Marija ostala bez krova nad glavom: 'Došlo je u sekundi, sve nam je uništeno. Kći i ja se nismo mogle spustiti'

Apokalipsa, katastrofa i užas! Tu smo rečenicu čuli čim smo zakoračili u prvi kafić u Čazmi nadomak Bjelovara kako bismo se sklonili od snažnog grmljavinskog nevremena u petak poslijepodne. Kiša ovdje nije stala od četvrtka. A u četvrtak je Čazmu i selo Bosiljevo pogodilo nezapamćeno nevrijeme. Grmljavina, pljuskovi, tuča i olujni vjetar u svega nekoliko minuta iza sebe su ostavili pustoš.

Video: Juraj Filipović

Više od 40 kuća ostalo je bez krova. Među stradalim objektima je i sportska dvorana u Čazmi. Međutim, oluja nije samo razarala građevine.

Prevrnuto je nekoliko šlepera, čovjek koji je pomagao susjedu sanirati krov pao je s ljestvi... S najtežim ozljedama prošla je djevjčica na koju se srušilo stablo dok se vraćala iz škole. Hitno je prevezena u Klaićevu bolnicu u Zagrebu. Slomila je bederenu kost i srećom izvan je životne opasnosti.

Kiša je na trenutak stala. Šećemo Čazmom. Magla, nedovršene fasade skromnih i loše građenih seoskih kuća, blatnjava dvorišta s prepadnutim domaćim životinjama. Sve neodoljivo podsjeća na Petrinju i razorni potres iz 2020. godine.

Zaustavljamo se kod obitelji Pacur u Bosiljevo. Njihova kuća novije gradnje pretrpjela je možda i najveću štetu kad su privatni objekti u pitanju. Krova praktički nema, kuća je natkrivena crnim debelim najlonom na kojeg neprestano pada kiša pa se na istom stvaraju takozvani džepovi i pitanje je vremena kad će najlon puknuti pod težinom vode.

"Nevrijeme je došlo u sekundi, sve je trajalo jako kratko. U jednom trenutku čuo se tupi udarac, krov nam je odletio, a led nam je počeo padati u dnevni boravak i sobu. Kćer i ja smo bile na gornjem katu, nismo se mogle spustiti. Vukla sam je za ruku da se sklonimo. Sve nam je uništeno. U jednom trenutku bilo je 20 cm vode", kazala je Marija Pacur koja živi tri kilometra od Čazme.

Suprug, ona i dvoje djece, kaže, nemaju više gdje živjeti, a zasad će biti smješteni kod svekrve koja živi u prizemlju. Što se tiče sanacije, zasad ne znaju što će napraviti.

"Samo lim na krovu koštat će nas 10 tisuća kuna, a mi taj novac nemamo. Trebat će promijeniti i laminat te  sav namještaj. Uništeni su svi kućanski aparati. Neupotrebljiv je i automobil kojem je tuča skršila šajbu", priča nam Marija.

U četvrtak su uništene kuće obišli bjelovarsko-bilogorski župan Marko Marušić i čazmanski gradonačelnik Dinko Pirak, a na pitanje misli li da će obnova brže ići nego što ide na Banovini, Marija kaže:  "Nadam se da će sve to brže ići, sve ovisi o njima ne o nama. Kao prvo mi se sami moramo snaći jer ne možemo ovako ostaviti kuću", dodaje.

Posjet ministra Tome Medveda nije htjela komentirati već je samo kazala: "Vidjeli smo kako ide obnova Banovine. Ljudi i dan danas žive u kontejnerima. Ne vjerujemo državi. Sami ćemo se zbrinuti uz volju dobrih ljudi".

Preko puta nje živi starija gospođa iz čijeg je dvorišta poletjelo stablo na gore spomenutu djevojčicu.

"Dođite, snimite ovu katastrofu. Pijem tablete za smirenje, skoro sam umrla od šoka", govori baka Mara jecajući u suzama i pokazujući nam potpuno modre ruke. Modrice je "zaradila" od krupnih komada leda koji su po njoj padali dok je u dvorištu pokušavala zakloniti kokoši i svinje.

Besiljevom i Čazmom patroliraju vatrogasci i volonteri Crvenog križa. Idu od kuće do kuće i ljudima nude prvu pomoć u obliku hrane, tople odjeće i lijekova.

U većem dijelu Čazme još uvijek nema električne energije, a što znači da nema niti vode. HEP-ovci ubrzano saniraju dalekovode i provlače nove kablove, a pomažu im HGSS-ovci.

Jedan prolaznik nam govori da odemo kući, da novinari od svega rade katastrofu.

"Mi nismo slučaj. Nemojte nas prikazivati kao žrtve. Prošli smo mi i gorih dana pa smo se digli. Obnovit ćemo mi naše kuće. Građevinskog materijala ima, ali problem je što nema radnika, a stižu kiše, snijeg i zima. Bit će teško, jako teško", govori nam, pomalo nervozno, čovjek dok ga na silovitoj kiši okružuje dim cigarete.

Kiša tijekom petka nije stala, dvorišta su poplavljena, a u trgovačkom centru u Čazmi trgovine su prazne. Prodavačica nam govori: "A što ste mislili? Da će svi pohrliti po nove aparate i odjeću? Nemaju ljudi novca. Od mogućih deset blagajni niti jedna ne radi. Nigdje nikoga".

Prve smo entuzijaste pronašli tek u kafiću u sklopu trgovine. Oni imaju nešto ležerniji pogled na situaciju. Uzrok tome možda je i pokoje pivo kojem razbijaju dosadu.

"Nije ovo ništa strašno. Slična oluja pogodila nas je i krajem devedesetih. Bilo je i tada štete, ali ne toliko jer je poharan rubni dio grada. Jučer su stradale  uglavnom štale, garaže i predvorja. Novija gadnja je većinom preživjela. Ako je i koja oštećena onda je to od predmeta koji su nošeni vjetrom gađali fasadu, prozore....",  kazuju nam u kafiću.

Ipak, nitko od njih nije optimističan kad je državna pomoć u pitanju.

"Ako  nam hrvatski narod dodjeli što građevinskog materijala  sami ćemo se skrpati i krenuti u obnovu. Prekriženih ruku nećemo čekati. Još nam je svima gorak okus u ustima zbog slučaja Petrinja".