Dobar dan, mislim da smo pronašli vašeg mačka Bumbija. Sanjala je Danijela Poljak mjesecima da će čuti ovu rečenicu. A kad se to dogodilo, pomislila je da se netko s njom našalio.
- Prvo mi je stigla poruka od SUZA-e, čula sam se s njima i telefonom, a onda su mi poslali i sliku. Bio je to stvarno moj Bumbi - priča nam D. Poljak. Od sreće je i zaplakala, pomalo su već svi gubili nadu da će ga pronaći.
- Bumbi je pobjegao u kolovozu prošle godine iz transportera pred kućom u Brestju, gdje su se roditelji preselili iz Dubrave. Prvi put je bio tu i sve mu je bilo nepoznato. Prijavili smo odmah u Infocentar SUZA-e, lijepili plakate, obavijestili prijatelje. Bilo je nekih poziva, ali Bubija nismo pronašli - rekla nam je mlada Zagrepčanka. Nisu ni znali da je Bumbi posljednjih šest mjeseci živio u kući udaljenoj samo nekoliko ulica, s druge strane potoka. Vrata svog doma otvorila mu je Branka Raković.
Poseban mačak
- Zadržavao se jedno vrijeme kod kuće, bio je njegovan i prvo sam mislila da je nečiji pa da se sam šeće. No, kako je prilazio sve bliže, a počela je zima i vani je zahladilo, pustili smo ga unutra. Odmah se složio s našim mačkama. Vrlo je umiljat i drag, baš poseban mačak – priča nam B. Raković. Kako je i sama osjetila što znači izgubiti mačka, njezin Mazi nestao je još 2015., pokušavala je na SUZA-i pronaći traži li tko sivo-bijelog mačka kojeg su mama i ona nazvale Srećko. I ubrzo je shvatila da su mu dali pravo ime.
- Priča o izgubljenoj životinji sa sretnim krajem koju sam pročitala na SUZA-i ponukala me da još jednom pretražim njihove stranice. I pronašla sam ga među izgubljenim mačkama. Plakale smo i mama i ja kad su došli po njega, ali sretne smo što se vratio svojoj kući – kaže B. Raković, dodajući da su sada i svog Mazija prijavile na SUZA-u da se traži.
Pa iako SUZA više nije nadležna za infocentar, sada ga vodi Gradsko sklonište, ona nije ugašena, kako neki pogrešno tumače.
- Istina je da smo ostali bez financiranja i bez zaposlenika, ali zahvaljujući 11-godišnjem iskustvu malo smo se ‘presložili’ pa sad funkcioniramo kao Suzin oglasnik. Nakon što je početkom godine telefon ugašen, bili smo ugodno iznenađeni koliko nas je građana nastavilo pratiti na Facebooku. To nam je dalo novu snagu i motivaciju da ne odustanemo – kaže Jadranka Dragović iz SUZA-e.
I dok su prije ljudi zvali, sada sami popunjavaju on-line obrazac, informacije se šalju na mail info@suza.hr, nakon čega se aktivira oglas na suzinim web i fejs stranicama.
Veseli zbog maca
- Građani su nam najbolji suradnici i pomagači. Od početka godine postavljeno je 317 oglasa za izgubljene i nađene životinje. Gotovo 50 posto njih ili je vraćeno kući ili je pronašlo trajni, odnosno privremeni smještaj. Pronašle su se i neke životinje koje su nestale i prije više mjeseci. Posebno nas veseli kad se pronađe izgubljena maca, jer na njih ljudi manje obraćaju pažnju nego na pse – ističe J. Dragović.
Bumbija je u njegovom starom domu dočekala mama Mac, ali i ostalo mačje društvo. Već nakon nekoliko dana sve je bilo kao prije 10 mjeseci, kad je Bumbi pobjegao. A kako je i gdje živio dok nije došao do kuće njegove spasiteljice vjerojatno se nikad neće saznati.
Na što je VL spao,piše o đukelama i mačkama,ne bu vam to smanjilo remitendu.Znam, slijedi žuti karton.