Prolazile su godine, nanizalo ih se tako čak 16. Prolazila su proljeća, ljeta, jeseni i zime, a Bobi je živio vezan lancem u jednom dvorištu u istarskom mjestu Žminju. Hrđava bačva bila mu je jedini zaklon od svih vremenskih neprilika, ljeti je u njoj bilo vruće, a zimi hladno. Ali nikoga nije bilo briga kako je Bobiju, žulja li ga kad legne na kamen, čezne li za društvom. Nitko ne zna je li Bobi ikad osjetio ruku svog vlasnika na svojoj glavi, je li ga ikad pomazio i rekao mu koju lijepu riječ. Ili mu je samo ulio vodu u kamenu posudu pored bačve i ubacio koji zalogaj hrane u staru posudu. Živio je Bobi životom kakvim žive mnogi psi u Hrvatskoj, ostavljeni negdje iza ograde, da ih nitko ne vidi.
Kad je Bobijev vlasnik umro, o njemu se više nije imao tko brinuti. Ostao je bez svojeg dvorišta i bez svoje bačve, bez svega što je imao, a za drugo nije ni znao.
– O Bobiju i svemu što mu se dogodilo javila nam je jedna djevojka. Ona je obavijestila i institucije koje su se morale pobrinuti za psa. Bobi je bio i čipiran. Rekli su joj da će psa preuzeti sklonište u Puli, jer s njima Žminj ima ugovor o zbrinjavanju životinja – kažu nam volonteri iz pulske udruge Snoopy koja vodi sklonište Snoopy – friends for life – Dog shelter Pula.
Dogovoreno je da će Bobi, nakon što prođe zakonsku proceduru i primi potrebna cjepiva, doći k njima. Kažu, znali su da će kod njih, unatoč svojim poznim godinama, dobiti šansu i da ga netko udomi.
– Stigao je k nama 16. siječnja, a za novi život dobio je i novo ime, Petar – kažu nam volonteri.
I dobro su odabrali, jer Petar je bio čvrst kao stijena, preživio je 16 godina u uvjetima u kojima bi mnogi odustali od života. Ostao je vedra duha i zdrav. Pokazao je to veterinarski pregled kojem je Petar podvrgnut vrlo brzo nakon dolaska u udrugu Snoopy. I dogodilo se upravo ono što su volonteri i željeli – Petar je dobio novi dom. Napustio je Istru i Hrvatsku i otputovao u Njemačku.
Za sobom je ostavio sve loše što mu se dogodilo, dane i godine u kojima je čeznuo za slobodom. Sad živi kao pravi umirovljenik, polako, iz dana u dan. Kad poželi, ide u šetnju, kad mu se ne hoda uživa u toplini doma i mekog kreveta. Dobro se snašao Petar i na snijegu koji ga je dočekao kad je stigao u svoj novi dom.
– Petar uživa u društvu drugih pasa, u šetnjama i dobroj hrani. Nadamo se da će to potrajati što dulje – ističu njegovi udomitelji koji se trude nadoknaditi tom psu ljubav i nježnost koje do sada nije imao. Žele mu pokazati kako živi pas koji je član obitelj, pas koji je najbolji čovjekov prijatelj, žele mu pokazati kako je trebao živjeti svih ovih godina.
A Petar im svakim danom dokazuje i potvrđuje staru izreku – Bog je stvorio psa da bi pokazao kako se voli čovjek.
jadno pseto...