Sreća je što partizanski mitraljez nije brojio prosvjednike

Subota 24. ožujka

Prepisane laži o ‘šačici neprijatelja socijalizma’

Oni koji su bili na prosvjedu protiv Istanbulske konvencije u središtu Zagreba mogli su se uvjeriti da je ondje bilo između 50.000 i 70.000 ljudi. Kako u bivšoj državi nije baš svatko mogao raditi u vojnom odsjeku nego samo pouzdanici komunističke hijerarhije, ta jugoslužba ostavila je u nasljeđe Andreju Plenkoviću svoga savjetnika Davora Božinovića – da mu među ostalim kao ministar policije broji protivnike na prosvjedu. I nije ih bilo koliko ih je bilo, nego koliko policija kaže da ih je bilo, to jest deset-petnaest puta manje. Plenković i Božinović imaju u tom poslu bogato nasljeđe iz prošlosti u kojoj se brojilo, umanjivalo ili uvećavalo, kako je odgovaralo komunistima, pogotovo kad je bila riječ o ljudima, pa onda i o žrtvama Drugog svjetskog rata. Sada su od svojih crvenih prethodnika prepisali laži o “šačici neprijatelja socijalizma” pa je i na Trgu bana Jelačića bila “šačica prosvjednika protiv Istanbulske konvencije”. Sreća je što su deseci tisuća pokošeni lažima, a ne partizanskim mitraljezima.

Nedjelja 25. ožujka

Hrvatska je ‘odmaglila u novim kolima’...

Za trajno kulturno nasljeđe i posebno za današnji dan blistavi hrvatski pjesnik Rajmund Kupareo ostavio nam je prelijepu pjesmu “Cvjetnica” iz ciklusa o Velikom tjednu. Pjesma glasi: “Još i danas jašeš na živini / da lakše čuješ neusiljene usklike djece i priprostih. / Tvoji učenici odmagliše daleko / u novim kolima. / Vremena se mijenjaju. / Sreća, da se ne mijenjaš Ti, ni pogled Tvojega magarca!” Cijela je povijest kršćanskog svijeta povijest onih Kristovih učenika koji su “odmaglili daleko u novim kolima” i onih koji su činili grozote u njegovo ime. Rijetki koji su slijedili njegov primjer, proganjani pojedinci, potlačene rase, narodi, sirotinja, ostavljeni i napušteni, žrtve nasilja i nepravde nastavili su ga slijediti i zasipati maslinovim grančicama – Krist im je ostao jedinom utjehom kao i oni Njemu. I Hrvatska je od svoga Krista, od žrtava i stradanja u Domovinskom ratu, “odmaglila u novim kolima”. Pobijedili smo okupatora, ali su nas okupirali strani profiteri. Izborili smo se za suverenitet, koji smo potom predali Bruxellesu, a vrhunac je “ideološki kolonijalizam” sramotne i protukršćanske Istanbulske konvencije kojemu vrata širom otvara Plenković. Vlasti su se zaklinjale u “prosperitet hrvatskog naroda”, a narod ga traži u Njemačkoj i drugdje u svijetu. Hrvatski Krist i antikrist.

Ponedjeljak 26. ožujka

Nisam za ulične napade, ali imam pravo biti ulica

Kad Dubravka Šuica u HTV-ovu Otvorenom uporno obmanuje, kad kaže da HDZ u Istanbulskoj konvenciji ne vidi nastranosti, a vide je papa, Katolička crkva, znanstvenici HAZU (osim petokrakog Kusića), respektabilni kolumnisti, deseci tisuća prosvjednika, golema većina vjernika..., onda to nije prostački napad na javnost, na milijune Hrvata. Nije prostački ni kad je na te činjenice ne upozori sve uškopljeniji i kilavom HTV-u sve sličniji Mislav Togonal. Ali je prostački, kako pišu mediji, kad na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, dok ju je intervjuirao televizijski novinar, Dubravku Šuicu zbog Istanbulske konvencije napadne ogorčeni prolaznik i svoju predstavu završi riječima: “Jebo vas onaj ‘ko vas je birao, između ostalih i ja!”. Nisam za takve ulične napade (premda nisam siguran da bih odolio!), ali je činjenica da je Istanbulska konvencija stvorila najveću provaliju između ljudi s ulica i trgova, to jest naroda, i onih koji ga vode. Najveću u samostalnoj Hrvatskoj. E pa kad takvi dobivaju potporu medija, među ostalim i HTV-a, i ja ovdje imam pravo biti ulica i narod i ponoviti: “Jebo vas onaj ‘ko vas je birao, između ostalih i ja!”.

