Pamtila je rođendane stranačkih dužnosnika i igrala na njihov ego

Pomalo simbolički, na Međunarodni dan žena počet će suđenje bivšoj SDP-ovoj sisačko-moslavačkoj županici Marini Lovrić Merzel, još nedavno jednoj od najmoćnijih političarki Hrvatske. Sjest će ova osebujna Siščanka na sudske klupe gotovo četiri godine nakon što je uhićena i nakon što je provela pet mjeseci u Remetincu. I uhićena je na pomalo simbolični datum, 1. travnja, ali tadašnje kucanje Uskokovih istražitelja na vrata njezine obiteljske kuće te 2014. godine ipak nije bila šala.

Uskok ju u optužnici sada tereti za zloporabu ovlasti, pogodovanje kod kupnje nekretnina, korištenje županijskog novca u privatne svrhe te primanje mita od kontroverznog velikogoričkog poduzetnika Željka Žužića.

Do tog utorka Marina Lovrić Merzel suvereno je vladala Sisačko-moslavačkom županijom, osvojivši godinu dana ranije i treći mandat na toj poziciji. Iako su je pratili novinski tekstovi o rastrošnosti, sumnjivim kupnjama poslovnih prostora u ime županije, brzom stjecanju nekretnina i nepotizmu, bila je velika SDP-ova uzdanica koja je 2011., u svojoj izbornoj jedinici, toj stranci i Kukuriku koaliciji donijela čak devet saborskih mandata. Za to je 2012. „nagrađena“ pozicijom u predsjedništvu stranke.

Sklapala je prijateljstva s predsjednicima Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem, Slavko Linić bio joj je vjenčani kum, a na njezinoj svadbi u lipnju 2009. godine okupila se cijela poslovna i politička krema Hrvatske. A zanimljivo je i da su se ti svatovi našli u optužnici, jer su tadašnje prekovremene sate djelatnika Hrvatskih šuma, u čijem se ugostiteljskom objektu u šumi Brezovica svadba odvijala, na kraju platile Hrvatske šume, umjesto da su išli na račun onoga čiji su svatovi bili.

A do tog okupljanja hrvatske elite nedaleko od Siska Marina Lovrić Merzel prošla je dug poslovni i politički put. Rođena je 2. rujna 1963. godine u imovinski podosta skromnoj obitelji. Majka joj je bila Marija Dražić iz Stare Drenčine, nadomak Siska, a otac Jakov Sekulić iz sunjskog kraja.

Ona nije Žarka Sekulić

Iako mnogi portali i društvene mreže navode da je Marinino ime do 90-ih godina bilo Žarka Sekulić, to nije točno, tj. polovično je točno. Sekulić je njezino djevojačko prezime, a Žarka se nikada nije zvala, potvrđuju nam i oni koji su bivšu županicu znali u djetinjstvu i mladenačkim danima kada je izlazila po sisačkim diskotekama. Postoji tek priča da su je zvali „mala Žarka“ po poznanici njezina oca kod koje je odlazila na selo. Sadašnje prezime Lovrić-Merzel nosi od dvojice supruga, jednog bivšeg i sadašnjeg supruga Mladena Merzela. Ima jednog sina, Sašu Lovrića.

Sekulići su se smjestili u Odri Sisačkoj, kupivši ondje skromnu kuću. Majka je radila kao kućna pomoćnica imućne obitelji Blagaić na njihovu imanju. Doktora Vladimira Blagaića koji je tada pomagao obitelji, razriješit će Marina Lovrić 30-ak godina poslije s mjesta ravnatelja županijske Opće bolnice dr. Ivo Pedišić, vrlo brzo nakon što postane županica.

Prije bavljenja politikom Siščani je znaju kao zaposlenicu te iste sisačke bolnice. Prvo je radila kao servirka, a ubrzo, sa svjedodžbom Srednje medicinske škole iz Bihaća, napreduje do medicinske sestre. Zbog rada u bolnici za Domovinskog rata, nositeljica je Spomenice Domovinskog rata. Nakon bolnice prelazi raditi kao šefica sisačke poslovnice Čazmatransa, a 2003. godine diplomirat će na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, s već proslavljenim diplomskim radom “Plovni putevi u Republici Hrvatskoj i unaprjeđenje njihovih razvojnih mogućnosti” čijeg se imena ona sama nije mogla sjetiti prilikom gostovanja u HTV-ovoj emisiji „Nedjeljom u 2“. Zanimljivo je kako je tek s tom diplomom započinjao i njezin službeni životopis na internetskim stranicama Sisačko-moslavačke županije. Sve prije toga nije joj bilo bitno spomenuti.

