Mada Peršić: Zašto sam se skinula gola

Mlada, rijetko temperamentna i iznimno fotogenična zagrebačka glumica koja ima i diplomu zagrebačkog Medicinskog fakulteta Mada Peršić bila je među zapaženijim glumcima iz dubrovačke predstave "Elementarne čestice" koja je podijelila i javnost i kritiku. I dok drugi glumci godinama čekaju svoju priliku za nastup na prestižnim Dubrovačkim ljetnim igrama, Mada Peršić svoju je festivalsku priliku izborila već nakon druge godine Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.

– Do sada sam radila samo uloge za ispite na ADU i uloge u filmskim vježbama. Uloga u "Elementarnim česticama" prva mi je uloga u predstavi za javnu publiku, dakle debitantska uloga, iako treba reći da su i naši ispiti javni. Mnogi ljudi, na žalost, ne znaju, da se može slobodno doći na naše ispite – kaže Mada dan nakon dubrovačke premijerne naporne noći u debelom hladu festivalske palače.

Kakve dojmove nosi nakon premijere predstave o kojoj se već mjesecima naveliko govori, a u kojoj ima važnu ulogu, jer epizodnih uloga u Buljanovoj inscenaciji romana Michela Houellebecqa ni nema.

Imali smo puno slobode

– Točno je da epizodnih uloga nema, svi smo jednako bitni u ovoj predstavi. Čast mi je da me Ivica Buljan pozvao u ovu predstavu. Ivica me vidio u ispitu iz scenskog pokreta i javio mi se putem Facebooka. Nisam mogla vjerovati da je to stvarnost. Rijetko se kad mladoj glumici pruži takva prilika, iako ja nisam baš toliko mlada jer imam 27 godina, ali sam mlada po glumačkom stažu. To što mi je Buljan dao povjerenje i mogućnost da zatvorim predstavu jako cijenim – ističe Mada čijim impresivnim, kantilenskim monologom burna predstava doista dolazi do svog smirujućeg kraja.

U "Elementarnim česticama" Mada glumi s glumcima koji s Buljanom surađuju i četvrt stoljeća. Kako se nosila s njima?

– Bilo mi je predivno. Živjeli smo kao mala obitelj. Dovršavali smo si rečenice, bili smo kao jedan organizam. Stvorila se nevjerojatno dobra energija jer smo se pokušali zaštititi od vanjskih utjecaja. Naša predstava uopće se ne odnosi na sve ono o čemu se naveliko govorilo i pisalo. Stoga smo se izolirali i stvorilo se super pozitivno ozračje. Ivica nam je dao jako puno slobode. Zajedno smo stvarali predstavu. A iskusniji glumci toliko su me dobro prihvatili da se nikada nisam osjećala kao da im ne pripadam – kaže Mada koja je u rodnom Zagrebu završila zahtjevni Medicinski fakultet. Završila je i stažiranje, ali nije došla do specijalizacije. A koju bi specijalizaciju izabrala?

– Specijalizirala bih kirurgiju. Volim taj adrenalin, kada se nešto mora dogoditi u trenutku koji je biti ili ne biti. Po tome mi je kirurgija dosta vezana uz glumu. I u kirurgiji i u glumi užasno je bitno da se nešto dogodi sada i ovdje – razmišlja Mada.

A je li dugogodišnji medicinski studij bacila u vjetar?

– Ne mislim da je trud bačen u vjetar. Meni je studij medicine bio prelijep, ali shvatila sam da je to nečiji tuđi, iako prelijep život. Jako mi je drago da znam sve ono što sam učila ovih šest godina, to mi je super, ali nekako mi ispada kao da mi je medicina hobi. Imam unutarnju potrebu baviti se glumom iako sam od toga dugo bježala pa sam zato i završila medicinu. Ali nikako pobjeći od glume – tvrdi Mada.

Zanimljivo je da sam prije dvije godine u Dubrovniku imao intervju s Marijom Šegvić, još jednom glumicom koja je studirala medicinu, koja će biti prisutna i na ovogodišnjim Igrama. Živimo li mi u vrijeme neke epidemije kada liječnice bježe u glumačku profesiju?