Utorak 27. ožujka

Ustaše su više srpski, nego hrvatski proizvod

Hrvatska pošto-poto nastoji od Srbije dobiti “dokumentaciju o zlodjelima ustaša i NDH tijekom Drugog svjetskog rata”, pišu beogradske Večernje novosti. Zašto bi se Hrvatska rado dokopala te dokumentacije? “Namjera je jasna, žele zarobiti istinu”, piše srpski list po ljubavi za istinu poznat iz komunističkih vremena. A kad je riječ o ustašama, ne samo te novine nego sav srbijanski medijsko-politički milje bio je istinoljubiv cijelo vrijeme poslije Drugog svjetskog rata do danas, no zacijelo se ni u kakvoj dokumentaciji ne može naći podatak o 700.000 žrtava Jasenovca i druge laži. Ali se valjda čuva dokumentacija iz koje je očito da je stvaranje ustaškog pokreta bilo odgovor na nepodnošljivi srpski teror, da su ustaše ponajviše srpski, a mnogo manje hrvatski proizvod. Golema većina Hrvata nikad nije bila sklona političkom ekstremizmu, što su pokazali svi izbori u 20. stoljeću. Pa se može reći da su ustaše bili izbor velikosrpstva kojemu već više od 70 godina služe kao izlika za zločinačke apetite, koji će biti isti vratio Beograd ili ne vratio Hrvatskoj dokumentaciju o NDH.

Prosvjed u Barceloni:

Srijeda 28. ožujka

EU bi uhitio i Wilsona da je živ i dođe u zemlje EU

Da uskrsne davnašnji američki predsjednik Woodrow Wilson i dođe u Europu, gdje su ga nekad raširenih ruku dočekivali mali marodi jer je zagovarao njihovo pravo na samoodređenje i neovisnost, bio bi – uhićen. Uhitile bi ga današnje vlasti zemalja EU koje su iz povijesti naslijedile velikodržavlje, hegemoniju i nasilje nad mnogim narodima u Europi i širom svijeta. Uhitile bi ga kao što su Nijemci uhitili bivšeg čelnika Katalonije Carlesa Puigdemonta. Ta španjolska pokrajina ima baš sve uvjete za državnu samostalnost – svoju nacionalnu posebnost, volju naroda izraženu i na referendumu i na izborima, respektabilnu povijest moćne europske države, jezik i kulturu, razvijeno gospodarstvo i svjetski ugled. I u svojim se težnjama ne služi nasiljem kao što se u obuzdavanju tih težnji služi Madrid a sada i cijela Europska unija. Nasilje je europskim političkim elitama u krvi, u genima, u tradiciji, i u njemu se ne razlikuju od najvećih despota i zločinaca u europskoj povijesti. Htjele ili ne htjele, te su elite bile prisiljene priznati samostalnost Hrvatske da bi je potom opljačkale, ali je uskraćuju Kataloniji jer je već pljačka Madrid.

Četvrtak 29. ožujka

Predsjednica jedina može ublažiti sluganstvo

Predsjednica ne odustaje od poziva Putinu da posjeti Hrvatsku, a i zašto bi? Ona je jedina osoba iz vrha hrvatske politike koja može bar donekle, u sklopu svojih ovlasti, ublažiti pogubne posljedice sluganstva hrvatske vlasti i totalne razularenosti europskih profitera koji nam otimaju milijarde eura. I bilo bi dobro da osnuje tijelo koje bi činili neovisni stručnjaci za politiku i međunarodnu politiku, gospodarstvo, odnose s Europskom unijom... koje bi pratilo sve dublje potonuće ove zemlje u bezrezervnu poslušnost kolonije u kojoj gubi i posljednje atribute samostalne države, gospodarske i financijske suverenosti. Sramotno je što je Hrvatska katalonski referendum o samostalnosti proglasila protuustavnim, sramotno je što će ratificirati Istanbulsku konvenciju, sramotno je što ni kriva ni dužna protjeruje iz Hrvatske jednog ruskog diplomata... A još je sramotnije što to radi kako bi se dodvorila moćnicima Europske unije koji su nam oteli sve banke i velike državne tvrtke iz kojih godišnje iznose goleme dobiti, a dosad su ih iznijele toliko da bi mogle pokriti golem dio hrvatskog duga inozemstvu. Predsjednice, ne dajte ovu zemlju onima koji je radi svojih karijera uništavaju!

Petak 30. ožujka

Podmetanje noge Kosteliću i Paladinu

Dva primjera ovih dana pokazuju koliko birokrati ili stručnjaci kad odlučuju kao birokrati drže do vrijednosti. Prvi je Ante Kostelić kojemu je Hrvatski olimpijski odbor preinačio status te više nije “vrhunski”, nego samo “vrsni” trener pa će mu se tako i primanja s 11.000 smanjiti na 8000 kuna. Znači li to da će sve one medalje, zlatne, srebrne i brončane, koje su zahvaljujući njegovoj trenerskoj genijalnosti, pronoseći hrvatsko ime i slavu širom svijeta, osvojili Janica i Ivica Kostelić, sada biti pretvorene u željezne? Drugi je Josip Paladino, koji je kao neurokirurg stekao slavu i u Hrvatskoj i u svijetu, i kojemu je zagrebačka bolnica Rebro odbila produljiti šestomjesečni ugovor, pa će, ostane li tako, raditi drugdje i već ima ponuda. Ministar Kujundžić je tu sramotu opravdao tvrdnjom kako o tome odlučuje “isključivo bolnica”. Što je posrijedi? Ne podnose li teško moćnici iz liječničkog miljea ime Josipa Paladina, kao što slavno Kostelićevo ime teško podnose u svijetu hrvatskog sporta? Uz ovo pitanje pada mi na pamet i citiram ga po sjećanju jedan aforizam slavnog Leca – noge najbolje podmeću kepeci, to je njihovo područje.