Načelnik PU splitsko-dalmatinske Slobodan Marendić dao je ostavku jer je njegov 19-godišnji sin pijan razbio službeno vozilo MUP-a koje je uzeo bez njegova znanja, ukravši mu usred noći ključeve sa stola. Mladi Marendić kažnjen je sa 6500 kuna, dobio je prekršajnu prijavu, čeka ga tužba za nadoknadu štete i kaznena prijava za krađu.
Otac Marendić, iako je unutarnja kontrola MUP-a zaključila da nije prekršio zakon, ostavku je ipak dao iz moralnih razloga. Bilo bi bolje da je to učinio odmah nakon što je Marendić junior napravio to što je napravio, a ne tri dana poslije, ali ostavka iz moralnih razloga više je nego dobrodošla u društvu u kojem su moral, čast, vjernost političkoj opciji, pa i liječnička tajna – zadnja rupa na svirali.
Ne mareći za Hipokratovu zakletvu, šef splitske ginekologije Deni Karelović saborsku je zastupnicu Ivanu Ninčević Lesandrić nazvao lažljivicom i to je potkrijepio detaljima iz njezina liječničkog kartona. Slagala je da su joj njegovi ginekolozi radili kiretažu jer je riječ, kaže on, o vakuumskoj aspiraciji s lokalnom anestezijom. Zbog pobačaja ušće maternice bilo joj je vrlo prošireno, detaljno je objasnio šef splitske ginekologije, spočitavajući Mostovoj zastupnici političku motivaciju za njezin istup u Saboru od kojega je čak i otpornom Jandrokoviću bilo vidno mučno. I dok je Lesandrić u svom izlaganju naglasak stavila na fizičku bol koju je trpjela tijekom zahvata i poniženje zbog vezanja, Karelović se branio dijagnozama iz njezina kartona kao da za liječničku tajnu nikad čuo nije.
Braneći ugled bolnice u kojoj radi, otišao je i korak dalje pa je izokrenutom logikom istup Ivane Ninčević Lesandrić i na stotine drugih žena koje tvrde da su doživjele slična iskustva okrivio za odlazak iz Hrvatske, osobito mladih liječnika. Mučno im je raditi u atmosferi linča, kaže. Vjerujem da je svim ženama u Hrvatskoj mučno bilo slušati Denija Karelovića i Antu Ćorušića, ugledne ginekologe, kako u emisiji Otvoreno HTV-a vrijeđaju svoje pacijentice tvrdeći da se kiretaža bez anestezije u Hrvatskoj ne radi, da je bol subjektivna te da žene prilikom zahvata ne vezuju već im stavljaju pojaseve... Njih dvojicu očito nije boljelo kada su im strugali maternice.
Od sada i mi hrvatske žene znamo da bezbolnog porođaja ima samo u američkim filmovima, a liječnici su profesionalci i ne mogu plakati s nama. Čime smo zaslužile ovakvo omalovažavanje? Zahtjevom da nam se najteži trenuci u životu, kada izgubimo svoje bebe, olakšaju anestezijom koja se dobiva i kada se buši zub, a mi govorimo o struganju maternice?
Ili traženjem da liječničko osoblje, koje je u velikom postotku visoko požrtvovno i profesionalno, ne otežava psihičku bol bezosjećajnim primjedbama na što se odnosi velik dio od 400 slučajeva predanih ministru Kujundžiću? On će, kaže, provjeriti svaki pojedinačno.
Nadajmo se da liječnici ostalih žena neće poput Karelovića njihovim dijagnozama mahati na televiziji, ali nakon svega nisam sigurna da i ostale, poput Ivane Ninčević Lesandrić, neće biti proglašene lažljivicama.
