Mate Mijić objasnio što se krije iza niza Plenkovićevih obećanja: Dva su moguća odgovora

U srijedu je u studiju Večernjeg lista gostovao politički analitičar Mate Mijić. Detaljno je analizirao jučerašnje izvješće o radu Vlade koje je premijer Plenković predstavio u Saboru. Tijekom svog izlaganja Plenković je, podsjetimo, najavio snažnije demografske mjere, efikasniju borbu protiv korupcije, izgradnju novih stadiona, porezno rasterećenje mladih, neradnu nedjelju, povećanje minimalne i prosječne plaće...

Mijić je objasnio pozadinu premijerovih obećanja ali i detektirao što su predizborne floskule, a što relevantni i ostvarivi projekti.

Zašto je premijer Andrej Plenković posljednjih dana aktivan u najavi socijalnih i infrastrukturnih projekata? Što se skriva iza velikih obećanja?

Dva su moguća odgovora. Prva teza jest da se iza ugla kotrljaju izvanredni izbori i da Plenković polagano ulazi u pretkampanju. Međutim, iako HDZ drži prilično tanku većinu u Saboru teško je za povjerovati da bi išli na izvanredne izbore, pogotovo jer nas za koji mjesec očekuje ulazak u eurozonu i Schengen. Bilo kakva politička nestabilnost u tim trenucima mogla bi biti kontra produktivna. Osim toga, vjerujem da u HDZ-u znaju da ne postoji teoretska šansa da na potencijalnim novim izborima prođu bolje nego što su prošli 2020. godine.

Druga i možda vjerojatnija teza jest da premijer naprosto pokušava u političku i društvenu sliku unijeti pozitivu koja bi trebala, barem na trenutak, skriti sivilo u kojem se njegova Vlada nalazi. Tu prije svega mislim na niz korupcijskih afera koje su u protekla dva mandata pogodile Vladu, a trenutno je još goruća afera oko pljačke Ine. Ne treba zaboraviti niti na energetsku  krizu, inflaciju i općenito društvenu depresiju kroz koju prolazimo zbog posljedica pandemije i rata u Ukrajini.

Je li premijer Plenković prilikom jučerašnjeg podnošenja izvješća o radu Vlade u Saboru dovoljno vremena posvetio problemima u Ini?

Sasvim je logično da će svaki političar i svaka stranka isticati ono što je za njih pozitivno. Jasno je da afera u Ini ne ide na ruku Vladi, a posebno ne premijeru Plenkoviću stoga je logično iz njegove perspektive  da tu priču pokušava neutralizirati i ne dolivati ulje na vatru koju bi oporba brže bolje iskoristila. Što se same Ine tiče, na jučerašnjoj sjednici Antikorupcijskog vijeća zapravo smo saznali da se tom kompanijom od prvoga dana upravlja loše i da kontinuitet takvog upravljanja postoji od prvoga dana. Mi kao država očito nemamo snage niti želje da kroz kompaniju kako suvlasnik s Mađarima ostvarimo nacionalne interese već se cijela priča prepušta politikantstvu, a krivce se traži u "ekonomskoj logici" i "tržišnim trendovima" umjesto u upravljačkim strukturama i među onima koji su te strukture postavili. Kad već pričamo o zaštiti nacionalnih interesa evo jednog primjera sa zatvaranjem rafinerija u Hrvatskoj. Jasno je da to Plenković nije naredio niti na to poticao, ali imao je mogućnosti to spriječiti da je to htio.

Oporba je bojkotirala Plenkovićev izvještaj o radu Vlade. Kako vi to komentirate?

Ne mislim da bi oni trebali biti tako fokusirani na lik i djelo Andreja Plenkovića koliko su bili fokusirani. Jako puno važnosti samom premijeru davao je upravo taj fokus opozicije na njega. On je, ja bih rekao možda i najjača karika u svojoj Vladi tako da je opozicija mogla puno političkih bodova steći udarajući po pojedinim resorima, kritizirajući pojedine ministre, a to su rijetko radili. Plenković je u odnosu na dobar dio opozicije djelovao vrlo suvereno, vrlo snažno, tako da ako je ovo neka promjena strategije možda im i nije loša. Svakako, oni su se fokusirali ispravno na Antikorupcijsko vijeće budući da je ono što se imalo dogoditi u sabornici bio samo dobar PR za premijera, to je njegova obljetnica na funkciji. On iznosi rezultate i najavljuje nove. Budimo sasvim otvoreni, lako je kritizirati, teže je provesti smislenu politiku, pogotovo u ovim trenucima u kakvima se sada nalazimo. Vidimo primjerice i predsjednika Milanovića, koji je vrlo kritičan prema Vladi, često i s pravom, ali kada malo analiziramo i njegov premijerski mandat, nije ni on puno stvari činio drukčije. Tako da kritiku iza koje ne stoji pravi sadržaj isto treba uzeti sa zrnom soli. 

Plenković je jučer obećao i regulaciju rada nedjeljom. Može li takav prijedlog ovog puta zaživjeti?

