Poznata po svome radu u zaštiti prirode, kao i zalaganju za transparentnost, posebno u financiranju iz EU fondova, što je u skladu s vrijednostima HSS-a, stranke kojoj pripada. Kao profesorica geografije, dobro je upoznata s izazovima s kojima se djeca, koja su naša budućnost, susreću i s činjenicama kakvo društvo treba postati kako se mladi ne bi iseljavali.
Kako je došlo do toga da ste se odlučili baviti politikom?
Više je razloga zašto sam se počela baviti politikom. Kažu za hrvatski narod da smo bolji sluge nego gospodari. Ne mogu to prihvatiti. Nikada se nisam mirila s rečenicama poput; „to je tako“ ili „šuti i trpi“. Odrasla sam u prekrasnoj obitelji, poštenih i vrijednih roditelja koji su me pustili da budem svoja, mislim svojom glavom, ali i sama snosim odgovornost za svoje postupke.
A u politiku sam krenula malim koracima, uz druge obiteljske i profesionalne obveze, od lokalne samouprave - osam godina bila sam predsjednica mjesnog odbora. Dobar je osjećaj kad uspijete utjecati da se loše odluke vladajućih promijene, to vas motivira za ozbiljnije bavljenje politikom.
Također, volonterski rad i neposredan susret s građanima, njihovim svakodnevnim brigama i problemima je ono što bi visoka politika morala imati na umu kada donosi propise. Ne mogu se donositi zakoni, uredbe, odluke i drugi propisi ako niste svjesni što će to značiti za malog čovjeka koji živi u određenom prostoru.
HSS se pokazao strankom u kojoj biste mogli pronaći političke uzore i suradnike?
Od kada imam glasačko pravo, birala sam HSS. Tako sam i odgojena, za mene je politika braće Radić jedina politika koja je nudila konkretna i kvalitetna rješenja, podizanje razine obrazovanja, razvoj i očuvanje ruralnih prostora. U to vrijeme, pod vodstvom HSS-a, kao narod smo bili pojam napretka i socijalne osjetljivost, što danas, u neovisnoj Hrvatskoj nije slučaj. Kroz rad u HSS-u posebno sam vezana uz djelovanje dr. Vladka Mačeka koji mi je dijelom i politički uzor. Eto, od predsjednice ogranka, danas sam predsjednica županijske organizacije HSS-a Zagrebačke županije.
U svom radu fokusirali ste se na zelenu politiku i zaštitu okoliša. Koji je razlog tome?
Svako ulaganje u zaštitu prirode i okoliša je ulaganje u zdravu budućnost. HSS i Restart koalicija, ima rješenja koja će nas pomaknuti s mjesta i staviti nas na kartu europskih država koje znaju provoditi zelene politike. Deset godina radila sam na zaštiti prirode i ekološkim projektima. Očuvana biološka, krajobrazna i georaznolikost, kao i naše izvorne pasmine, naša su razvojna prednost koje moramo očuvati i pokazati drugima što imamo. Osim geografsko-prirodnih čimbenika, njih dugujemo lokalnom stanovništvu koje je ukorak s prirodom oblikovalo prostore, ali je i taj prostor oblikovao njih. Taj spoj je nemjerljivo bogatstvo i naš identitet. Vjerujem da sam dosadašnjim radom doprinijela očuvanju tog bogatstva. Potrebno je saslušati potrebe ljudi i na neki način ih „pomiriti“ sa zaštitom prirode. Naš seljak oduvijek je znao čuvati okoliš. Problem je kad su se umiješale pogrešne i interesne politike.
Kako ocjenjujete dosadašnji rad Vlade?
Očekivano, ne mogu dati prolaznu ocjenu Vladi gospodina Plenkovića, utemeljenoj na kršenju demokratskih običaja, političkoj trgovini, žetončićima i klijentelizmu. I ono što je najgore, izdaji birača. Uz demokratsku farsu u Saboru, dovoljno je podsjetiti se: nedonošenje Zakona o obnovi Zagreba, afera „Vjetroelektrane“, pogodovanje stočarima bezzemljašima, Lex Agrokor koji je donesen preko noći, pa sve do stožerokracije koja se pretvorila u kažnjavanje građana u samoizolaciji, dok premijer Plenković koji je bio u doticaju sa zaraženom osobom obilazi Hrvatsku.
