U maloj kneževini Andori, poreznoj oazi, pobačaj je zabranjen, osim u slučaju kada treba spasiti trudnicu. No, ova država, šesta po veličini u Europi, nije po tome jedinstvena među najmanjim europskim državama. U onoj najmanjoj, Vatikanu, taj je postupak, dakako, zabranjen (tu zakon o dozvoli pobačaja zasigurno nikada neće proći), ali i u trećoj po veličini, San Marinu, te u Malti, jedinoj od njih koja je članica Europske unije, koja je peta.
U zatvor zbog pobačaja
U Andori već godinama traju polemike oko zakona o pobačaju, a on će biti i ključnom temom parlamentarnih izbora 1. ožujka 2019.
U toj kneževini u najmanju ruku čudnog državnog ustroja, s 85.458 stanovnika (podaci iz 2014.) žena koja pobaci može biti kažnjena s do dvije i pol godine zatvora. Liječnik koji je obavio pobačaj ženi koja je to zatražila može biti kažnjen i do šest godina zatvora. Onaj tko izvede pobačaj bez dopuštenja trudnice može biti kažnjen do deset godina zatvora, a ako tijekom postupka žena umre, odgovorna osoba može dobiti do 12 godina zatvora. Žene koje žele pobaciti odlaze u Španjolsku ili Francusku.
Francuski predsjednik (sada Emmanuel Marcon) i biskup španjolskog, zapravo katalonskog Urgella od 35 tisuća stanovnika (sadašnji biskup Urgella je Joan Enric Vives Sicília) su suknezovi Andore, države utemeljene 1278. godine. Donedavno državni sustav Andore nije predviđao jasnu podjelu između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti.
Tek je ustav iz 1993. utvrdio da je Andora parlamentarna demokracija koja i dalje zadržava dvojicu supredsjednika države (francuskog predsjednika i biskupa Urgella) koji imaju ograničene ovlasti, ali u koje je uključeno pravo na postavljanje veta na odluke vlade. Njih dvojicu, zapravo, u Andori predstavljaju njihovi delegati. Šef vlade ima izvršnu vlast.
Trenutačno je premijer Antoni Martí Petit (55), utemeljitelj stranke Demokrati za Andoru, koji je u parlamentu od 1994., a 2011. je na položaju predsjednika vlade. Parlament, zvan Generalno vijeće Andore, jednodoman je i ima 28 zastupnika. Parlamentarce se bira izravno na sedam godina. Parlament izabire šefa vlade (Cap de Govern) koji imenuje ministre vlade (Govern). Andora nema vojsku, a obrana je povjerena Francuskoj i Španjolskoj. Premda formalno nije članica Europske unije, ipak primjenjuje mnoga njezina pravila (osim poreznih, pa je smatrana oazom za porezne bjegunce), a ima i euro kao svoju monetu.
Do 1999. koristila se jednakopravno kao moneta ona francuska (franak) i španjolska (peseta), a onda kada su i te dvije države ušle u eurozonu, to je postala i moneta Andore. Istina, 1982. pokušano je izdavanje vlastite monete (dinar od 100 centi), ali je kovanje počelo bez donošenja zakona i taj je novac ostao samo za kolekcije numizmatičarima.
Andora nije u sustavu Schengena, pa bi za ulazak i izlazak iz te kneževine bila potrebna viza, ali za državljane EU, dakle i Hrvate, dovoljna je osobna iskaznica. Na granicama, gdje su i carinici, praktički nema kontrole. Zapravo tu se ne može doći ni zrakoplovom ni vlakom, a jedinu kontrolu, ako čine, to čine španjolski policajci jer jedina aktivna carina je ona na granici između španjolskog mjesta La Farga de Moles i andorskog mjesta Sant Julià de Lòria.
Glavna aktivnost je turizam koji donosi 80 posto BDP-a koji iznosi 4,8 milijardi dolara (podatak iz 2016.). Dohodak po glavi stanovnika iznosi 31.000 dolara (podatak iz 2011.). Svake godine tu malu državu na istočnim Pirenejima posjećuje devet milijuna turista.