Što se tiče rada nedjeljom, ako se sjetimo HDZ-ovih predizbornih plakata s prošlih izbora, mogli bismo pomisliti da je to pitanje već riješeno, ali očito će poslužiti i za novi izborni ciklus. Mislim da od toga nema ništa, tim više što isti akteri istu mantru ponavljaju pred svake izbore pokušavajući biračima komunicirati kršćanske korijene HDZ-a i socijalnu osjetljivost. Rekao bih da je riječ o čistom populizmu.

Ekonomski analitičari tvrde da bi ovog puta prijedlog uistinu mogao proći s obzirom na aktualnu ekonomsku sliku - izostanak radne snage, drastično poskupljenje električne energije...

Najveći problem takve ideje je provedba i logika. Nije Hrvatska izmislila toplu vodu s idejom o neradnoj nedjelji. Dobar dio europskih država ima takvo zakonodavstvo i ništa im se nije dogodilo. Pod neradnom nedjeljom ponajprije se misli na trgovine i dobar dio uslužnog sektora, međutim treba voditi računa da smo mi turistička država i da se neradna nedjelja u takvim okolnostima može itekako odraziti na ekonomsku sliku države. No, treba i reći da neradna nedjelja ima i pozitivne učinke koji idu u smjeru poboljšanja obiteljskog života i humanijeg odnosa prema radnicima. No, ponavljam - postavlja se pitanje provedbe, tko bi trebao raditi, a tko ne i hoće li cijeli sustav biti pravedan prema poduzetnicima i vlasnicima tvrtki.

Premijer je najavio i povećanje minimalne plaće na 560 eura dok sindikati istovremeno najavljuju velike štrajkove i prosvjede. Mogu li štrajkovi ugroziti vlast, kao primjerice u Francuskoj?

U Hrvatskoj vlada prevelika opterećenost minimalnom plaćom. Minimalna plaća kao što ime kaže najmanja je plaća koju možete dobiti. Za takvu plaću ionako nitko ne želi raditi i nema puno ljudi koji za nju rade. Vladi bi bilo pametnije da se bavi poreznim rasterećenjem plaća i smanjenjem bruto iznosa koji ide državi. To bi građani osjetili na svojim računima. Što se pak tiče štrajkova, vjerujem da će se HDZ brzo i lagodno nagoditi sa sindikatima, pogotovo onim iz javnog sektora. Ne mislim da se može dogoditi prosvjed ili štrajk koji bi naštetio HDZ-u jer je HDZ i dalje moćna organizacija koja se pošto poto želi zadržati na vlasti. Čak je i oporba koja zaziva izbore svjesna da im oni ne idu na ruku. Naime, ne postoji jedinstveni blok koji bi bio spreman trenutno preuzeti vlast od HDZ-a. SDP se razbio u dvije frakcije te odbačeni Socijaldemokrati ne žele u suradnju s Peđom Grbinom, Možemo i SDP gledaju se u zagrebačkoj koaliciji preko nišana. Dakle na ljevici ne postoji potencijal i snaga, a iskreno ne vidim je niti na desnici. Most i Suverenisti imaju nekakvu zajedničku artikulaciju ali tu je opet Domovinski pokret s kojim nitko na desnici ne želi u suradnju. Situacija je, ukratko, komplicirana i vrlo heterogena.

Što mislite o premijerovoj izjavi da je poboljšanje demografske slike strateški važno za Hrvatsku? Koliko pomaže nedavno uvedeni očinski dopust i povećanje rodiljnih naknada?

Nitko nema dijete radi dodatnog roditeljskog dopusta ili radi rodiljnih naknada. Naravno, važno je reći da socijalne politike prema roditeljima to ne čini bezvrijednim, dapače. Dakle to nije ultimativni motiv zašto se ljudi odlučuju imati djecu, ali je jako dobro da sustav pruža određenu podršku roditeljima. Ovo što je premijer najavio sasvim sigurno neće promijeniti demografske trendove, no sasvim sigurno hoće pomoć. Mi velike strateške poteze po demografskom pitanju nismo donijeli. Ako mi gubimo mlado stanovništvo, gubimo i buduće roditelje i djecu. Razlozi zašto nama ljudi odlaze nisu roditeljski dopust ni naknade. Razlog je sustavna nepravda, pravosudni kaos, korupcija, opće beznađe i mislim da se puno toga na tom planu mora promijeniti da bi se ljudi odlučili u Hrvatskoj za život, a onda i za djecu. 

Plenković je i rekao da će jedan od glavnih ciljeva Vlade biti baziran na stvaranju funkcionalnog pravosuđa...

Takvih teza naslušali smo se posljednjih dvadesetak godina i uvijek se radi ili o praznim obećanjima ili kozmetičkim promjenama. Sustav treba mijenjati iz temelja. Upravo je loše, sporo i neučinkovito pravosuđe direktni krivac za stanje beznađa i odlazak mladih. Ali krivac je i zbog toga što u Hrvatsku još uvijek nije došao niti jedan globalno ozbiljni investitor. Zbog čega bi netko došao u zemlju u kojoj mu nitko ne može jamčiti zaštitu vlasništva, tko ga dere velikim porezima i gdje vaša investicija ovisi o suludoj birokraciji i političkoj volji?