Koliko naših ljudi zna što je zapravo uloga Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) i čime se to uopće bave naše najumnije glave koje se diče titulom akademika? Ruku na srce, malo je onih kojima je djelatnost akademika posve jasna. Više je razloga za takvo stanje, a glavni je vjerojatno to što se HAZU medijima jače otvorio tek u posljednjih nekoliko godina, kad je na njezino čelo došao akademik Zvonko Kusić.
No, bez obzira na otvorenost medijima, s priličnom sigurnošću možemo ustvrditi kako je u hrvatskom društvu najviše onih koji su potpuno nezainteresirani za rad naših akademika. Kad njima dodamo određen broj onih koji smatraju kako je Akademija zastarjela i nepotrebna institucija koja često služi za uhljebljivanje političkih i inih štićenika, moglo bi se reći kako akademici doista imaju razloga za brigu. No je li to baš tako? Sudeći prema najnovijem projektu HAZU-a, stvarnost je ipak malo drukčija. Naime, više od 40 znanstvenika okupljenih u HAZU-u upravo je dovršilo studiju “Hrvatska prirodna bogatstva” u kojoj su – prvi put u povijesti – na jednom mjestu popisana sva prirodna bogatstva naše zemlje i prijedlozi za njihovo iskorištavanje.
Drugi dio studije, koji se bavi kulturnim dobrima, bit će dovršen sljedeće godine. Kad se vidi kolikim bogatstvima raspolaže Hrvatska i koliko samo ona mogu pridonijeti razvoju naše zemlje, s ogorčenjem se moramo zapitati tko je kriv za to što naši energenti, poljoprivredno i šumsko zemljište, pitka voda itd. nisu iskorišteni za barem pristojan život našeg naroda. Nevjerojatno zvuči podatak da imamo 2,96 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, a obrađuje se samo 1,3 milijuna hektara! Zašto ta i ostala bogatstva nisu kapitalizirana? Tko dopušta uvoz hrane koja truje naše ljude? Tko uvozom svega i svačega potkopava naše gospodarstvo? Bezbroj je neugodnih pitanja koje otvara ova studija. Ako ništa drugo, akademici su nam otvorili oči: mi smo narod koji ne zna iskoristiti svoje bogatstvo. Ili ne zna izabrati one koji to znaju.