Lideri nekad neprijepornog Zapada moraju se privikavati na nova pravila gospodarske i političke igre u svijetu. Pred takvim je izazovom bio predsjednik SAD-a Barack Obama u Indiji i Indoneziji, ali je najteži test ipak morao položiti britanski premijer David Cameron u Kini.
Mlaki prigovor
Premijer zemlje koja je ne tako davno vladala “polovicom svijeta” prvo je skrušeno molio svoje moćne domaćine da omoguće britanskim tvrtkama sklapanje unosnih poslova, a onda je, kao da živimo još na početku 20. stoljeća, prigovorio najnapučenijoj zemlji na svijetu da mora poraditi na ljudskim pravima i demokraciji. To je napravio tako neuvjerljivo i, opći je dojam, više reda radi, što su sarkastično primijetili i britanski mediji. Morao se, naime, držati stare izreke da se ne pljuje u ruku koja te hrani. A Kina je danas, na ovaj ili naj način, hraniteljica mnogih. Slično će se prema Kini i drugim “azijskim tigrovima” ponašati i američki predsjednik Barack Obama na zasjedanju dvadeset najutjecajnijih država na svijetu G-20, koje danas počinje u Seulu.
Barack Obama najbolje zna kako je teško biti glavni kreator svjetske politike dok je gospodarstvo na staklenim nogama. Zasjedanje G-20 bit će u sjeni “valutnog rata” između najjačih svjetskih igrača te odluke američkih Federalnih rezervi da do polovice sljedeće godine u američko gospodarstvo “upumpaju” novih 600 milijardi dolara. Strahuje se da će to izazvati posljedice u svijetu te da neće bitnije pridonijeti američkom oporavku. Da se vremena mijenjaju, mogli smo se uvjeriti i na nekim diplomatskim finesama koje smo vidjeli ovih dana.
Zasjedanje u sjeni
Tako su kineski domaćini zatražili od britanske delegacije da skine bedževe koji se u Britaniji tradicionalno nose u spomen na pale vojnike. Navodno ih je mak na reveru previše podsjećao na Opijumski rat. No imat će Zapad i svoje svijetle točke u Seulu, i to u liku njemačke premijerke Angele Merkel te prve dame Amerike Michelle Obama. Merkelova je došla rasterećena jer vodi zemlju koja se može ravnopravno nositi s rastućom azijskom konkurencijom. Prva dama Amerike je, pak, postala tema dana na internetu jer je uspjela “natjerati” ekstremnog indonezijskog ministra da se s njom rukuje iako mu “vjera ne dopušta” fizički kontakt sa ženama.
Oziris, ta tradicija nije primitivna jer ne postoji nešto što se naziva \"naprednom\" ili \"primitivnom\" kulturom - one su jednostavno različite i gotovo. Izbjegavanje rukovanja stvar je izbora pojedinca a ne pravila u islamskom svijetu, isto kao i u židovskom.