Sabor mora narodu vratiti Dan državnosti – 30. svibnja

Subota 10. veljače

Hasanbegović opet HDZ stavlja na kušnju

”U ponedjeljak ću u proceduru staviti Zakon o državnim blagdanima, predložiti da 30. svibnja 1990. godine bude jedini, isključivi i Dan državnosti i Dan neovisnosti” – najavio je u Hrvatskom saboru “neovisni” Zlatko Hasanbegović. Kao što se zna, državni blagdan na taj dan ukinula je lijevo-liberalna koalicijska vlada, konkretnije – Dražen Budiša, još konkretnije – Ivo Škrabalo, koji je, Bog mu dao pokoj duši, zajedno sa svojim šefom i drugima iz vodstva stranke, patološki mrzio HDZ (ali su ušli u koaliciju sa strankom koja je naslijedila zločinačku Partiju!). Lakoća s kojom se tako pljusnulo po nečemu što je već bila tradicija, po hrvatskoj demokraciji koja je skupa s državom na taj dan rođena, po narodu koji je 30. svibnja svesrdno bio prihvatio, opravdava Hasanbegovića i stavlja na kušnju HDZ koji bi sad mogao pokleknuti zbog koalicije slične Račanovoj i Budišinoj. Lijevo-liberalna koalicija popiškila se po deset državotvornih i herojskih godina, i to u društvu s današnjim HDZ-ovim partnerom u vlasti, HNS-om, koji je bio najžešći protivnik Tuđmana i njegovih “deset izgubljenih godina”. Račan, Budiša, Sanader, J. Kosor, Plenković... – dajemo državu za konja vlasti!

Nedjelja 11. veljače

Vučića u Zagrebu ustaše nisu dočekali jer ih - nema

Ustaše neće dočekati Vučića, jer ustaša u Zagrebu nema – dan prije dolaska srbijanskog predsjednika izjavio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Naravno, ustaša nema jer je Drugi svjetski rat davno završio. No u Zagrebu ima onih koji o ustašama misle bitno drukčije od Vučića, pa i od Titova pionira Bandića. Dakle, ima onih koji znaju da su ustaše bili odgovor na velikosrpski teror, da je u Drugom svjetskom ratu većina ustaških vojnika bila primjer hrabrosti i domoljublja, da nisu imali veze sa zločinima vodstva NDH i da su na kraju rata, razoružani i višestruko izdani, ubijani bez suda i razloga. Također, ima onih koji čitaju istraživanja respektabilnih povjesničara po kojima je službeni broj žrtava u Jasenovcu bar deset puta uvećan, što pokazuju i podaci iz prvih godina komunističke Jugoslavije, da na popisu žrtava ima mnoštvo krivotvorina, da je u Jasenovcu bio i normalan život, da su se logoraši bavili sportom, kazalištem, glazbom..., da su mnogi puštani na slobodu itd. Tako upućeni ljudi znaju kako bi trebalo primiti Vučića, a oni koji su govorili da će ga dočekati ustaše zaslužuju Antu Pavelića, Maksa Luburića i druge, koji su zapravo Srbima išli na ruku, a neki, poput Ljube Miloša, i sračunato!

Ponedjeljak 12. veljače

Picula će proći kao još jedan ‘bruxelleski projekt’

Evo još jednog opasnog kandidata za Pantovčak na budućim predsjedničkim izborima – Tonino Picula. Izglačani i uglačani esdepeovac, kojemu svaka dlaka na gustoj bradi mora biti na svom mjestu kao što mora biti na mjestu svaka riječ koju izgovori u svojim uljuđenim, pristojnim, sterilnim i steriliziranim javnim nastupima i istupima. U besprijekorno sročenim frazama. Kao Račanov ministar vanjskih poslova, za Hrvatsku je skovao sintagmu “miljenica Europe”, obećavao pomoć u “demokratizaciji Srbije”, to jest rušenju Miloševića, dok su se iza tog europejskog zastora budzašto rasprodavale banke i velike državne tvrtke, davalo maha uvoznom lobiju koji je uništavao hrvatske proizvodnje, a Europsku se uniju na koljenima molilo da nam bude skrbnik jer smo bez nje “nitko i ništa”. Za zasluge u pretvaranju Hrvatske u koloniju, u rasprodaji i siromašenju zemlje te krčmenju hrvatskog suvereniteta nagrađen je mjestom u Europskom parlamentu, golemom plaćom od sedam-osam tisuća eura i nizom povlastica, što nije htio ostaviti ni kada je namjeravao biti predsjednik SDP-a. Takav, u nadmetanju s Kolindom nema nikakvih šansi pa se vjerojatno nada da bi mogao proći kao još jedan “bruxelleski projekt”.