– To vam je užasno slično, iako se ljudi tome čude. Ali i gluma i medicina neka su altruistička potreba. I glumom i medicinom nešto se daje ljudima, ako ta tvrdnja ne zvuči preuzetno. Osjećam potrebu da nešto dam ljudima, a nije važno liječim li im tijelo ili dušu. Tu postoji neko slično ishodište – razmišlja Mada, koja je medicinu stavila sa strane na dosta dugi period. A kako je na tu odluku reagirala njena okolina? Je li odlazak na ADU bio bijeg od obitelji?

– Nije bio bijeg od obitelji. Kada sam krenula u glumu i kada sam se povezala sa sobom, u isto vrijeme povezala sam se i s obitelji i shvatila da ne moram čekati da mi netko bude potpora. Dugo sam čekala da mi obitelj bude potpora u toj odluci, međutim, to se nikako nije događalo i shvatila sam da moram sama donijeti odluku. Ne želim biti od onih ljudi koji zato što im roditelji nisu dali podršku, kasnije žive život koji ne žele. Treba preuzeti odgovornost i sam donijeti odluku. I normalno da me nisu poduprli u odluci da upišem glumu, a kako bi i mogli. Pa meni je medicina dosta dobro išla. Prosjek mi je bio nekih 4,7, 4,8, 4,9. Svima je bilo čudno što idem s medicine, jer nisam imala problem sa studiranjem. Bilo mi je nestvarno lijepo na medicini, pa čak sam uživala i na ispitima. Stažirala sam na Rebru i malo u Petrovoj, a i tamo mi je bilo lijepo jer volim ljude. Ali osjećala bih užasnu klaustrofobiju kada bih se zamislila da provedem cijeli život u bolnici ili ordinaciji – iskrena je Mada.

Na kraju "Elementarnih čestica" Mada je potpuno ogoljena, djeluje kao Botticellijeva Venera iz pjene. Tu njezinu sliku "raspalili" su brojni hrvatski mediji. Je li dobila i negativne komentare zbog toga?

– Žao mi je kada vidim da je ta fotografija u novinama tako velika jer naši mediji užasno senzacionalistički doživljavaju golotinju. Žao mi je kad bi to zasjenilo čitavu predstavu. Ali ako se fotografija objavi kao jedna od fotografija iz predstave, to mi u principu ne smeta, jer je ona doista dio predstave. Mislim da to nije neka ekshibicionistička fotografija i da čak nije ni seksistička. Ja sam svoje skidanje doživjela nevino i zato sam se i skinula. Nekako sam osjećala da je to potrebno u toj sceni. Ali smeta mi kada je medijima to najbitnija vijest – kaže Mada.

Zaronili u Houellebecqa

I doista. Već se stoljećima glumicama postavlja pitanje je li se teško skinuti na sceni. Ili na filmu. Kada ćemo se odmaknuti od tog pitanja?

– Ne znam, nadam se uskoro. Ali nije se lako skinuti u predstavi. Doduše, lako se skinuti ako si siguran u to i ako imaš dobar razlog. Zato se meni nije bilo teško skinuti. Nisam imala osjećaj da se skidam u stilu "gledajte me, gola sam", nego sam osjetila da to ima neku poruku i to poruku čistoće koju mislim da zadnja scena ima. Tu je riječ o čistoći i ljubavi, o trenutku kada se ništa ne skriva. To mi znači ta moja golotinja. A kada se ona u novinama stavi u potpuno drugi kontekst, to mi se ne sviđa. Treba je staviti u pravi kontekst – ističe Mada.

A je li ona uoči dubrovačke predstave uopće čitala Houellebecqa?

– Zapravo ga prije nisam ni taknula. Sada planiram kupiti ili posuditi njegove knjige. Mi smo jako duboko zaronili u njega zahvaljujući Ivici Buljanu. Doduše, nedavno smo počeli raditi predstavu, ali Ivica uopće nije radio paniku. Dozvolio je da komentiramo i iščitavamo tekst te stvorio atmosferu mira u kojoj se nisam brinula ni zbog čega jer sam osjećala da sam u sigurnim rukama. Kod Houellebecqa mi je divno to što čovjek stvarno ne zna na kojoj je on strani. Mislim da ljudi svojim tumačenjima pojednostavljuju Houellebecqa. Ne može se znati voli li on žene ili ih mrzi. Iz svakog dijela "Elementarnih čestica" može se izvući različit zaključak i svaka osoba može donijeti svoj različit zaključak. A naš pristup radu na predstavi bio je taj da svatko od nas donese svoje čitanje Houellebecqa – objašnjava Mada.