Sve to je sumrak demokracije, a to će se ponovno dogoditi davanjem glasa HDZ-u ili Domovinskom pokretu.
Mnogi nam najavljuju katastrofalnu gospodarsku situaciju…
Iskreno sam zabrinuta što će nas dočekati kada Restart koalicija preuzme odgovornost za Hrvatsku pobjedom na izborima. Već sada vidimo da ispada puno „kostura iz ormara“. Najvažnije je da se gospodarstvo ponovno ne zaustavi i za to Restart koalicija ima vrlo konkretne mjere. Dodatni udar bio je potres u Zagrebu za što imamo rješenje koje namjeravamo kroz zakon implementirati nakon preuzimanja vlasti. Hrvatska nema vremana za daljnja neodgovorna vrludanja. Tu na prvom mjestu mislim na premijera Plenkovića koji treba biti primjer, a ne nedodirljivi feudalac. Situacija u susjednim zemljama je zabrinjavajuća, a vladajući su zdravlje građana podredili izborima. Moramo rasteretiti poduzetnike, obrtnike, OPG-ove, mala i srednja poduzeća administracije, ukinuti parafiskalnie namete i pustiti ih da rade svoj posao. Pomoći im u dobivanju EU sredstava, gdje smo po iskorištenosti sredstava iz fondova na samom europskom začelju, zaustavljanjem korupcije, klijentelizma, gdje se novac dijeli po stranačkoj liniji, gdje se napreduje stranačkom iskaznicom, a ne znanjem i trudom. Država treba štititi radnika i poljoprivrednika politikama koje ne pogoduju uskom krugu podobnih već cijelom narodu. Vrlo bitna je i tranparentnost i jasni kriteriji potpora.
Bili ste aktivni u brojnim prosvjedima za poboljšanje obrazovnog sustava u Hrvatskoj, dapače kao profesorica imate iskustvo iz prve ruke. Što mislite da se može, odnosno mora promijeniti u Hrvatskoj?
Naša djeca zaslužuju puno više. To govorim i kao majka i kao prosvjetni radnik. Najvažnije, zaslužuju stabilan sustav obrazovanja, a ne politiziranje nečeg što bi nam trebao biti zajednički strateški interes. Prvenstveno mislim na odluke koje su donošene pa mijenjane, vidimo kako je bivša ministrica Divjak „lutala“ vezano za maturu ili povratak djece u školu u doba korona krize. HNS, nakon što je izdao birače, pomislio je da će fiktivna reforma obrazovanja biti dovoljna da im se zamažu oči. Uvijek ću biti glas i roditelja i prosvjetnih radnika za moderno obrazovanje 21. stoljeća, ali prilagođeno našem podneblju.
To znači da ministarstvu obrazovanja ne biste dali prolaznu ocjenu?
Nisam sigurna da su za pozitivnu ocjenu. Kao profesor rekla bi da su njihovi rezultati vrednovanja ispod minimuma. A nadam se da im građani neće dati priliku za popravni 5. srpnja. Nisu zaslužili. Samo zahvaljujući nastavnicima, ravnateljima i ostalim djelatnicima škola koji vole i strpljivo rade svoj posao, kao i strpljenju i podršci roditelja i učenika, nije došlo do raspada sustava. Osobito u vrijeme nastave na daljinu. Forsiranje reforme u koju smo bacili primjerice prve razrede gimnazije, a ne znamo kako će izgledati njihova matura, nedopustivo je. Naprasnim prekidanjem tzv. „Jokićeve reforme“ i forsiranjem polovične i nedorečene reforme, kao i ignoriranjem i inaćenjem premijera Plenkovića nastavnicima koji su nositelji i provoditelji reforme, napravljena je šteta obrazovnom sustavu. Reforma mora biti jasna, dugoročna, mora donositi stabilnost sustavu, a trenutno je upravo suprotno.
Iza nas je razdoblje korona krize, kako ocjenjujete rad Vlade i Nacionalnog stožera?