Otprilike u vrijeme kad je diplomirala pojavljuje se i u SDP-u. U stranci joj potporu, kao energičnoj mladoj ženi, daje sisački socijaldemokratski veteran Davorko Vidović. I njega će poslije, kada prigrabi vlast, nastojati stranački obezvrijediti i marginalizirati, kao i svu moguću konkurenciju u SDP-u u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Uvijek je imala jasan cilj

– Bila je energična, vrijedna i s voljom da radi. U stranci su to cijenili, nedostajalo nam je i žena i novih lica pa smo Marinu Lovrić svi prihvatili. Brzo je sklapala i prijateljstva u stranci, pamtila je rođendane stranačkih dužnosnika, nikad na takve stvari nije zaboravljala. Očito je igrala na njihov ego. Satima je ispred zrcala znala vježbati političke govore, uvježbavati nastup. Radila je puno na tome. Imala je cilj – kazuje nam jedan sisački SDP-ovac iz tog razdoblja.

I doista, ubrzo je Marina Lovrić Merzel postala SDP-ova zvijezda u usponu, no do pozicije županice dopratit će je ipak jedan skandal, koji će se tek poslije otkriti u javnosti. Tiče se petrinjske tvrtke Drvoplast, a u aferu su uključeni HBOR i Fond za razvoj i zapošljavanje. Drvoplast je tvrtka koja je bila u vlasništvu Dragana Čičića, istaknutog poduzetnika i financijera političkih čelnika tzv. RSK te kasnijeg člana partije Miloševićeve supruge Mire JUL-a u Srbiji. Tvrtka Drvoplast krajem 2002. godine dobiva 12 milijuna kuna kredita od Fonda za razvoj i zapošljavanje te početkom 2003. od HBOR-a još 16,8 milijuna kuna i to sve za „ulaganje u proizvodnju, tehnologiju i zapošljavanje djelatnika“. Na čelu HBOR-a tada je bio Anton Kovačev, a na čelu Fonda za razvoj i zapošljavanje Siščanin Milan Stojanović, istaknuti SDP-ovac. Nakon što daju kredite, HBOR i Fond imenuju nove članove nadzornog odbora na čijem je čelu od 2003. do 2005. bila Marina Lovrić. Drvoplast ubrzo odlazi u stečaj, a HBOR i Fond ostaju bez svojih milijuna, a dogodi se to da Čičić, unatoč svemu, strojeve i opremu uspijeva iz tvrtke izvući u svoju firmu u Kraljevo.

To je bila i prva afera koja je županicu zatekla na vlasti, a slučaj Drvoplast i ulogu HBOR-a te Fonda za razvoj i zapošljavanje u ovom sumnjivom kreditu DORH nikada nije riješio.

No, u vrijeme kada se to sve zbiva, ime Marine Lovrić nije toliko poznato, pa ona ipak, neopterećena tim skandalom, pobjeđuje dugogodišnjeg HDZ-ova župana Đuru Brodarca na lokalnim izborima 2005. Ipak, na početku kampanje za županicu dala je ostavku na mjesto čelnice NO-a Drvoplasta.

Đuru Brodarca M. Lovrić pobjeđuje relativno lako, nakon što je dotadašnji župan izgubio i potporu čelništva svoje stranke, a na svojim prvim izborima Marinu je poduprlo pet stranaka. Tko je Marinu Lovrić, do tada nepoznatu u politici, pogurao do kandidature za županicu, čime je preskočila cijeli niz koraka u stranačkoj hijerarhiji, ne zna se, no ubrzo su na vidjelo isplivale njezine veze s predsjednikom Stjepanom Mesićem, koji će u njezinu prvom mandatu često dolaziti u Sisačko-moslavačku županiju. Dobre odnose nastavit će i sa sljedećim predsjednikom, Ivom Josipovićem.