U predstavi, među ostalim, glumi i ženu tamne kose iz Magreba, a ona ima dugu plavu kosu...

– To se dogodilo slučajno. Predstava je nastala iz improvizacija. Marko Mandić izabrao me za Magrebinku, a nije nam bilo važno da sve bude doslovno i da imam tamnu kosu – kaže Mada. Je li teško igrati nekoliko uloga u istoj predstavi?

– Meni je to bilo predivno. To je predstava otvorenog tipa. I u njoj je bilo važno da si prisutan tu i sada te da ne razmišljaš o idućoj sceni. Ako razmišljaš o idućoj sceni, propada sve. Ja sam uživala u ovoj komunikaciji s publikom. Uživala sam i u tuđim scenama. Bila sam prisutna u cijeloj predstavi. Naučila sam i svirati bas-gitaru samo za predstavu. Pitao me Ivica sviram li nešto. Rekla sam da ne sviram, ali da vozim longboard, no da se mogu prilagoditi ako treba. Tada sam rekla da bih svirala-bas gitaru jer sam čula da je to lagano. Svi su bili užasno skeptični, ali ja sam krenula i nekako se tome priučila. Jako mi se sviđa bas-gitara kao instrument jer je nekako fundamentalna. Mislim da ću je nastaviti svirati. To mi je jedan od golemih dobitaka kad je riječ o ovoj predstavi. A za potrebe predstave vozili smo se na motociklima. Nemam priliku voziti se motociklima, ali jako volim brzinu. A vozili smo se 150 na sat – prisjeća se Mada.

Je li imala vremena u Dubrovniku posjećivati i druge predstave?

– Jedno smo vrijeme imali dvostruke probe. Radili smo dan i noć, a morali smo se malo i družiti... Lani sam bila rekreativno u Dubrovniku pa sam gledala lanjske predstave. Dubrovnik mi je predivan kao i Dubrovačke ljetne igre. Tu mi se odmara duša. Drago mi je što sam dio tog svijeta – kaže Mada.

A je li joj smetalo policijsko osiguranje koje je bilo oko glumaca čim su došli na probe u tvrđavu Lovrijenac, a sa sobom su imali čak i policijskog psa?

– Pas kojeg ste spomenuli mi je super, on je prava maza. A policajci su isto postali dio našeg tima, nikako nam nisu smetali, dapače – kaže Mada koja objašnjava da su pokusi počeli u trenutku kada je ansambl doznao da od predstave na plaži u Kuparima neće biti ništa.

Čvrsto smo se držali

– Imali smo posebnu adaptaciju za Kupare koja bi bila više linearno dramska, a ova za Lovrijenac je performativna, to je potpuno druga forma. Na Kuparima sve bi bilo puno realističnije, bilo bi puno lakše povjerovati u linearnu dramsku formu. Ivici je neko vrijeme bilo žao što nismo na Kuparima, ali zbog skandala oko predstave još smo se čvršće držali te naše ljubavne priče i želje da ljudima pokažemo kako Houellebecq nije ono što ljudi misle da jest. Da to nije nikakva pornografija ni neka mržnja. Ja ga barem doživljavam kao jednog jako romantičnog čovjeka koji je nesretan i samo traga za ljubavlju – kaže Mada koja bi voljela da "Elementarne čestice" gostuju i u nekim drugim gradovima, ali dodaje da je svjesna kako će biti jako teško skupiti ekipu jer glumaca ima i iz Slovenije, Srbije...

A hoće li joj nastup u "Elementarnim česticama" otvoriti vrata za nove uloge u kazalištu, ali i za neku filmsku ulogu?

– Ako me netko prepozna kao kvalitetnu glumicu, bilo bi mi drago. Ali ne razmišljam o tome, nisam ušla u ovaj projekt proračunato – zaključuje mlada glumica.

A o kojim ulogama mašta?

– Hmm. Najviše volim ove malo grešne heroine, primjerice Nastasju Filipovnu ili barunicu Castelli... To me u ovim godinama najviše privlači. Ne znam, možda ću se kasnije promijeniti.