Manje od mjesec dana do izbora, a nikad veća gužva u političkom šesnaestercu

U normalno vrijeme, prije koronakrize, čitali bismo imena onih koji bi se našli u ljetnom prijelaznom roku. Slušali bismo o iznosima transfera, o milijunima eura, o novim pojačanjima, imali bismo izjave stručnjaka, menadžera, trenera, igrača... Naravno, o nogometu je riječ. Danas pak nogomet imamo pred praznim tribinama, dugo ga nije ni bilo, a o nekom se prijelaznom roku i ne govori. Jedini transfer koji je odjeknuo jest odlazak rukometaša Zlatka Horvata iz Zagreba u Skoplje! No svejedno, novine čitamo kao da su sve stranice sportske. Jer prijelazni rok ipak imamo, ali sad se prebacio u politiku!

Primjerice, osvanula je neki dan vijest da su mostovci iz zagrebačkog Maksimira prešli k Škori. Nisu dinamovci, ali su iz Maksimira. Jučer je pak javno predstavljen Mile Kekin kao snažno pojačanje ljevice. Možda bude još koji ljevičarski revolucionar do izbora, kojemu nije mrska državna sisa. Ili revolucionarka. Ako desnica ima pjevača Škoru, zašto ljevica ne bi imala Kekina?! Ne treba govoriti kako su mostovci na sva zvona predstavili bračni par Raspudić kao svoje nove kapitalce. Ili kako se HDZ pohvalio prelaskom Marijane Petir na svoju stranu. Odnosno, kako se ona pohvalila tim transferom iako na izborima za EU parlament nisu mogli zajedno. Sad su ipak drugi interesi u pitanju. Ili kako se Škoro pohvalio Grujićem koji bi išao i s crnim vragom. Ili Bernardić povratkom Mirele Holy, koja ima što ponuditi? Manje je od mjesec dana do izbora, a nikad veća gužva u političkom šesnaestercu. Nikad manja politička bara, a nikad više gladnih krokodila koji bi se mnogi od njih rado kao pijavice prilijepili na državni proračun, na novac poreznih obveznika.

Hrvatska zapravo proživljava još jednu političku lakrdiju, dramu, kako vam se sviđa nazvati to novo hrvatsko političko divljanje. Politika se kod nas doista pretvorila u još veći cirkus. Mi sad imamo pravi prijelazni rok koji nije nogometni, nego politički. Imamo političke kapitalce, centarfore, napadače, golmane, braniče... Recimo, s pravom se bune mnogi mostovci kojima nikako nije sjelo što su preko noći glavni napadači mostovaca postali Raspudići, a oni koji su dugo krvavo radili unutar Mosta ostali su prikraćeni za bilo kakvo napredovanje. Naravno da su svoju političku budućnost otišli tražiti drugdje. A trio Petrov, Grmoja i Bulj samo gledaju kako da Most preživi bez obzira na sve, pri čemu se zna tko donosi odluke. Što Most donosi na nove izbore? Kakav konkretan program? Raspudići? Intelektualna promišljanja bez konkretnog sadržaja!

Ili Škoro, koji je oko sebe okupio toliko raznovrsnu ekipu da zacijelo ni on sam ne zna tko mu sve tvori Domovinski pokret. I on je sam javno pokazao da ne zna što nudi biračima, osim floskula i parola. Bio je nedavno na HTV-u; pitalo ga se koji je program njegova pokreta. On ne zna reći napamet, nego uzima knjižicu iz koje mora pročitati program vlastitog pokreta. Ali i u tom programu nema konkretnog sadržaja, samo jake deklaracije. Ili Škoru pitaju koji je njegov gospodarski program, a on samo ponavlja da je poduzetnicima u Hrvatskoj jako teško. No što i kako poduzetnicima pomoći, to je već malo teže pitanje! Program je jedan - dajte mi vlast, pa ćemo onda učiniti što treba!

HDZ pak ne nudi ništa novo, samo prežvakavanje starog, samo parole kao i dosad, i samo im treba vjerovati, i prihvatiti sva moguća Plenkovićeva postignuća! Moramo se duboko nakloniti i zahvaliti na svim postignućima i bezrezervno dati glas za nova postignuća! Ili SDP, koji opet nudi jedno te isto, svoj prežvakani „Plan 21" s određenim modifikacijama, sa starim, isluženim kadrovima. Zamislite, kako to Hrvatska može naprijed s jednim Komadinom koji je brzo pobjegao iz Milanovićeve Vlade kad je shvatio koliko treba raditi u Zagrebu!? Ili što će nam Grčić pomoći, koji ne zna izračunati PDV?

I sad u takvom cirkusu zamislite se kao birač koji dolazi nekog zaokružiti. Koga ćete zaokružiti? U cijeloj toj kakofoniji kako odabrati nešto dobro, novo? Oni poslušni stranački vojnici, ideološki ostrašćeni, interesno povezani, zaokružit će zna se već koga. No što s onom tihom većinom koja traži nešto novo? Ima i njih na političkom tržištu, ali teško se probijaju pokraj novokomponiranih kapitalaca! Ili pokraj potrošenih ideja u novome celofanu!