ni jedne ni druge se ne zatvara!