Znala je pronaći prebjege

Županijom će vladati sve do sredine 2014. godine, kada daje ostavku kako bi mogla napustiti Remetinec. A njezin sustav vladanja bio je šarolik. U sva tri mandata uspjela je naći prebjege iz HDZ-ove koalicije koji bi joj osigurali većinu u Skupštini, a spajala je nespojivo. Tako je uz sebe imala čak i SDSS i HSP zajedno, no svu tu lojalnost plaćala je novcem iz županijskog proračuna. I čelnici HSP-a i SDSS-a bili su među njezinim famoznim savjetnicima za koje se godišnje plaćalo 1,5 milijuna kuna, a što je također u optužnici Uskoka koji smatra da je riječ o isplatama za vjernost, a ne za ikakav rad.

U zadnjoj koaliciji, 2013. godine, Marina Lovrić Merzel uz SDP imala je čak još osam stranaka: Hrvatsku narodnu stranku, Hrvatsku socijalno-liberalnu stranku, Hrvatsku stranku umirovljenika, Demokratsku stranku umirovljenika, Autohtonu hrvatsku seljačku stranku, Hrvatsku demokratsku regionalnu stranku, Stranku demokratske akcije Hrvatske i Socijalističku partiju Hrvatske. Mnoge od tih stranaka, zajedno sa županijskim čelnicima, nakon njezina pada prelaze na stranu HDZ-a.

Županica je vrlo brzo pokazala jednu odliku koja će ju pratiti kroz sve godine njezina vladanja – rastrošnost. Prva velika afera oko trošenja proračunskog novca vezana je uz manifestaciju Sofijin bal u Topuskom. Manifestacija iz 2008. godine, čiji je pokrovitelj bio Stjepan Mesić, koštala je, procjena je, više od milijun kuna, a za njezine potrebe ispražnjen je i bazen na sedam dana. Plaćeni su bili brojni glumci i pjevači, a sve pod krinkom humanitarnog prikupljanja novca za zakladu za nadarenu djecu. U konačnici je Sofijin bal za tu zakladu skupio samo 44.000 kuna, a potrošio 20 puta više. Jedan od autora manifestacije, kojem je plaćen honorar, i njezin je budući suprug Mladen Merzel. Oporba je za manifestaciju rekla kako je rađena samo radi promocije lika županice. A promociju je županica jako voljela.

Zahvaljujući velikoj promociji, uvjerljivo dobiva drugi mandat, pobjedom u prvom krugu prvih neposrednih izbora unatoč poznatim optužbama Marijane Petir da je na račun županije kupila jaja koja je utrošila na kampanju, te da je županijskim novcem platila troškove svadbe svoga sina. Te tvrdnje tada je istraživala i policija, a Odvjetništvo je objavilo da je sve bilo u redu.

Odmah nakon izbora nastaje poznati tim savjetnika koji se ubrzo s 13 članova povećava na čak 15, redom čelnika stranaka članova koalicije. Svi oni završili su u optužnici, doduše ne kao optuženi, ali bivšu županicu terete da im je isplatila nepripadajuće naknade. U četiri godine za njih je isplaćeno šest milijuna kuna iz županijskog proračuna. Osim putem Savjeta, o svojim koalicijskim partnerima županica se brine na razne načine pa je manje poznat podatak da je Vesna Škare Ožbolt, čelnica Demokratskog centra, koji je jednom spasio županicu od gubitka većine u županiji, nakon toga dobila ugovor sa Sisačko-moslavačkom županijom. Vesna Škare Ožbolt 2008. godine temeljem ugovora o pružanju odvjetničkih usluga obavljala je poslove vezane uz uknjižbu prava vlasništva na 125 školskih objekata. Temeljem navedenog ugovora odvjetnici Vesni Škare Ožbolt isplaćen je iznos od 60.080 kuna.

Godine 2010. županicu je kaznilo i Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa s 10.000 kuna kazne jer je u imovinskoj kratici prijavila netočnu, manju visinu plaće. Prijavila je da prima 14.000 kuna neto iako je dobivala 19.173 kune s kojom plaćom je tada bila među najplaćenijim dužnosnicima u državi.

