Mehaničari su prije policije bili na brodu Tome Horvatinčića

Francesco Salpietro i Marinelda Patela, bračni par iz Italije koji je godinama ljetovao u Hrvatskoj, 16. kolovoza lani, na svojoj jedrilici “Santa Pazienza” isplovili su u šibenski akvatorij. Vremenski su uvjeti bili povoljni za plovidbu. Plovili su brzinom od 4,5 čvorova, stojeći jedno pored drugoga u kokpitu jedrilice. No u 11.20 sati put im se zlosretno ukrstio s motornom jahtom “Santa Marina”, kojim je upravljao tajkun Tomislav Horvatinčić.

Morao ih je vidjeti

Dolazili su mu s njegove desne strane, a on ih, pokazao je nalaz vještačenja, nije uočio, iako je to morao. Sraz je bio neminovan. I bio je strahovit. Motorna je jahta doslovno samljela sve pred sobom, a dvoje je nesretnih Talijana tako teško ozlijeđeno da su oboje umrli prije no što su im tijela dotaknula morsku površinu.

Od tog trenutka prošlo je šest minuta prije no što su Horvatinčić ili njegova prijateljica Anica Đerđe, koja je bila na jahti, odlučili nekog nazvati.

I prvi odabir nije im bila policija, nego odvjetnik Željko Bekina, kojeg je s Horvatinčićeva mobitela u 11.26.38 sati nazvala Anica Đerđe. Kako je u svom iskazu pred istražnim sucem Županijskog suda u Šibeniku, koji je sastavni dio optužnice nedavno podignute pred Županijskim sudom u Šibeniku protiv Horvatinčića, kasnije iskazivo Bekina, A. Đerđe bila je uplakana.

– Rekla je da su se sudarili na moru. Nakon nje razgovarao sam s Horvatinčićem. Zvučao je potreseno i rekao mi je da se dogodila nesreća – kazao je odvjetnik Bekina.

Iz njegova iskaza proizlazi da mu Tomislav Horvatinčić ni u jednom trenutku nije spomenuo mrtve. Dapače, Bekina je u istrazi kazao kako je iz medija doznao što se dogodilo.

Da mrtvi Talijani nisu previše zanimali Horvatinčića, posvjedočio je i Klaus Fusch, njemački turist koji je prvi došao na mjesto nesreće. On je toga dana plovio na jahti sa suprugom i dvije kćeri. Njegova je mlađa kćer čula udarac.

– Pogledali smo u tom smjeru i vidjeli jedrilicu sa slomljenim jarbolom. Kroz dalekozor vidio sam da plovi u krug, a 50 metara dalje od nje vidio sam plavi motorni brod... Kada sam došao do tog broda, vidio sam ženu koja je plakala i muškaraca kako telefonira. Pitao sam ga je li zvao policiju, ali ne sjećam se da mi je odgovorio na to pitanje... Doplovio sam do jedrilice, vidio sam tijela u moru, a kada sam se vratio do motornog broda, muškarac je kupio svoje stvari, a u brod je počela ulaziti voda. Ženu sam prevezao na svoju jahtu te sam vidio kako je muškarac s brodom doplovio do otoka na koji se nasukao. No nije brod nasukao na prvi otočić, koji je bio najbliži mjestu nesreće, nego se okrenuo za 90 stupnjeva i nasukao na otočić koji je bio dalje od mjesta nesreće. Sve to vrijeme radio je motor na gliseru, a muškarac me nije upitao ima li ozlijeđenih i mrtvih – kazao je u istrazi Fusch.

Sve što je Horvatinčić nakon nesreće radio, proizlazi iz optužnice, bilo je usmjereno prvo: pokušaju spašavanja svog broda, a poslije i na umanjivanje svoje uloge u nesreći. Takav zaključak nameće se analizom Horvatinčićevih telefonskih poziva jer je od svih zabilježenih odmah nakon nesreće, prije dolaska policije, samo onaj u 11.31.05 sati bio upućen na 92.

Odmah nakon tog poziva, u 11.31.56 sati Horvatinčić je zvao prijatelja Nenada Teklića, zatim u 11.34.39 skipera Sašu Kvarantana te u 11.37.56 Nevija Sokolića, direktora Yachting Pivatusa, tvrtke preko koje je Horvatinčić 2007. kupio motornu jahtu “Santa Marina”. Potom, od 11.39.25 do 11.48.29 sati Horvatinčić više puta komunicira s osobama čiji su mobiteli registrirani na Hoto grupu, a ta će se komunikacija izroditi u službeno priopćenje s Horvatinčićevim svojevrsnim priznanjem krivnje.

No priopćenje će poslije njegovi odvjetnici svim silama pokušati osporiti tvrdnjom da, iako je poslano s Horvatinčićeva kompjutora, on nije autor teksta.

Kad je riječ o oštećenju na “Santa Marini”, Ivo Bulat, pomoćnik načelnika Postaje pomorske policije, svjedočio je kako je osobno osiguravao oštećenu motornu jahtu, na kojoj je pri dolasku zatekao jednog ronioca koji je popravljao oštećenja u moru te još dva djelatnika koji su ispumpavali vodu.

– Pitao sam ih što tamo rade, a oni su mi rekli da su došli na poziv – kazao je svjedok.

A taj im je poziv neposredno uputio Horvatinčić, koji je prvo zvao Nevija Sokolića te mu kazao da je “brodom prešao preko jedrilice, da ima mrtvih te da zove kapetaniju i policiju”.

Glava mu klonula

Horvatinčić je, svjedočio je Sokolić, kazao i da su mu komande otkazale, da voda prodire u brod, pa ga ide nasukati. Sokolić je nakon toga zvao koga je trebao i ronioci su došli do broda. Inače, zanimljivo je i da Horvatinčić očito nije smatrao da on sam treba zvati policiju, 112 ili bilo koga zaduženog za spašavanje na moru, već su to u njegovo ime, proizlazi iz optužnice, činili ljudi s kojima je on od nesreće razgovarao.

Sam se Horvatinčić u istrazi branio šutnjom dok je Anica Đerđe kazala kako joj se on u danima prije nesreće žalio na glavobolje, pravdajući to izloženošću suncu te da mu je malo prije nesreće glava klonula prema dolje.

– Bio mi je to neprirodni položaj, kao nesvjestica. Kada sam ga zazvala, prenuo se. Zatim je počeo lupati po komandama, a uskoro sam čula udarac – kazala je Anica Đerđe.