Zvuči posve nevjerojatno da su novinari, koji su letjeli s papom Franjom iz Fatime prema Rimu, iz konteksta izvukli samo papine doskočice o Međugorju i “Gospi telegrafistici”, a da su ih mimoišle ključne informacije, koje im je papa rekao.
Ključno u onome što je papa rekao bila je njegova intervencija prije dvije godine, upravo uoči 34. obljetnice međugorskih ukazanja, kada je u subotu uvečer (!), kako je rekao, tražio o prefekta Kongregacije za nauk vjere kardinala Gerharda Mullera (koji je poznat kao protivnik Međugorja) da samo njemu pošalje izvještaj Komisije za Međugorje kardinala Camilla Ruinija, jer ga je ocijenio dobrim, tj. čak vrlo dobrim, kako je rekao, dodavši da ga nije htio staviti na dražbu ili aukciju (ovisno, kako je tko prenio papine riječi). Ta dražba bila je, očito, odluka kardinala Mullera da Ruinijev izvještaj, upravo uoči obljetnice ukazanja, pošalje tzv. Feria Quarta, savjetodavnom tijelu njegove kongregacije. I to s dopunama, koje su, kako je papa rekao, bile u suprotnosti s dobrim Ruinijevim izvještajem.
Papa je tu akciju presjekao u subotu uvečer i već u nedjelju ujutro poslao je pismo kardinalu Mulleru da ne šalje dokumentaciju u Ferria Quartu, nego njemu. Pazite detalj – papa radi u nedjelju ujutro! To govori da se radilo o očigledno o dramatičnoj akciji toga vikenda, o kojoj je ovisila sudbina Međugorja, a koja baš tih dana nije bila sjajna, jer su upravo iz Mullerove kongregacije stigli brojni rezovi, ponajprije prema vidiocima, koji su, zacijelo, u očima nekih najslabija točka međugorskog fenomena, po kojoj je najlakše udariti. No, najčvršći i najneupitniji dio međugorskog fenomena su njegovi plodovi. Radi se o tisućama i tisućama obraćenja i ozdravljenja, kako duhovnih tako i tjelesnih, o gotovo tisuću svećeničkih zvanja koja su ondje ponikla, bezbrojnim promijenjenim sudbinama nakon na čudesan način pronađene vjere… Taj dio priče povezan je s onim kristocentričnim dijelom Međugorja, a on se doživljava u ispovijedi i molitvi, pokori, euharistiji, adoraciji Presvetom oltarskom sakramentu. Hodočasnici u Međugorju dolaze zbog Gospe i štuju je, ali se oslanjaju na Krista i u njemu traže svoje spasenje, pa se okreću ispovijedi (gdje Krist preko svećenika, kako Crkva uči, oslobađa od grijeha), euharistiji (gdje s Kristom lome kruh i ispijaju čašu njemu u spomen) i adoraciji, gdje mu se klanjaju mistično prispodobljenom u komadiću beskvasna kruha. Dakako, tu je i krunica, koja se moli Gospi, ali prolazi, zapravo, kroz čitav Kristov život od početka do kraja i konačnog uskrsnuća. Moguće da je papa Franjo skeptičan prema ukazanjima i na to ima pravo ne samo kao papa, nego kao i svaki vjernik, jer nitko nije dužan vjerovati u privatne vizije, budući da je službena objava završena. No, ne može ostati ravnodušan prema plodovima. Tako piše i u evanđeljima. Zato Međugorje ne želi staviti na dražbu. Što njegovi suputnici novinari u avionu nisu primijetili. Šteta.
Bravo za Darka Pavičića, kako za onaj jučerašnji tako i za ovaj današnji članak.