Dakle, tema pobačaja uznemiruje građane Andore. Zapravo pravih Andoraca nema i nisu većina u svojoj državi. Andorci su etnički Katalonci i manjina su sa samo 33 posto stanovništva. Najviše je Španjolaca (43 posto), Portugalci su treći (11 posto), a Francuzi četvrti (7 posto). Ostalih oko šest posto stanovništva čine razne nacionalnosti. Službeni jezik je katalonski, ali se koriste španjolski, francuski i portugalski.
Ključni izbori sljedeće godine
Izlazi se na izbore 2019., a ključna tema predizborne kampanje je moguća depenalizacija pobačaja, za što je potrebna i ustavna reforma. Snage desnog centra koje su sada na vlasti namjeravaju zadržati status quo kako, uz ostalo, ne bi izazvali institucionalni sukob s “doknezom”, odnosno biskupom Urgella, koji se kao crkveni čovjek, dakako, protivi uvođenju zakona kojim bi se dozvolio prekid trudnoće.
Progresivci u svojoj predizbornoj kampanji najavljuju kako će, budu li došli na vlast, promijeniti sadašnju zabranu pobačaja koji bi dopustili u određenim slučajevima. I ta kneževina, koju bi se moglo smatrati konzervativnom, sučeljava se s temom ljudskih prava u koju, prema zakonima i držanju većine europskog pučanstva, spada i zakon o pobačaju.
Dakako da se neće dogoditi ništa na općoj političkoj pozornici Europe bez obzira na što se odlučili andorski birači, jer država nije od velikog značenja za kontinentalnu politiku, ali je rasprava u njoj zanimljiva i jer je očito da se stanovništvo želi prilagoditi tzv. suvremenom dobu.
Od biskupa – sukneza Joana Enrica Vivesa traži se da odobri pobačaje makar nakon silovanja ili fizičke ili psihološke opasnosti za majku, pa i za malformacije fetusa. Biskup prijeti ostavkom bude li se od njega tražilo da supotpiše zakon o pobačaju, a to bi izazvalo institucionalnu krizu. Već je 2012. i 2013. održana snažna kampanja za ozakonjivanje pobačaja, ali su zahtjevi ostali u ladicama. Bilo je prikupljeno više od 4600 potpisa na platformu Da za naša prava, ali je ona u parlamentu odbijena. Optužuje su političare koji ne žele promijeniti sadašnje stanje da zbog njih i djeca, kao što se dogodilo 13-godišnjoj djevojčici, moraju rađati unatoč protivljenju. Mnoge žene odlaze pobaciti u Barcelonu, što ih košta između 300 i tisuću eura, ovisi o tome koliko je slučaj kompliciran.
Ženama dosta ponižavanja
– Mi smo suvereni narod i biskup ne bi smio utjecati na politiku zemlje – drže progresivci. U Andori su moguće civilne zajednice između istospolnih osoba, pa i da one usvajaju djecu, a što je uvedeno unatoč Crkvi. Zašto se zakon o pobačaju ne bi mogao uvesti, pitaju se njegovi predlagači. Uglavnom se takvom zakonu protive muškarci, dok su žene za. Žene u Andori drže kako trebaju imati ista prava kao one u Kataloniji, jer je riječ ne samo o tome da se ima isti jezik već i kulturu. Mogu odlaziti pobaciti u Kataloniju, ali u svojoj državi to ne mogu učiniti.
Andora je i potpisnica Istanbulske konvencije, ali prava žena nisu zaštićena. Prisutno je potpuno ignoriranje, optužuje pokret protiv nasilja nad ženama. Žene prve dobivaju otkaze na poslu, a ako si tri mjeseca bez zaposlenja, gubiš i zdravstvenu zaštitu.
– Ovdje gotovo da nema društvene savjesti – optužuje Vanessa M. Cortés i kaže kako žene u Andori više ne žele šutjeti, premda im je teško bilo što učiniti. Naime, “ovdje se svi poznajemo” i ako “te šef vidi kako se boriš za ženska prava…”, objašnjava Vanessa M. Cortés i naglašava kako je u Andori “prihvaćeno prešućeno nasilje, a mi više ne želimo šutjeti”.
>> Pogledajte šokantni govor zastupnice Mosta o užasu u jednoj hrvatskoj bolnici
"No, ova država, šesta po veličini u Europi....", drugarice i drugovi, drug Tomašević, najbolji novinar na potezu Brijuni-Kumrovec-Jajce.