Književna udruga iz Zadra "ZaPis" objavila je zbirku pjesama "Prijestupnici" autorice Marijane Dokoze i pjesnika J.H.Macada. Pjesme su pisane u obliku pisama ljubavnika koji se nalaze u zabranjenoj ljubavi. Od tuda i naslov "Prijestupnici".
U "Prijestupnicima" iznimnu važnost ima ljubav koja, kako je Đani Stipaničev napisao u svom osvrtu na zbirku pjesama, život doživljava kao trenutak u vremenu kojeg ponekad treba zamrznuti i sačuvati duboko u sebi kako bi hranili ranjenu dušu uhvaćenu u mrežu nemogućnosti za iskreno suočavanje s vlastitim
žićem.
- „Marijana je ‘zaljubljena u ljubav‘, kako sama zbori, a od takve duše možeš očekivati samo najdublju, nepatvorenu, istinsku emociju koju je utkala baš u svaku pjesmu. Nezahvalna tema o ljubavnicima kojima ‘nije suđeno‘ je u njenoj lirici prošla sve postaje od čežnje, ushita, strasti, pa do najveće boli koju silom potiskuje do najdubljih segmenata vlastite duše. Život doživljava kao trenutak u vremenu kojeg ponekad treba zamrznuti i sačuvati duboko u sebi kako bi hranili ranjenu dušu uhvaćenu u mrežu nemogućnosti za iskreno suočavanje s vlastitim žićem. I na kraju: ‘ne usmjeravaju li slučajnosti rijeku života‘? Marijanina poezija nikako nije slučajna!“, piše Đani.
Uz Đanija Stipaničeva, osvrt na "Prijestupnike" napisali su Petar Grašo i Željko Bebek.
Petar Grašo piše kako su se u kaosu svijeta u kojem živimo, pjesnici potrudili sačuvati u škrinjici vlastitog, intimističkog svijeta, dragocjeno poetsko blago.
- Mi čitatelji, kopači tog poetskog blaga, uvučeni smo u fini svijet osjećaja, u isprepletenost dviju duša, ‘putnika u istom smjeru.‘ Čitajući, poželiš uvijek iznova udahnuti te stihove, kao zrak. Ova poetska zbirka nas podsjeća da nikad ne zaboravimo da smo ljudi. Da osim onog oku vidljivog, postoji i ono veće: ono nevidljivo, unutar nas samih, ono što doista jesmo, piše Petar Grašo.
Željko Bebek je napisao kako potaknut knjigom, čuje sebe i svoje ljubavi.
- Skoro da se sjećam svake ... evo već mi odzvanjaju neka imena puna soka mladosti ... i, zbog osmijeha na školskom, i zbog mjeseca, i zbog pijeska uz more, trave pored rijeke, i klupe duboko u parku, zadnje klupe u kinu, ili putovanja u vagonu za Berlin, i sada čujem njen gromoglasni šapat i fakat, uvijek baš ono što sam poželio čuti ... volim tu pletenicu istine, prepričane snove ... kao slatka ptica mladosti ... pa kada zatvorih korice, sretan sto sam raširenih dlanova dočekao da mi među njih s‘neba padne Marijanina poetika, oživjela pisanom riječju pomislih, sreća pa se nađe netko pisati umjesto nas ... i još k tome, kao u vodiču kroz snove, uvijek u nju mogu po malo poviriti, ili je iznova popiti cijelu, svaki dan ... a ostat će uvijek sjajna ... kao što je to, njezino veličanstvo Ljubav ..., napisao je Bebek o Prijestupnicima.
J.H.Macado: „U Prijestupnicima“ sam pronašao Marijaninu dušu
Josip Horvat Macado je pjesnik koji je rođen u Čepinu i koji zadnjih 15 godina pod pseudonimom J.H.Macado piše pjesme, točnije ljubavnu poeziju svoga života. Tom otkriću romantičara u njemu je prethodila jedna sudbonosna oklada. Riječ je bila hoće li uspjeti napisati nekoliko stihova i njima osvojiti njemu predivnu ženu. Okladu je dobio, ali i otkrio pjesnika u sebi te nastavio svoje osjećaje pretakati u stihove.
Izučio je nekoliko zanata. Bio je sudionik cijelog Domovinskog rata, a danas živi u Baranji, u malom i tihom mjestu po imenu Novi Čeminac, pa rečeno njegovim riječima, od Slavonca je postao Baranjac. Do danas je napisao preko 2.500 pjesama s jednom i jedinom temom – ljubavi. One su autobiografija njegovih čežnji, sjete, prolaznosti, boli, vapaja, nadanja i onih predivnih iskri vezanih uz zaljubljenost. Ponekad dotakne i druge životne teme, od domoljublja i politike, ali se uvijek vraća stazama ljubavi, erotike i mašte.