Te 2010. godine afere županice se samo redaju. Prvo u javnosti izlazi podatak da je županica Sisačko-moslavačke županije nepropisno parkirala službeni Audi u Zagrebu u svibnju 2009. godine, a kaznu od 231 kune platila je iz županijskog proračuna. Iste godine u javnost izbija i afera kojom je četvero čelnika Županije, na čelu sa županicom, na službeni put u Rim vodilo svoje supružnike, među kojima je i suprug županice Mladen Merzel s kojim se županica vjenčava nekoliko tjedana nakon pobjede na izborima 2009. godine. A ista ta županija kojoj je M. Lovrić bila na čelu je u 2008. godini tvrtki Merzel film, Mladena Merzela isplatila 79.000 kuna. Također je kao rastrošan i nepotreban ocijenjen i njezin službeni put u Dubai iste godine s deseteročlanim izaslanstvom. Istodobno na vidjelo izlaze i podaci o njezinoj imovini, koja je procijenjena na 1,5 milijuna eura, uključujući imovinu njezina supruga. Revizija također upozorava da se lokalnim medijima isplaćuje po milijun i pol kuna godišnje, a da se milijuni troše i na reprezentaciju iz godine u godinu.

Kažnjena je krajem 2009. godine na Općinskom sudu u Sisku i zbog klevete čelnika oporbe Ivana Šanteka na sjednici Županijske skupštine 2006. godine. Sud joj je izrekao kaznu od 9450 kuna i naplatu sudskih troškova. Godine 2011. ponovno je osuđena za klevetu istog vijećnika, izrečenu koju godinu poslije i tada je morala platiti 6000 kuna kazne i sudske troškove.

Uz optužbu o plaćenoj liposukciji u sisačkoj bolnici, dvije najveće afere vezane uz županicu dogodile su se u tom drugom mandatu – prodaja Cesta Sisak velikogoričkom tajkunu Željku Žužiću te kupnja poslovnog prostora bivšeg autosalona Lav auto Popec za potrebe Zavoda za hitnu medicinu Sisačko-moslavačke županije. Upravo su te stvari najteže optužbe Uskoka koji tvrdi da je za prodaju Cesta Sisak Marina Lovrić Merzel od Žužića dobila 100.000 eura mita, te za taj novac kupila stan u zadarskom Diklu dok se za autosalon tvrdi da je dobrano preplaćen.

Optužbe o estetskoj operaciji, koju je navodno na teret HZZO-a odradila u sisačkoj bolnici županijsko je državno odvjetništvo u Sisku ekspresno odbacilo, a sama županica uporno je odbacivala tvrdnje da je imala ikakve estetske operacije. No, optužnica Uskoka ju neposredno i tu demantira. Naime, među brojnim računima plaćenim službenim karticama, a za koje Uskok smatra da je riječ o privatnim troškovima, je i račun od 4. travnja 2011. godine od 1340 kuna iz restorana Bevanda u Opatiji. Uskok je utvrdio da je taj dan bivša županica imala rezerviran termin u poliklinici Zambelli u Rijeci, što su potvrdili i svjedoci.

„Prema iskazu imenovanog svjedoka prvookrivljena Marina Lovrić Merzel je na estetske zahvate u Poliklinici Zambelli do 2011. potrošila ukupno 32.600 kuna, a zbog više zahvata dobila je popust na količinu“ – izrijekom stoji u prijedlogu optužnice.

Ekspresno zaključenje istrage o navodnoj estetskoj operaciji na teret HZZO-a u sisačkoj županijskoj bolnici bacilo je sumnju i na zaštitu od strane državnih tijela. Pokazat će se naknadno da njezinu imovinu Porezna uprava u Sisku nije detaljno provjeravala, iako je Uskok to tražio, a ubrzo nakon njezina uhićenja dolazi do smjena u sisačkoj poreznoj upravi te županijskom Državnom odvjetništvu. Do pokretanja slučaja Lovrić Merzel s mrtve točke došlo je tek kad je svu dokumentaciju, nakon iskaza zviždačice Jasmine Jovev u veljači 2014., u emisiji Nedjeljom u 2, iz ladica županijskog odvjetništva preuzeo Uskok.