Kad je krenula korona kriza, većina građana bila je odgovorna, imali smo povjerenje u struku, a najviše u naše medicinske sestre, liječnice i liječnike, vatrogasce, policajce. Bili smo odgovorni i solidarni. Duboko me razočaralo što se pred Uskrs pokazalo da postoje jednakiji od nas ostalih te da se određenim skupinama izlazi u susret.
Tu je Nacionalni stožer počeo gubiti povjerenje građana. Zatim se dogodio povratak učenika u školu koji se pretvorio u kaos, sva odgovornost bila je na roditeljima. Vidjelo se da ministrica Divjak luta, ali i da nema autoritet jer ne pripada HDZ-ovoj ekipi koja je stožer iskoristila za svoje političke ciljeve. Pravo pitanje je što je sa svima onima kojima su otkazani zakazani redoviti i preventivni pregledi u bolnicama, kao i sa socijalnom i palijativnom skrbi? Plenković i stožer nisu odgovorili na to pitanje. Svima je ovo nova situacija, no minimum je da smo svi „u istom košu“, a ovih dana vidimo da nismo svi isti. Sada je najvažnije da gospodarstvo ponovno ne stane radi neodgovorne odluke o prebrzom otvaranju granica i izborima usred pandemije.
Zato je Restart koalicija, čiji je HSS dio, usmjerena da u što kraćem vremenu sanira posljedice krize izazvane pandemijom i pokrene gospodarstvo. Zakoni i mjere već su spremne.
HSS je stranka koja je poznata po poljoprivrednoj politici. Koji je najveći problem hrvatske poljoprivrede danas?
Kao HSS-ovki, poljoprivreda mi je uvijek u fokusu. Ako pitate svakog poštenog poljoprivrednika, osobito naša obiteljska poljoprivredna gospodarstva, svi će reći da samo žele pošteno tržište. Teško je mučiti se s velikim ulaganjima, a s druge strane boriti s uvozom jeftinih i nekvalitetnih poljoprivrednih proizvoda. Problem je što postoji otpor određenih struktura unutar ministarstava koje i dalje rade u korist uvozničkog lobija. Europska zajednička poljoprivredna politika je jasna, kao i Program ruralnog razvoja. Europa želi da novac dođe do ljudi koji žive u ruralnom prostoru, no potrebno je da odgovorne pozicije u Hrvatskoj preuzmu osobe kojima je stalo do opstanka i razvoja našeg sela. Od toga će direktnu korist, naravno, imati i gradovi.
Ukoliko osvojite saborski mandat, za koje projekte ćete se zalagati?
Kao i na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini, moja područja su zelene politike, zaštita prirode i ruralni razvoj. Svaki euro iz EU fondova donesen u Hrvatsku je važan, sadašnja Vlada i g. Plenković toga kao da nisu bili svjesni. Kod velikih infrastrukturnih projekta inzistiram na transparentnosti i poštivanju zaštite prirode i okoliša. Radom u sektoru zaštite prirode i u školi mogu vam reći da se i s financijski malim projektima može napraviti jako puno i ostvariti nevjerojatno važni rezultati.
Što posebno zamjerate političkim suparnicima?
Najviše me smeta licemjerje, što nema nikakve veze s time na kojem se političkom polu netko nalazi. Ako si nešto bio i živio, onda i dalje budi to što jesi.
Ovo je danas teatar apsurda: ako si sudjelovao u korupciji, ne plaćaš poreze, primaš plaću, a ne radiš, onda se ne možeš busati u domoljubna prsa s desnom rukom na srcu i polagati vijence poginulim braniteljima, jer njihovi životi su ugrađeni u temelje pravedne, slobodne i dostojanstvene zemlje, a ne u feud vladajućih.
I za kraj, zašto bi birači trebali dati baš vama svoj preferencijalni glas?
Vjerujem da svi oni koji su me upoznali znaju da se nisam promijenila, bez obzira na funkciju ili dužnost koju sam obavljala. Kad se penjete prema vrhu piramide, nije problem ići gore. Pitanje je hoćete li kad se spuštate (a kad-tad ćete ići prema dolje) moći svim ljudima koje ste susretali na svom putu prema gore pogledati u oči. No neka o meni govore moja djela i projekti koje sam ostavila za sobom, a ne moje riječi. Već sama kandidatura je za mene čast i veliko iskustvo.