Utorak 13. veljače

Srbija će krivotvorinama uvijek skrivati istinu

Vučić u Zagreb, Vučić iz Zagreba – tako će to biti još tisuću godina. Za srbijansku političku elitu, medije i javnost uvijek ćemo biti smetnja, genocidna, ustaška država. Ali uvijek će biti i srbijanskih državnika koji će glumiti mirotvorstvo, dijalog, dobrosusjedstvo. I uvijek će dolaziti u Hrvatsku kao što će hrvatski čelnici ići u Srbiju. Za Hrvate, hrvatsku politiku i hrvatsku javnost bilo bi najbolje da Vučića i slične uljudno i uljuđeno dočekaju, ali da se uopće ne osvrću na izjave srbijanskih političara i pisanje srbijanskih medija. Jer ništa se u njihovim nezamislivim pretjerivanjima, lažima i apetitima neće promijeniti. Oni vrlo dobro znaju da ne govore i pišu istinu nego da krivotvorinama prikrivaju istinu o sebi, o svome teroru u dvije Jugoslavije, o nepojmljivim četničkim zločinima u Drugom svjetskom ratu i o svojoj krvavoj agresiji na početku devedesetih, o svome posezanju za tuđim teritorijem, kulturom, piscima i znanstvenicima, sportašima i sportskim uspjesima. Na susjedstvo takvih Srba smo osuđeni pa si više od toga život ne moramo zagorčavati. Lažljivci i zlikovci su najnesretniji kad njihove laži ne odjekuju a njihova se spremnost na zlo prezire uz uspomenu na Oluju. Ostavimo ih njihovoj nesreći.

Srijeda 14. veljače

Čiji su manekeni u New York poslali manekena?

Kao povelik skandal danima odjekuje imenovanje dužnosnika HNS-a Borisa Blažekovića za glavnog hrvatskog konzula u New Yorku. Prema obilju tekstova koji su proteklih dana o tom negdašnjem manekenu objavljeni, Blažeković je promoćurni uživalac u životu koji je lakoću kretanja s manekenske piste prenio u političku karijeru. Ima samo srednju prometnu školu i pripada onom tipu bogomdanih, vječnih političkih kadrova (a takvih ima podosta) koji će cijeli život biti na državnim jaslama i iz njih uzimati što više, kao što je Blažeković uzimao kao najrastrošniji saborski zastupnik. Neki se pitaju kako je HDZ mogao dopustiti spomenuto imenovanje. Pa HDZ je pun takvih ljudi. Što je drugo Plenković nego maneken na bruxelleskim pistama gdje svojim gazdama pokazuje sreću i odjeću skrojenu za premijera njihove kolonije Hrvatske iz koje svake godine uzimaju milijardske profite i iscrpljuju je gore nego afričke zemlje!? Bez obzira na to kako je tko glasovao u odboru koji je o imenovanju odlučio (ako je glasovanja bilo), čovjek se pita što u tom tijelu rade Miro Kovač, Miroslav Tuđman, Ivo Davor Stier, pa i Ivan Pernar. Ili su i oni samo manekeni.

Četvrtak 15. veljače

Vlast zemlju izlaže stranim profiterima

Često se vraćam ovoj temi, uvozu i uvoznom lobiju, zato što su česti šokantni napisi o toj stravi. No prije upitajmo – je li Hrvatska narodna država? Ako je suditi po vlastima koje je vode od 2000. godine – nije. Ustav kaže da vlast “proizlazi iz naroda i pripada narodu” koji je ostvaruje “izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.” Ako ti predstavnici rade suprotno volji naroda, krše Ustav. Na primjer, zacijelo su suprotni toj volji zakoni po kojima su rasprodana nacionalna bogatstva i po kojima su građani ove zemlje teško ugroženi. Kao i zakoni po kojima se uvozi gotovo sve što nam je potrebno, a naveliko i ono što se može proizvesti u Hrvatskoj – to guši hrvatske proizvodnje i suprotno je Ustavu i volji naroda. Evo najnovijeg šoka iz medija – vijest kaže da i u lošijim godinama proizvodimo dobrog meda dovoljno za svoje potrebe, a u prosječnim sezonama višak je čak 50 posto, ali i preklani i lani uvezli smo tisuće tona! Vlast zbog europskih i svjetskih gazda ne donosi zakone kojima bi spriječila razorne učinke nepotrebnog uvoza nego će se pravdati “zakonima tržišta”, a zapravo krši Ustav i zemlju izlaže domaćim i stranim profiterima. Plenković na pet jezika govori u Europskom parlamentu – to su jezici naših pljačkaša i kolonizatora.

Petak 16. veljače

Kad priča o plagiranju doktorata postane krimić

Odbor za etiku i znanost u visokom obrazovanju utvrdio je da je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović djelomično plagirao svoj doktorat, potvrđeno je ovaj tjedan Hini. A priča je pravi krimić. Prvo je profesor Vjekoslav Miličić prijavio Šeparovića Odboru jer je navodno plagirao radove dviju znanstvenica tako što neke njihove rečenice nije stavio u navodne znakove, a koji mjesec potom Ustavni sud, kojem je na čelu Šeparović, ukinuo je ovlasti Odbora (predsjednik Suda u donošenju te odluke nije sudjelovao). Pošto je primio mišljenje Odbora, Šeparović je lani u studenome protiv svih članova Odbora podnio kaznenu prijavu zbog zloporabe položaja i ovlasti. U međuvremenu je Općinski kazneni sud u Zagrebu osudio profesora Miličića, ali je Županijski sud presudu ukinuo i naredio ponovno suđenje. No Šeparović je Miličića tužio i Općinskom građanskom sudu te traži naknadu štete. Mora da će ugled Ustavnog suda jako porasti nakon razvlačenja tog slučaja po kaznenim, građanskim i županijskim sudovima. Više nego što je porastao kad je Šeparović, prisegnuvši za suca Ustavnog suda, priznao da je kao student na ispitu iz ustavnog prava dobio – dvojku.

Račan je SDP doveo na vlast, no njegov rezultat nije bio ni blizu Milanovićevom: