Na prostoru dvorskoga Pounja poubijani su gotovo svi Hrvati koji su te ratne 1991. godine ostali u svojim domovima. Za većinu se njih i danas, nakon tolikog vremena, ne zna gdje su pokopani. Ni Tomislav Barišić iz Dvora ni na ovogodišnji blagdan Svih svetih neće moći zapaliti svijeću na grobu svoga oca Nikole Barišića, koji je ubijen u studenome 1991. godine. On je iz Njemačke došao 19. listopada preko BiH, po svoju suprugu i majku na okupirano područje Dvora. Policija ga je uhapsila u Bosni, i izručila ga vlastima RSK. Njegovo mrtvo tijelo nađeno je 20 dana kasnije.
Nije bilo ostataka
– Ja sam uspio doći u posjed naredbe kojom Marijan Janošević, tadašnji potpredsjednik ondašnje Skupštine općine Dvor, a danas općinski vijećnik Banijske demokratske stranke, nalaže da se moj otac Nikola Barišić pokopa 6. 11. 1991. godine na groblju u Divuši. Naloženo je tada Građevinskom poduzeću Rad da se izradi lijes za moga oca i da ga se pokopa na groblju u Divuši. Krsto Tomašević, poznati dvorski obrtnik, odvezao je tada moju majku da vidi mjesto pokapanja. Kada je stroj počeo zakapati lijes, majku su odvezli. Isti taj Tomašević majku i baku odvezao je preko Bosne do granice i tako su stigle u Hrvatsku, te produžile do mene i brata u Njemačku. Poslije Oluje htjeli smo oca pokopati u obiteljsku grobnicu, ali na mjestu koje je majka pokazala bilo je uleknuće tla, no posmrtnih očevih ostataka nije bilo – ispričao nam je Tomislav Barišić.
Ne želi reći tko zna
Kaže da će i ove godine zapaliti svijeću za svoga oca kod središnjeg križa na divuškom groblju.
– Istina je da sam ja izdao naredbu da se pokojni Nikola pokopa i postavi križ. Što se poslije događalo ja ne znam. Možda su oni vandali koji su lupali i odnosili nadgrobne ploče i taj križ maknuli, a postoji mogućnost da su i posmrtni ostaci premješteni. Možda je one koji se i danas vode nestalim odnijela Una – rekao nam je Janošević. Na pitanje postoje li oni koji bi mogli pomoći da se ovakvi slučajevi riješe odgovorio je potvrdno, ali nije htio konkretizirati koji su to ljudi.
Evo upravo danas (13.03.2017.) sam telefonski razgovarao sa gospodinom Marijanom Janoševićm, koji radi kao novinar u srpskom listu "Identitet", on je i zamjenik glavnoga urednika Veljka Džakule. Meni taj čovjek izgleda "ok", i mislim da svaki čovjek ima pravo pisati, ako govori čistu istinu, bez obzira na nacionalni predznak, ili nešto drugo. Ja, sam protiv cenzure, tj. zalažem se za potpunu slobodu mišljenja i javnog govora. (Autor komentara: Branko Stojković iz Bjelovara)