Kad je već izgubila nadu da će ponovno vidjeti svog mačka Juru, Dragicu Pustaj iz Jaske iznenadio je telefonski poziv iz Zagreba.
– Nazvala me mlada dama koja je tvrdila da je pronašla Juru u Dubravi i da je kod nje već tri dana. Nisam mogla vjerovati, rekla sam da ga proba zvati imenom. I kad je na poziv došao iz druge sobe, bila sam sigurna da je to on – priča nam gospođa Dragica drhtavim glasom. Kaže, tražila ga je danima, plakala za njim, a onda je prije nekoliko dana zaplakala od sreće.
Vožnja kombijem
Jura se još 25. listopada izgubio na Dolcu. Iz Jaske se, kaže nam D. Pustaj, na Dolac dovezao u kombiju njezina bratića koji živi u susjedstvu.
– Kad se tog jutra nije vratio kući, znala sam da nešto nije u redu. Očito je ušao u kombi i zaspao. Često se sa mnom vozio u autu pa je bio naučen na vožnju. No, kad su stigli na Dolac i otvorili vrata, Jura je iskočio i otrčao prema Kaptolu – objašnjava nam D. Pustaj. Za njegovu avanturu doznala je tek navečer, kad je bratića zamolila da provjeri je li Jura slučajno zatvoren negdje kod njih.
– Odmah ujutro išla sam na Dolac, dolazila sam nekoliko dana, hodala od katedrale do Ribnjaka. Polijepila sam i plakate sa slikom, objavila da je izgubljen i na stranicama SUZA-e – opisuje nam potragu. Nije mogla ni zamisliti da Juru nikad više neće vidjeti. Došao je u njeno dvorište kao malo mače, brinula se o njemu tri godina. I bio je poseban. Stalno su bili zajedno, Jura je sve morao vidjeti. Znao se prošetati susjedstvom, nekad je i noću ostajao vani, ali ujutro bi se uvijek vratio.
Da je Jura poseban potvrđuje nam i Zagrepčanka Sunčica P. koja ga je pronašla. Kaže, izišao je ispod automobila kad se vraćala s posla. Došao do nje i počeo mjaukati, tražio je da mu pomogne.
Moram ga vratiti
– Uzela sam ga i ponijela kući. Vidjela sam odmah da to nije ulična mačka, samo mi je u glavi bilo da ga moram nekome vratiti. Nisam uopće razmišljala da mi je mama alergična na dlaku – priča nam mlada Zagrepčanka. Mislila je, ostat će kod njih sat, dva, dok ne nađu vlasnika. Jura ju je vrlo brzo osvojio i brzo se udomaćio. Nije znala što će s njim, mami se alergija pogoršavala. Tražila je gdje ga udomiti, kaže, gledala je i na SUZA-i (Savez udruga za zaštitu životinja grada Zagreba). Nije ga odmah vidjela jer nije mislila da je već tako dugo na ulici.
– Poslala sam im sliku da ga objave, a onda sam još jednom pretraživala njihove stranice i ugledala ga. Uspoređivala sam boju, šare, bila sam sigurna da je to Jura pa sam ih i nazvala – prisjeća se. A kad je Dragica Pustaj stigla po Juru, plakale su obje od sreće. Sunčica pomalo i od tuge što Jura odlazi.
– Ne padam inače na mačke, ali Jura je poseban. On je moj heroj. Preživio je na ulici, izišao ispod auta i tražio da mu pomognem. A gospođa Dragica ga obožava – ističe mlada Zagrepčanka.
I priči tu nije kraj. Zahvaljujući Juri nastalo je i novo prijateljstvo pa će Sunčica ponovno vidjeti svog heroja.
Živio moj mačji imenjak Jura! Ako je on kao mačak tako pametan, kako sam onda tek ja, ne da se hvalim.