Maksimizacija: 
riječ koju hrvatski rječnik ne poznaje

Slušam i čitam ovih dana kako cijeli niz pametnih i nadarenih ljudi upozorava da u Hrvatskoj nema suradnje. Nema potrebe, želje ili znanja da se dobre inicijative podrže, prošire i povežu. Nema ni ideje kako to napraviti. Izgleda kao da nitko ne zna kako povezivati i multiplicirati učinak aktivnosti. Što napraviti, kako se pomaknuti? Vrijeme je da uvedemo jedan, izgleda za nas potpuno novi pojam – maksimizaciju učinka.

Iako bi možda bilo zgodno razglabati o dobrim starim mušketirima i slavnoj "svi za jednoga, jedan za sve", nekako mi se čini da je zanimljivije to staviti u kontekst Johna Nasha, nedavno preminulog slavnog matematičara i nobelovca koji je možda imao jednu genijalnu misao u životu, ali dovoljno dobru da bi nam mogao pomoći u pokretanju nacije u pravom (barem pravom ekonomskom i društvenom) smjeru. Nash je, pojednostavljeno, svoju ostavštinu čovječanstvu skovao u samo jednoj rečenici: "napravi najbolje za sebe ali i najbolje za druge". Maksimizacija učinka je pojam koji kod nas nikada nije postojao. Odnosno, možda je postojao u smislu povećanja osnovnog rezultata (stariji će se sjetiti aktivnosti tipa "prebacivanje norme" ili "udarničkog dana"), ali nikada integrativno, postižući efekte koji daleko prelaze uobičajene vertikalne mogućnosti bilo kojeg projekta ili pothvata. Uzmimo bilo koji primjer iz poznate okoline, drveni stol primjerice, meni najdraži predmet u zadnje vrijeme na kojem testiram svoj pogled na moguće učinke.

Dakle, što sve može drveni radni stol? Moju generaciju koja je odrasla na informatičkim projektima fascinira da još uvijek ne razumijemo da ljudi na stolovima – rade. Danas, kad rade, treba im utičnica u blizini jer koriste potpuno drugačije "pisaće i čitaće" uređaje nego prije 50 godina, pa bi možda bilo uputno razmisliti o utičnicama u stolu. Možda o više njih. Možda možemo puniti mobitele kad ih odložimo na stol, jer bežično punjenje i nije nepostojeća stvar. Možda možemo stol koristiti kao komunikacijski panel – zašto ne bi stakleni stol ujedno bio i osjetljiv na dodir ili povezan s drugim uređajima u pametnom domu? Možemo li u ugodnom društvu piti vino i odmah saznati nešto o njemu tako što ćemo odložiti bocu na stol? Možda stol može biti povezan s drugim uređajima, pa tako ispisati sve poruke koje smo dobili dok nas nije bilo kod kuće. I posebno bitno za razumjeti – je li to na kraju stol? Digitalna transformacija bi rekla – nije, to je danas komunikacijski uređaj koji služi za odlaganje i uporabu stvari. Moja su razmišljanja, naravno, u ovom slučaju vrlo ograničena – niti sam ekspert, niti se mogu osloboditi predrasuda koje već imam. Kažu da djeca mogu pronaći stotine načina na koje možete iskoristiti spajalicu. Odrasli mogu zamisliti samo nekoliko primjena, uglavnom one koje su vidjeli u svom životu. Razmišljanje im je već ograničeno, uglavljeno u kalup koji kaže – možeš spojiti samo nekoliko papira.

Maksimiziranje učinka u našem podneblju gotovo je jedini način da se spori oporavak (ako ga tako možemo nazvati) pretvori u jurnjavu prema pozitivnom rezultatu koji našu ekonomiju vraća na dovoljno dobar put konkurentnosti s drugim zemljama. Možda neće biti tako radikalan kao u primjeru stola, ali možda će biti dovoljno dobar da Spin Valis nazove u:Plug i popričaju malo o tome što bi se sve moglo napraviti.

Zašto pišem o ovome u kolumni koja bi trebala biti uglavnom orijentirana prema informatičkim temama?

Upravo zato jer su maksimizaciju informatičke tvrtke davnih dana shvatile i prihvatile – vrijeme je da nauče i drugi. Maksimizacija znači da više ne razmišljamo o tome kako prodati svoje mukotrpno kreirano rješenje negdje u Hrvatskoj. Razmišljamo kako ćemo ga prodati cijelom svijetu i kako ga prilagoditi bilo kojem prostoru, jeziku ili vjeri. Razmišljamo o tome kako rješenje za državnu upravu može ujedno biti i rješenje za korporativne organizacije, ili kako pametno koristeći prednosti dijeljenih resursa možemo imati niske cijene uspostave rješenja za bilo kojeg korisnika. Razmišljamo i o tome kako ćemo izdati 55 različitih verzija igre dok ne pogodimo onu pravu za široko tržište. Eksperimentiramo s povezivanjem tehnologije i vrlo tradicionalno zatvorenih industrija kao što je drvna (kao što rekoh, može li stol puniti mobitel? Može, tržišno to upravo dokazuje IKEA), ili prehrambena (može li bar kod biti i sigurnosni mehanizam za ispravan proizvod? Može, tržišno dokazano u raznim rješenjima).

Budućnost organizacija bit će u povezivanju. Ne u nekom prastarom obliku kao što je zajednica ovog ili onoga koja traži poticaje, oslobađanje ili privilegije u tržišnom nastupu nego u povezivanju ideja, mogućnosti i, u to sam gotovo siguran, tehnologije. Upravo smo krenuli u novu digitalnu transformaciju – sve industrije traže svoju sljedeću priliku koja će maksimalno iskoristiti tehnologiju. Za vašu informaciju, tehnologija će vam vrlo malo pomoći. Ali sve ono što napravite oko nje – to je već druga priča. Dobar primjer je i pametni stup rasvjete o kojem se priča i piše ovih dana. Možda je to mogućnost da se maksimizira pristup i da se stup iskoristi kao platforma – u koji razni proizvođači mjernih uređaja, svjetlosnih elemenata, komunikacijskih panela... mogu ugraditi svoje proizvode jer to žele krajnji kupci – možda pametni gradovi? Povezivanje će zahtijevati sasvim novi pristup, sasvim novu suradnju i naravno... potpuno nove ljude. Ili ljude na koje smo jednostavno zaboravili.

Hvala gospodinu Nashu na ideji koja bi trebala postati ideja vodilja transformacije našeg stanja – u kojem je svaki eksperiment dobrodošao i svaka promjena izrazito bitna. I dodatno, svaka maksimizacija je ujedno i interakcija, a interakcija je osnova otvorenih inovacija. Inovacije su, naravno, sasvim nova tema, ali slijed je jasan i ne treba poseban zaključak.

>>'Poslodavac koji se na engleskom obraća radniku krši naš Ustav'

>>Eric Cantona: Hrana i ljudi su divni, ali jezik vam je težak