Ovo su prva “zanovijetanja” u novoj godini, pa ću i ja iskoristiti prigodu, kao i mnogi drugi koji se osvrću na staru ili proriču događaje i sriču očekivanja u 2018. Dakle, što očekujem?
Poći ću od svog rodnog kraja. Ako me Bog poživi, i ovoga ću ljeta u svoje imotsko selo, a iz njega često na more na Makarskoj rivijeri. Naravno, kroz tunel svetog Ilije ispod Biokova, za koji je ukinuta tunelarina pa ću uštedjeti koju stotinu kuna. Mnogi Imoćani koji kroz njega prolaze svaki dan uštedjet će puno više i ova povoljnost koju je darovala vlast osjetno će im olakšati život. Kakvi god motivi te vlasti bili (pisalo se da je time nagrađena HDZ-ova utvrda), ta odluka je i ljudska i patriotska, i politički opravdana. U Imotskoj su krajini prestale raditi sve tvornice i tvorničice i druge državne tvrtke, zbog nedostatka interesa za otkup grožđa i duhana te zbog neisplativosti poljodjelstva 80 posto prekrasnog, plodnog Imotskog polja se ne obrađuje, a mnogo se manje obrađuje i brdska zemlja. A i iseljavanje, koje je tamo tradicija, sve je veće. Za sve to uvelike je kriva i politika, pa i HDZ (koji unatoč tome na svim izborima dobiva između 70 i 90 posto glasova), pa je red da politika i vlast za taj kraj nešto učine. Taj potez vlasti izrazito je socijalan, imućnima ni tunelarina ni njezino ukidanje ništa ne znače, a takvih ionako ima vrlo malo, sirotinji, pogotovo onoj s malim primanjima, znači jako puno.
Ovo su najbolje fotografije Pixsellovih fotoreportera koje su obilježile 2017.:
Ukidanje tunelarine u biokovskom tunelu moglo bi biti obrazac za sustavno uvođenje olakšica u cijeloj Hrvatskoj, i onih koje bi koštale proračun, ali i onih koje bi zakinule imućne a pomogle sirotinji. Zašto, recimo, u Zagrebu ne bi bilo ukinuto plaćanje vožnje tramvajima i autobusima svima koji imaju male plaće i mirovine a na račun imućnijih koji bi to nadoknađivali? Zašto siromašni ne bi na crpkama točili gorivo sa socijalnim karticama, zašto se s takvim karticama ne bi plaćala i cestarina, zašto se ne bi uveli besplatni udžbenici svekolikoj djeci čiji roditelji imaju primanja ispod minimuma potrebnog za život, zašto se ne bi uvele masovne studentske i učeničke stipendije za mladež koja živi u neimaštini, zašto se ne bi bezuvjetno zabranile ovrhe koje obitelji izbacuju na ulicu, i tako dalje?
Je li itko ikad u vlasti - kad je već nesposobna da siromaštvo ublaži gospodarstvom i zapošljavanjem – sjeo, razmislio i izračunao koliko bi se kraj bešćutnih poslodavaca, banaka i drugih grabežljivaca moglo pomoći siromasima te kako to zakonski urediti? Koliko god to državu, bogatune i imućnije koštalo. Možemo poći od same vlasti. Zašto bi ministrica Martina Dalić i njezin muž, a oboje su neka vrsta državnih dužnosnika, imali primanja iznad sto tisuća kuna, zašto im ne bi bila dovoljna polovica te svote? Zašto se i drugim ministrima i državnim dužnosnicima ne bi umanjila plaća bar za koju tisuću kuna kako bi se mogle ukinuti i druge “tunelarine” u mračnim tunelima bijede kroz koje prolazi sirotinja. Držim da bi socijalnija država, socijalnija vlast, učinila ovu zemlju mnogo podnošljivijom za život, pa tako možda i sudbinski utjecala na ostanak u Hrvatskoj i na (masovno) iseljavanje. Kad ljudi, makar bili i siromašni, osjećaju brigu društva za svoje nevolje, jače ovu zemlju osjećaju svojom pa će je i teže napuštati. Ali u izjavama i Andreja Plenkovića i Milijana Brkića i drugih vlastodržaca takva se briga uopće ne vidi, posve je zatrpavaju ili domoljubne frazetine ili nabrajanje uspjeha vlasti ili pozivi na jedinstvo.
I kad odgovaraju na pitanja novinara ili kad je prilika da o socijalnim ili demografskim temama nešto kažu, očito je kako ih izbjegavaju. Svojedobno su predsjednica i mnogi novinari s prilično zgražanja uočili kako se vlast hvali padom nezaposlenosti, koji je pak posljedica odlaska ljudi iz zemlje. Vlast se, dakle, hvali posljedicama svoje nedjelotvornosti!
Plenković je prepoznat kao neodlučan, nepoduzetan čovjek koji upravo te osobine, preimenujući ih u stabilnost, ističe kao svoje vrline i vrline svoje vlasti. U Klaićevu Rječniku stranih riječi čitamo da “stabilan” među ostalim znači onaj “koji se ustalio na određenom stupnju koji se ne mijenja”. Nema bolje definicije njegove politike. On nije učinio nijedan potez koji se ne bi svidio bogatunima, bankama, stranim profiterima, i nijedan potez koji bi se svidio većini koja živi u nepodnošljivom ili jedva podnošljivom siromaštvu. Pa ćemo tako, na žalost, i u upravo započetoj godini biti svjedoci i žrtve stabilne vlasti i stabilne države.
Pogledajte i video neobičnog susreta Junckera i Plenkovića:
Bivši drug Ivkošić "zaboravio" je napisati koje firme su sve za vrijeme mrskog komunizma radile u Imotskom i okolici i zapošlavali tisuće i tisuće radnika. Danas je to opustošen kraj,ljudi ostali bez posla,plaća i egzistencije,mladi se masovno iseljavaju.