-„Prijestupnici“ su moja ideja koju je Marijana prihvatila. Mogao sam tu ideju ostvariti s bilo kojom drugom poetesom, ali je postajalo to „ali“ koje je stvorilo razliku između Marijanine poezije i poezije ostalih. Njezina lepršavost u stihovima i sam stil pisanja izbacilo je Marijanu kao pravi izbor za ovu zbirku. Dobivši „paket“ njezinih pjesama, onako kako ih je pisala, kroz vremensko razdoblje, prvi zadatak je bio posložiti ih. I ne samo posložiti. Da bi se napisala „replika“ na nečije stihove, moraš „ući u njih“, osjetiti ih, osjetiti i pronaći dušu autora. Danas se za ljubav, seksualnost, brak, traže nove formule samoostvarenja, a na kraju dobivamo pornografiju i opscenosti. „Prijestupnici“ nude vrijednosti koje su davno zabravljene, rekao je Macado.
Tajna „Prijestupnika“
Macado ističe kako ga česti pitaju ima li u „Prijestupnicima“ istine. On im odgovara kako će su Prijestupnicima svatko pronaći svoju istinu.
- Svi mi koji se služimo perom potajno imamo jedinu želju da čitatelj ne odlaže sve dok je potpunosti ne pročita te ga nakon čitanja ostaviti u dilemi s pitanjem koliko u stihovima ima stvarnosti. Inspirativna pozadina životnih iskustava dala mi je slobodu, širinu, da skidajući sjećanja sloj po sloj stvaram "Prijestupnike". Iz pjesme u pjesmu svih naših unutarnjih "ja" iskoristio sam trenutke za borbu protiv cijelog svijeta, ali na kraju ipak se prepuštajući sudbini. Otkriti tajnu "Prijestupnika" moći će samo oni bez cenzure vlastitih osjećaja, rekao je Macado.
Mnoge zanima koliko je istine u stihovima „Prijestupnika“
I Marijana Dokoza ističe kako u „Prijestupnicima“ ima istine onoliko koliko je netko traži.
- Istinu će vidjeti oni koji je traže. U stihove je utkana nečija duša, život, trenutci koji su manje ili više vidljivi, ili uopće nisu. Istina se uvijek vidi, onda nije skrivena, ali svatko za sebe odlučuje, želi li je vidjeti ili ne. Ako je ne želi vidjeti, iako na dlanu, ona nije vidljiva, rekla je Marijana Dokoza.
Marijana Dokoza rođena je 1978. godine u Zadru. Književnica je i novinarka koja je radila u brojnim hrvatskim medijima. Trenutačno živi u Mainzu, u Njemačkoj. Urednica je hrvatskog iseljeničkog medija Fenix Magazin. Autorica je dviju zbirki poezije (Sjene prošlosti, Dvorac tajni) i pet romana na hrvatskom jeziku (Izgubljeni u ljudskim mislima, Matica hrvatska; Naranyjin plač, Ljevak; Grijesi Večernji list, Tragovi, 24 sata i Njegova žena, Despot infinitus.) te jednoga romana na njemačkom jeziku (Die Stimme, Dietrich Verlag) Naranyjin plač i Grijesi u Hrvatskoj su dosegli status bestsellera u kratkom roku, a Grijesi su u godini izlaska nominirani i za hrvatsku književnu nagradu Kiklop.
Marijana Dokoza je i dobitnica nagrade Utjecajne hrvatske žene (Croatian Women of Influence Award) koju dodjeljuje Hrvatska ženska mreža (The Croatian Women’s Network) sa sjedištem u Torontu. Godine 2016., je uvrštena među 25 uspješnih žena migrantskog podrijetla koje žive u Mainzu. Piše i pjesme koje su uglazbljene na hrvatskom i engleskom jeziku.
"Prijestupnici" su djelo, kaže djelo, koje je za nju posebno, jer poezija je njezina mogućnost za bijeg i utočište.
- Poezija je pjesniku kao slamka spasa, poput mjesta u kojemu vas nitko ne može dotaknuti. Kroz poeziju možete baš sve proživjeti, sve osjećaje, nadanja, svoja htijenja, ali i oprostiti se od tereta, ostaviti ga pjesmi koja ga otkriva, ali i skriva. Iznimno mi je drago što su Petar, Đani i Željko pristali napisati svoj kratak osvrt na ovo djelo, i što su ga doživjeli onako kako su napisali. Njihovo mišljenje i osjećaji koje su izazvale moje i Macadove pjesme mi puno znače jer je riječ o glazbenicima koji pjesmu žive i osjećaju cijeli svoj život, rekla je Marijana Dokoza.
"Prijestupnici" su već doživjeli svoju premijeru na promociji u organizaciji Matice hrvatske za Ruhrsko područje u Bochumu, slijedi Karlsruhe, Mannheim, ali i gradovi u Hrvatskoj, počevši od Zadra, Biograda na Moru, Šibenika, Zagreba...
>> VIDEO Proba Prljavog kazališta za predstojeću turneju