Mali božićni pojmovnik

BETH-LEHEM – "KUĆA KRUHA"

Gradić Betlehem (Beth-lehem na hebr. "kuća kruha") nalazi se deset kilometara južno od Jeruzalema, na području pod palestinskom upravom. Betlehem je jedno od najposjećenijih hodočasničkih mjesta kršćanskoga svijeta kako bi u bazilici Kristova rođenja dodirnuli srebrnu zvijezdu na podu na mjestu na kojem se rodio Krist.

TRI BOŽIĆA U BETLEHEMU

U Betlehemu se Božić slavi na tri različita datuma: rimokatolici i protestanti slave ga 25. prosinca, grčki, koptski i sirijski pravoslavci slave ga 7. siječnja, a armenski pravoslavci Božić slave 19. siječnja. U gradu danas živi malobrojna kršćanska zajednica, a hodočasnici u božićnoj noći okruženi su naoružanim stražarima.

ŠPILJA ISUSOVA POROĐENJA

Božićno slavlje u Betlehemu predvodi jeruzalemski patrijarh, kojega pokraj Rahelina groba, na ulazu u Betlehem, dočekaju načelnici Betlehema, Beit Jale i Beit Sahura uz pratnju kršćanske mladeži, a oko 23 sata u crkvi sv. Katarine počinje pjevanje časoslova, pa polnoćka, poslije koje patrijarh s procesijom odlazi u špilju Isusova porođenja.

BADNJAK – DAN POSTA I NEMRSA

Nakon došašća, misa zornica i ispovijedi, Badnjak je vrijeme priprave za najsvečaniji blagdan u kršćanskom kalendaru. To je dan posta i nemrsa, duhovne priprave pred ponoćnu misu. Obitelj je na okupu i zajedno ulazi u božićnu noć, a u tradiciji je unošenje 'badnjaka' (hrastova debla) i sijena (slame) u dom.

POLNOĆKA NA SAM BOŽIĆ

Slavlje Božića počinje ponoćnom misom, čestitanjima, a poljupci i dobre želje pršte na sve strane. Bogata večera i dnevni ručak, obilje slatkiša i kolača. U tradiciji je da se ostaje kod kuće, eventualno u posjet i čestitanje najbližima, a u suvremenom i (na)elektriziranom svijetu razmjenjuju se milijuni prigodnih sms-poruka.

ŠTEFANJE I IVANJE NAKON BOŽIĆA

Nakon Božića je blagdan Svete Obitelji, ali pučki Štefanje po blagdanu svetog Stjepana, kada se osim svim Stjepanima, Stipama, Štefovima i Štefanijama čestita imendan, čestita i Božić prijateljima i znancima, a dva dana nakon Božića Ivanje, tj. blagdan sv. Ivana evanđelista kojega zovu i "božićni ili zimski sv. Ivan".

ISUSOVA ŠTALA ILI ŠPILJA?

Dok Luka govori o štali, odnosno špilji, evanđelist Marko piše o dolasku mudraca, kaže kako su oni "ušli u kuću, ugledali dijete s Marijom, majkom njegovom". Teško je reći radi li se o špilji ili kući, ali izvjesno je da su ljudi onoga vremena živjeli u tako siromašnim kućicama koje nalikuju na špilje, a koje se i danas mogu vidjeti.

TKO JE TKO U JASLICAMA

Pastiri označuju siromašni narod, tj. cijelo čovječanstvo kojemu treba otkupljenje, a mudraci, koji tek u 4. stoljeću dobivaju imena, sve pogane koji traže Boga u Kristu i u njemu ga nalaze. U tri mudraca sv. Leon Veliki vidi tri razdoblja ljudskog života: mladost, zrelu dob i starost. Anđeli su simboli nevidljivoga svijeta.

PRVE ŽIVE JASLICE

Prve žive jaslice uprizorio je 1223. sv. Franjo Asiški u šumi pokraj Greccia. Vladimir Belaj piše, pozivajući se na Franjina životopisca Tomu Čelanskoga, kako je on uz oltar postavio prave jasle i doveo k njima živog vola i magarca. Pri podizanju se, kaže legenda, u jaslama pojavilo Dijete (Isus), pogladilo sv. Franju i nestalo.

ZAŠTO BAŠ VOL I MAGARAC

Vola i magarca Luka ne spominje, kao niti ijedno drugo evanđelje. Origen u 2. i 3. stoljeću tumači njihovu prisutnost riječima proroka Izaije da "vol poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle gospodarove", dok sv. Leon Veliki u liku vola vidi izabrani narod, a u magarcu poganski narod – tumačio je dr. Adalbert Rebić.

ISUSOVCI POSTAVILI PRVE JASLICE

Isusovci su prve jaslice postavili 1560. u Coimbri, 1562. u Pragu, a uskoro ih je bilo u isusovačkim misijama po Japanu, Americi, Indiji, gdje su privlačile veliku pozornost i pokrštenih i nekrštenih domorodaca, pa je isusovački general Claudio Aquaiva već 1592. morao upozoriti na umjerenost pri postavljanju jaslica.

NA KOŠLJUNU NAJSTARIJE JASLICE

Najstarija skupina kipova u nas, koji se tumače kao ostaci jaslica, ona je iz 16. st. i nalazi se u franjevačkom samostanu na Košljunu kod Krka. No dvoji se jesu li to bile prave jaslice ili skulpture s kakvoga oltara, pa se o potvrđenim baroknim božićnim jaslicama u hrvatskim crkvama govori tek od 18. stoljeća nadalje.

ŠTO JE POST

Postiti znači jednom se dosita najesti, a ne mrsiti znači ne jesti ništa od mesne hrane. Na Badnjak jede se riba. U kršćanskom postu je i simbolička vrijednost Kristova imena IHTUS (grč. riba, ali i Isus Krist Božji Sin Spasitelj). Post završava nakon ponoćne mise, poslije koje slijedi slavlje s pečenjem (većinom perad), slasticama i vinom.

ROĐENJE MALOGA BOGA - BOŽIĆA

Hrvati imaju jedan od najljepših naziva za blagdan Kristova rođenja. Riječ "Božić" umanjenica je za riječ Bog, odnosno označava da se toga dana rodio mali Bog (Božić), tj. Isus Krist. Engleska riječ Christmas kratica je od Christ's mass (Kristova misa), a smatra se da vuče korijene od egipatskog Khristos-Mas (Kristovo rođenje).

SLAVIO SE SAMO USKRS

Kako u Novom zavjetu nema podataka kada se točno rodio Isus, u prvim godinama kršćanstva Božić se nije slavio, nego samo dan Kristova uskrsnoća - Uskrs. Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću i to na blagdan rođenja boga Sunca, jer je Crkva željela potisnuti taj poganski blagdan slaveći Krista koji je Božansko Sunce.

BOR UVEZEN IZ NJEMAČKE

Kićenje božićnog (zimzelenog) drvca germanski je običaj, koji se proširio gotovo cijelom Europom. U Hrvatskoj se tradicionalno u kuću unosio badnjak i kitile su se grane bjelogoričnog drveta (zelenilom, voćem, jabukama i orasima), a ispod stola prostirala se slama u kojoj su djeca tražila darove. Daleko skromnije (voće i orahe) od današnjih.