Zaklada hrvatskog državnog zavjeta zajedno sa zakladom Hanns Seidel u srijedu održava konferenciju o investicijskim potencijalima Hrvatske. Koje investicije HDZ smatra prioritetnima i kakva je klima za ulagače, govori Marko Kolaković, predsjednik Odbora za gospodarstvo stranke i profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Ključni fondovi EU
Investicijska klima donekle se popravlja, no jasno je da nedostaje velikih projekata koji bi jače pomaknuli gospodarstvo?
Na konferenciji će upravo biti predstavljeni projekti koje treba poduzeti kako bi se pokrenulo hrvatsko gospodarstvo. Općenito, svaki projekt, i veliki i mali, koji otvara nova radna mjesta treba pozdraviti i proslaviti. Međutim, izravne strane investicije u Hrvatskoj prošle su godine pale 60%, a zadnjih dana čitamo da je ugledni londonski časopis The Economist hrvatsku ekonomiju svrstao među deset najlošijih ekonomija u svijetu. Uz takve pokazatelje teško se može očekivati “investicijska oluja” te je u ovoj situaciji potrebna odlučnija uloga države u zaustavljanju takvih trendova i pokretanja gospodarskog kotača u pozitivnom smjeru.
Govorimo o državnom intervencionizmu...
O ulozi državnog intervencionizma u ekonomskoj povijesti svijeta svaki ekonomist zna mnogo, od poznatog New Deala, koji je omogućio Americi izlazak iz Velike krize s početka prošlog stoljeća, pa sve do posljednjih sofisticiranijih mjera kojima je Amerika, ali i Njemačka, čvrsto pomogla oporavku svojeg gospodarstva i izlasku iz ove zadnje svjetske krize. Stoga je cilj inicijative HDZ-a uz pomoć glavnih projekata pokrenuti niz drugih manjih projekata te tako stvoriti prilike za male i srednje poduzetnike te obrtnike.
Koji će projekti biti predstavljeni u srijedu?
Pripremljeno je desetak projekata – od izgradnje kanala Dunav – Sava, navodnjavanja Slavonije, gradnje cestovnih i željezničkih koridora, luka u Rijeci, Zadru i Vukovaru, energetike pa sve do povezivanja jadranskih otoka i rješenja problema zbrinjavanja otpada. Neki će biti prezentirani u srijedu, a ostali na sljedećem forumu na jesen. Svi nude otvaranje novih radnih mjesta i priliku za domaće poduzetnike. No, treba ih ipak promatrati šire i generalno sagledati kao nacionalnu okosnicu za pokretanje i daljnji razvoj hrvatskog gospodarstva u cjelini.
Kako bi se financirali?
Većinom fondovima EU, za što su nam sada otvorene velike prilike, koje neće još dugo trajati.
Važan turističko-infrastrukturni projekt je i gradnja tunela u Jadranu?
To je inovativno rješenje koje primjenjuju i druge zemlje te je višestruko jeftinije i brže rješenje od klasičnih mostova, a otvara i priliku domaćim izvođačima radova, primjerice brodogradilištima i drugim kooperantima za ozbiljan angažman u proizvodnji komponenti. Treba naglasiti da gradnja tunela nije namijenjena lokalnom stanovništvu na otocima, već ponajprije stavljanju tih otoka u funkciju strateškog razvoja hrvatskog turizma.
U malom Jadranu turizam i traženje nafte ne idu zajedno. Ne možemo biti i “nova Norveška” i “Kalifornija Europe”
Ako je to turizam strateška grana, kako se onda uklapa u tu priču projekt traženja nafte?
Da, o tome se u posljednje vrijeme zbog euforije o navodnom pronalasku nafte u Jadranu baš ne vodi briga. Ako su se odjednom i pojavile ozbiljne zalihe nafte u Jadranu, čemu se iskreno čudim jer se sve u vrzi s tim događa velikom brzinom, što ne bih komentirao, onda bi svakako trebalo provesti ozbiljnu javnu raspravu želimo li ići u tom smjeru ili u smjeru iskorištavanja obnovljivih izvora energije i, naravno, velikih turističkih potencijala, što nam je sada strategija. Bojim se da u tako malom i zatvorenom moru kao što je Jadransko jedno i drugo neće moći ići zajedno. Nećemo moći istovremeno postati i “nova Norveška” i “Kalifornija Europe”.
Niži troškovi
Porezna politika stalno se mijenja, a time i teret za građane i poduzetnike te investicijska klima. Što treba mijenjati?
Porezna politika podrazumijeva dugoročno predviđanje efekata koji će se izazvati promjenom poreznih stopa. A ti su efekti svakako s jedne strane pozitivni (brzo punjenje proračuna), a s druge strane negativni (smanjenje potrošnje, nesigurnost ulagača i dr.). Iz ovih mjera koje se u zadnje vrijeme poduzimaju ne nazire se baš jasna politika, već su to većinom “vatrogasne mjere“. Trebalo bi na određeno vrijeme barem zamrznuti postojeće stanje s maksimalnom težnjom smanjenja poreznih stopa te hrabro i odlučno krenuti u smanjenje troškova javnog sektora i administracije. U toj situaciji bojim se da bi grčki scenarij mogao postati bliži. Ako sami ne znamo kako iskoristiti potencijale koje imamo, kako restrukturirati i uspješno upravljati preostalim javnim poduzećima i bankama te kako uspostaviti efikasnu i ekonomičnu javnu administraciju, nećemo izaći iz ovog mračnog tunela.
>> Karamarko o zapošljavanju u SOI: Sve je učinjeno po zakonu i propisima
Kanal Dunav-Sava ima smisla ako je dio europskog plovnog projekta što bi trebalo jamčiti i njegovu isplativost.