No i prije Jovev županica je prvi put bila jako uzdrmana tzv. aferom Audi, kada je krajem listopada 2013. godine za 433.000 kuna županija kupila Audi A6, u kojem je automatski mjenjač sa sedam brzina, radio s CD-om, MP3 playerom i deset zvučnika. Tada su Siščani održali i prvi prosvjed protiv županice na kojem se okupilo 250 ljudi. Oni su pred zgradom županije ostavljali dječje autiće za županicu. U veljači 2014. Jasmina Jovev izlazi u javnost s tvrdnjama kako se lažiralo račune u županiji, ubrzo Uskok preuzima istragu, a 1. travnja županica biva uhićena. Optužnica Uskoka nabraja mnogo toga što se godinama ranije pisalo o županici, i za koju se tvrdilo da ima moćne zaštitnike.

Htjela zamijeniti Komadinu

U predizbornoj kampanji 2009. za predsjednika RH Marina Lovrić Merzel aktivno je podržavala SDP-ova disidenta Milana Bandića, što u njezinoj stranci nije bilo prihvaćeno najbolje. Od tada, navodno, nije bila u dobrim odnosima s predsjednikom stranke Zoranom Milanovićem, iako joj je on javno davao podršku na svim izborima. Velike kritike unutar stranke dobila je i u ožujku 2012. godine kada je lobirala da zamijeni na poziciji ministra pomorstva, prometa i infrastrukture tada bolesnog Zlatka Komadinu. Nije čekala ni da Komadina ozdravi, a već se bila natjecala za tu funkciju. Njezina ambicija da bude nešto više od županice javno je objavljena i na jednoj od sjednica Županijskog odbora SDP-a nakon izbora kada je bila rekla „kako sigurno ide u Vladu“. Izvori u županijskom SDP-u govorili su svojevremeno i kako je sa Stjepanom Mesićem čak razgovarala o mogućnosti da se ona kandidira za poziciju predsjednice RH. No. Ubrzo su se te njezine ambicije rasplinule. Imala je dobre veze i s tajkunima i kontroverznima poduzetnicima poput Petra Pripuza, Drage Tadića i Željka Žužića.

Na lokalnoj razini županica nije dopuštala nijednom SDP-ovcu da joj bude i naznaka konkurencije. Sve vrijeme dok je ona suvereno vladala Sisačko-moslavačkom županijom, dobivši veliki broj glasova i u ruralnim područjima gdje je HDZ do tada bio nedodirljiv, SDP nije imao niti jednog gradonačelnika i načelnika u županiji. Jedina koja joj se otvoreno suprotstavljala bila je aktualna gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček koja je bivšu županicu ubrzo nakon uhićenja i izbacila iz stranke. Bila je to ujedno i osveta za učestale županičine pokušaje da se Ikić Baniček izbaci iz SDP-a, ali i za pokušaje diverzije na izborima za gradonačelnicu Siska 2013., kada je Marina Lovrić Merzel Kristinu nastojala zamijeniti sebi povoljnijim kandidatom.

– Cijelo to vrijeme ona nije stvarala kvalitetne ljude u SDP-u, a vladala je uz pomoć drugih stranaka. Nije dopuštala da joj itko bude konkurencija, a sa suprotnom stranom, HDZ-om, čak je i dobro surađivala u gradovima poput Siska. I za smjenu Davorka Vidovića, 2005. godine s mjesta pozicije gradonačelnika Siska govorilo se da je ona u tome imala svoje prste – kazuje nam jedan od aktera lokalne politike toga vremena.

Danas Marinu Lovrić Merzel čeka suđenje, a otkad je istekom mandata napustila Sabor 2015. godine, posao je našla u jednoj osiguravajućoj kući. Lovrić Merzel je, u trenutku podizanja optužnice 2014. godine, bila najviše rangirani aktivni državni dužnosnik u Hrvatskoj ikad optužen za korupciju. Ovi neki drugi, jači od nje, poput Sanadera i drugih u vrijeme dizanja optužnice bili su već bivši dužnosnici.