Američka administracija izazvala je nemale neugodnosti objavom liste zemalja članica “koalicije” u borbi protiv Islamske države u Siriji i Iraku. Osobito državnom vrhu zemalja u kojima baš i nije uobičajena suradnja oko bitnih elemenata vanjske politike. Naravno, mislimo na Hrvatsku.
Donacija vojne opreme SAD-u za iračke Kurde, što je po Europi bila javna informacija, kod nas je proglašena tajnom, a potom je premijer pokušao zanijekati njezinu novinsku provalu. Stoga ne čudi da se mediji već danima ozbiljno bave istragom jesmo li dio koalicije, te treba li o tomu i formalna odluka!? I javnost još nije na čistu, komu vjerovati, ministrici Vesni Pusić koja kaže da je Amerika objavom koalicijske liste preduhitrila skorašnju formalnu odluku naše vlade ili predsjedniku Ivi Josipoviću koji niječe naš vojni angažman jer je riječ o političkoj koaliciji te premijeru koji, kazavši da formalne odluke nema, poručuje: “Ne nasjedajte”, a muljatorima: “Mutite i dalje!”.
U sređenim zemljama državnici nisu imali problema objasniti smisao očito američkog vojnopropagandnog pojma “koalicija”. A neki su čak i profitirali podižući samosvijest nacije. Slovenski predsjednik Borut Pahor svojim je novinarima slavodobitno rekao da je izgladio nesporazum s američkim predsjednikom Barackom Obamom oko uvrštenja Slovenije na “koalicijsku” listu te da se više neće ponoviti da budu uvršteni na bilo kakvu listu a da prethodno nisu informirani. Za govornicom Opće skupštine UN-a usprotivio se vojnim intervencijama bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a! Slično je za mariborsku Večer govorio i premijer Miroslav Cerar. Njih su se dvojica očito usuglasila i kao državnici malih zemalja pokazali se velikima.
>> Josipović: Hrvatska neće slati vojsku u borbu protiv ISIL-a
Ovaj put se slažem sa hrvatskom vanjskom politikom.Ne trebamo trčati pred rudo.Da smo barem tako razmišljali kad je trebalo zaštititi hrv.nacionalne interese vezane za INina naftna polja u Siriji.To nije naš rat ,već SAD a ,jer su ga oni proizveli ,pa neka ga sada i rješavaju .Naš angažman trebao bi biti samo humanitarni u pomoći Jezidimna i Kurdima u mjeri koliko nam je to moguće , a vojni ostaviti šefovima sa Zapada.