Malo se odmoriš, otuširaš se, pustiš suzu i ideš dalje

Kad su prije više od tri tjedna stigle u Gornji Viduševac u blizini Gline i smjestile se u kuću u koju već danima dolaze samo nešto pojesti, odmoriti se i malo odspavati, Nina Rosić i Martina Briški nisu ni znale što ih čeka. Dugogodišnjim volonterkama briga za životinje i o životinjama dio je života, ali priznaju da ih sve što su na Baniji vidjele ipak često ostavi bez riječi.

Kažu, nikad im neće biti jasno kako je ljudima normalno da životinje ovako žive. Nema riječi kojima bi sve mogle opisati, ono “neadekvatni uvjeti” ne govori baš ništa, to se mora doživjeti. Nina je došla iz Crikvenice gdje se uglavnom brinula o mačkama, a Martina je stigla iz azila Prijatelji Čakovec, u kojem je volontirala nakon povratka u Hrvatsku, 35 godina živjela je u Nizozemskoj.

– Trebale smo promovirati kastraciju, ali plan se vrlo brzo promijenio i odlučile smo pokušati poboljšati uvjete u kojima žive psi. Uključile smo se u kampanju “Dosta je”, za zabranu držanja pasa na lancu. A vidjele smo svašta, psi na metar i pol lanca, neki od njih nikada nisu pušteni, nikada nisu cijepljeni, puno ih nije ni čipirano, uši su im upaljene, lanci su im urasli u vrat – kaže nam Nina. Najteže je u domaćinstvima u kojima je starije stanovništvo, jer oni tako žive oduvijek. Ni sami ne idu doktoru pa je teško očekivati da bi za jednog psa zvali veterinara. Puno je i napuštenih pasa koji lutaju cestama.

– Uvijek dolazimo s hranom, ona nam je ulaznica. Razgovaramo s ljudima, nudimo im kućice za pse, ogrlice, lajne, pokušavamo dogovoriti da psa ipak puste s lanca, ako imaju ogradu. Ili da ga stave na dulji lanac, ali i da ga šeću – kaže volonterka. Sve je lakše u obiteljima s djecom, ona lakše uče i prihvaćaju da nešto treba mijenjati. Ističe tako primjer obitelji koja je, nakon njihova odlaska, popravila uvjete i ogradila prostor u kojem se pas može slobodno kretati. Najsretnije su bile kad su ga vidjele u šetnji.

– Upravo smo promijenile život još jednom psu, a nadamo se da ćemo pomoći i obitelji Hudorović, koja trenutačno nema drugog izbora. Dosta toga srušio im je potres i treba im 30 metara žice da zatvore dio dvorišta, a nemaju za to novca. I zato Rex mora biti na lancu jer ne voli bicikliste – kaže nam Nina. Kad su prvi put vidjele Rexa, bio je na kratkom lancu i u smeću. Željka i Aleksandar sve su očistili, stavili i šljunak, a Nina i Martina donijele su novu kućicu koju je donirala Husqvarna, novu ogrlicu i dulji lanac. A kad nabave žicu, Rex će biti slobodan, baš kao i drugi pas Matt. Ninin telefon 095/5321594 zvoni cijeli dan, nada se da će jedan od poziva biti i za pomoć ovoj obitelji. Možete se javiti i na mail ninarosic1@gmail.com, a novčane donacije uplatiti na račun ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec, HR7823400091511112646, uz naznaku 'za Rexovu ogradu'. Na isti račun možete uplatiti i doacije za brigu o životinjama koje u skloništu čekaju novi dom.

Dvije volonterke proteklih dana obišle su brojne obitelji, razgovarale, pokušale ljudima objasniti da nijedna životinja ne bi trebala cijeli život provesti na lancu. Do sada su s Banije na put prema boljem životu poslale 41 psa. Preuzelo ih je sklonište iz Čakovca i udruge, od kojih Nina ističe suradnju s Vis Vitalis, Kira, Fido i Snoopy. Neki od tih pasa bili su lutalice, nekih su se vlasnici odrekli jer se više ne mogu brinuti za njih. Naravno, bilo je i neuspjeha. Kako se nose sa svim što su vidjele i doživjele?

– Sjedneš, malo se odmoriš, otuširaš se, pustiš suzu i ideš dalje – kaže nam Nina i dodaje kako je vodi srce, jer da se pita razum, odavno bi odustala. O podijeljenim emocijama priča nam i Martina.

– Naporno nam je fizički, ali najteže je emocionalno. No kad vidim kako žive životinje, znam da moram napraviti sve kako bih to promijenila – ističe.

I Nina i Martina slažu se da je ovo veliki izazov, nisu mislile da će biti baš tako teško. Ali izdržat će, puno je još pasa koji trebaju njihovu pomoć.