Međugorju ne treba priznanje

Ako je suditi prema broju hodočasnika koji ovih dana posjećuju Međugorje, Katolička crkva zapravo nikad ne bi trebala priznati da se u tome mjestu i dandanas ukazuje Blažena Djevica Marija. Kako, naime, objasniti da je u ovih 25 godina, unatoč crkvenoj rezerviranosti prema tome fenomenu, Međugorje posjetilo tridesetak milijuna ljudi! Samo proteklog vikenda u to malo hercegovačko mjesto slilo se između sto i dvjesto tisuća hodočasnika.

Stigli su iz svih krajeva svijeta – i vjernici i nevjernici, i zdravi i bolesni, i crni i bijeli – premda ih mnogi dušobrižnici već godinama upozoravaju da tamo nemaju što tražiti. Sumnjičavi svećenici i biskupi odvraćaju ih od tog puta jer su, kažu, zabrinuti za njihovu vjeru. Što ako šestero vidjelaca ne vidi Gospu, pitaju se zabrinuto. Što ako je iza svega manipulacija hercegovačkih franjevaca, žestoko posvađanih s mostarskim biskupom? Svjetovni skeptici pak nikako ne mogu pojmiti da bi se Majka Božja mogla ukazivati u kraju gdje žive ljudi tobože skloni lakoj zaradi. K tomu, kad se vidi način na koji se događa međugorski fenomen, uistinu je teško ne posumnjati.

Kako povjerovati da se Djevica Marija ukazuje u Međugorju već četvrt stoljeća, dakle više od 9000 dana! Kako povjerovati da vidiocima dolazi svaki dan u isto vrijeme, u njihovu kuću ili tamo gdje se u tom trenutku nađu? Kako povjerovati da vidioci s njome razgovaraju i kao s majkom, i kao s prijateljicom, da je dodiruju kao da nije riječ o onostranom biću? Kako povjerovati da im je na čuvanje povjerila čak deset tajni?

 Obećala je čak ostaviti trajan, vidljiv znak na Podbrdu, mjestu svojega prvog ukazanja. Kako povjerovati da je sve istina kad se nijedno od vidjelaca nije zaredilo – svi su u braku, imaju djecu, žive poput svih ostalih majki, očeva... Toliko nevjerojatnoga na jednome mjestu nije se slilo nikad u povijesti marijanskih ukazanja.

Ne može se skeptike osuđivati zbog njihove sumnje, ne može im se niti oduzimati pravo da ne vjeruju. Uostalom, međugorska ukazanja imaju karakter privatnih, što znači da je svima ostavljena sloboda da u njih vjeruju ili ne vjeruju. No ne smije se oduzimati pravo ni vjernicima da ne sumnjaju u svjedočenje šestero vidjelaca, da ne sumnjaju u riječ svih onih koji tvrde da su ozdravili ili doživjeli nešto čudesno.

Tko se usudi reći da su u zabludi deseci svjetski uglednih znanstvenika i liječnika, koji su proveli brojna testiranja i utvrdili da vidioci govore istinu, da je njihov doživljaj autentičan? Ni zbog toga nitko ne može reći da se u Međugorju događa prijevara. Što je posrijedi, najbolje znaju milijuni onih koji su na tome mjestu pronašli duševni mir i snagu da ostanu, ili ponovno postanu – ljudi.