Obljetnica međugorskih ukazanja uvijek je prilika za povratak u one prve dane, u početke toga fenomena, koji traje već 36 punih godina. Bili su to dani šoka i iznenađenja, dani u kojima se nisu ni slutile dimenzije cijele priče, njezino trajanje i intenzitet. I od samih početaka, kada su djeca prvi puta dotrčala u selo i rekla da su vidjela Gospu na brdu Crnica, u predjelu zvanom Podbrdo, 24. lipnja, pa sljedećeg dana, 25. lipnja (kada se i službeno obilježava obljetnica), ono što se baš tada dogodilo u Međugorju izmijenilo je sliku svijeta. Kako se ta slika mijenjala najbolje se vidi kroz plodove Međugorja. To je i najrealnija i najobjektivnija slika, koja ne naginje niti na jednu stranu, jer je poznato kako se međugorski fenomen nalazi trajno između čekića i nakovnja odobravanja i podržavanja do osporavanja i negiranja. Jedan od plodova Međugorja su i ozdravljenja. Kako tjelesna tako i duševna. Stotine i tisuće ljudi svjedoče kao im je Međugorje promijenilo život, kako ih je ozdravilo.
Što je to što ozdravlja u Međugorju?
Odgovor je opet evanđeoski – to je vjera. Ljudi su pohrlili u Međugorje tih prvih dana, točno prije 36 godina, kako bi se susreli sa svojom vjerom. Baš kao što su evanđeljima hrlili za Isusom, kada su čuli da je ovdje ili ondje. Čuli su da on čini čuda, da ozdravlja i liječi, da oprašta grijehe i izgoni demone... Htjeli su ga čuti i dotaknuti upravo svojom vjerom kako bi to učinio i u njihovim životima. Taj isti povijesni i evanđeoski Isus Krist i danas je u Međugorju. Upravo on ondje ozdravlja i liječi. Događa se to kroz sakramente. Najprije kroz sakrament ispovijedi, zatim kroz pokoru i nakon toga kroz sakrament euharistije te duboke zahvalnosti i klanjanja živome Kristu u Presvetom oltarskom sakramentu. “Ljudi, Isus je ovdje, u crkvi! Vratite se! Ne idite na brdo!”, vikao je za ljudima pred praznom crkvom ondašnji međugorski župnik fra Jozo Zovko, koji su točno prije 36 godina hrlili na Podbrdo svakoga dana kako bi ondje bili u vrijeme ukazanja.
Crkva se napunila tek kada je policija zabranila odlaske na Podbrdo, a onda su djeca ukazanja počela imati i u samoj crkvi.
Fra Jozina želja se ispunila. Odnosno, tek danas je ona vidljiva u svoj svojoj dimenziji, jer se oko 40 milijuna hodočasnika, koliko se računa da ih je prošlo u ova tri i pol desetljeća, doslovce vratilo crkvi i s malim i s velikim slovom “C”. To je najveći misterij Međugorja, pred kojim će u čudu stajati i sve komisije ovoga svijeta, crkvene i znanstvene, jer odgovara na pitanje koje se postavlja još iz evanđeoskih vremena, a ono postavlja sam Krist pitajući bolesnoga vjeruje li može li ga on ozdraviti. Takvo, kristocentrično Međugorje, snažna je poruka današnjem svijetu. Svjetionik i putokaz povratku vjere u onom najevanđeoskijem obliku. Koji se, kao što je poznato, najbolje može prepoznati upravo po svojim plodovima.
Duh Sveti