Subota 14. listopada
Titovi mađioničari redovito pobjeđuju
Nije lako sutkinji Maji Šupe koja je oslobodila Tomislava Horvatinčića – protiv sebe je okrenula medije, društvene mreže, tako reći cijelu javnost te gotovo sve pravne i prometne stručnjake. I to je neka korist od skandalozne presude. Prije će deva proći kroz ušicu igle nego bogataš ući u kraljevstvo nebesko, kaže Novi zavjet. Otkad je postao poslovna zvijezda u Hrvatskoj, Horvatinčić se nijednim činom nije ni približio milostivom kraljevstvu hrvatskih građana. Bogat, bahat, nemilosrdan u rušenju nakon kojeg gradi i širi svoj biznis, u nagrđivanju urbanih svetinja, incidentan, pogotovo u prometu, u kojem je ubio nekoliko ljudi, oduvijek je bio nesimpatičan, ako nije teška riječ – i omražen. Primjer je tajkunske svemoći i bešćutnosti, koju su kadšto podupirali i političari, napose Bandić. Ali je i primjer mizerije u hrvatskom pravosuđu. Na ruku su mu išli i prvorazredna prerada činjenica u laboratoriju njegovih odvjetnika te tužiteljstvo koje nije kao dokaz predložilo Horvatinčićevo priopćenje za javnost neposredno poslije nesreće, koje je posve suprotno novoj obrani. Horvatinčić, Sanader, Mamić, Bandić... uz pomoć ljevičarskih odvjetnika tipa Prodanovića, Slokovićke, Nobila..., uglavnom Titovih mađioničara, u utakmici s Ostojićem, Božinovićem, Cvitanom, Turudićem... redovito pobjeđuju.
Nedjelja 15. listopada
Šteta što Hrvatska nema Slobodarsku stranku
Velika je šteta što hrvatska nema desne, konzervativne stranke poput austrijske Slobodarske stranke, koja je upravo postigla velik uspjeh na parlamentarnim izborima i vjerojatno će biti u vladajućoj koaliciji. Nekad je to bio HSP, koji je jedno vrijeme imao osam zastupnika u Saboru. Da ga nisu uništili Đapić, koji ga je privatizirao, i Sanader, najveći neprijatelj desnice u samostalnoj Hrvatskoj i najveći slugan protuhrvatskih političkih krugova u Europi, danas bi i te kako dobro došao kao oporba poluljevičaru, poludesničaru, u cjelini bezbojnom – Andreju Plenkoviću. U pojedinim europskim zemljama, a i u cijeloj Europi, desnica obnavlja domoljublje i u cijelom pučanstvu podiže svijest o nacionalnoj zaštiti pred najezdom migranata. U Hrvatskoj bi se, osim za vrijednosti za koje se zauzima u Europi, desnica i te kako trebala usprotiviti kolonijalnom položaju Hrvatske i vlasti koja, za razliku od Orbana u Mađarskoj, baš ništa ne čini da ga promijeni, da obuzda strane profitere i usprotivi se materijalnim i političkim diktatima Bruxellesa. To prije što ljevicu sve to ne zanima, kao i desnicu tipa Esih, Hasanbegović, Markić... važnija su joj jalova mudrovanja oko pobačaja i sličnih tema nego milijarde eura profita koje stranci iznose iz Hrvatske.
Ponedjeljak 16. listopada
Mrsić se mentalno nije maknuo od Bleiburga
Možete se s inicijativama, postupcima, potezima, mišljenjima Željke Markić i njezine udruge U ime obitelji te s Vicom Batarelom i njegovim Vigilare slagati, djelomice slagati ili ih posve odbijati. Ali oni su uvijek u granicama normalne javne djelatnosti, nisu nasilni niti na nasilje pozivaju, i napokon, možda ih prihvaća i podupire većina građana, kao i na referendumu o definiciji braka. Pa ipak, na ljevici ih optužuju da žele uvesti “moralnu i vjersku policiju”. Autor te optužbe, samoproglašeni vođa SDP-a Mirando Mrsić, također piše: “Ako otmu pravo žene na izbor, što je sljedeće? Hoće li nam ulaziti u naše domove i krevete?” Okud i kako Mrsić vidi opasnost koje uopće nema? Sjeća je se iz komunizma, u kojem je stvarno postojala moralna i vjerska policija i u kojem je u brutalnim pohodima milicija ulazila u stanove političkih nepoćudnika i isprevrtala ih tražeći dokaze “neprijateljske djelatnosti”. A kao i onda i sada je za ljevicu neprijateljska djelatnost sve što čini politički protivnik, za kojeg ima samo jedan lijek – zabrana, zatvaranje, uklanjanje, smicanje bez rasprave i suđenja. Mrsić i društvo mentalno se ni koraka nisu maknuli od – Bleiburga.
Utorak 17. listopada
Mnogo je sličnosti između Plenkovića i Sanadera
U povodu uhićivanja agrokorovaca... Podosta se Plenkovića uspoređuje sa Sanaderom, pa ću i ja. Ideologija – Sanader skreće stranku ulijevo, čini to i Plenković, savezom s HNS-om cijeloj vlasti daje lijevi pečat. “Zaštita” nacionanih interesa: Sanader se pavelićevski odriče ZERP-a, Plenković se pavelićevski odriče mogućnosti da proglasi gospodarski pojas u Jadranu, premda je to prihvatio kao uvjet Mosta za koaliciju. Gospodarstvo: ni Sanader ni Plenković ništa ne čine da obuzdaju strane profitere koji iz Hrvatske iznose milijarde eura dobiti. Poslušnost Europskoj uniji: Sanader putuje u Beograd po nalogu Bruxellesa kako bi pomogao Srbiji da pokaže svoje “europsko lice”, Plenković po diktatu Bruxellesa u Kijevu obećava Ukrajincima pomoć u “reintegraciji okupiranih teritorija”, na što Rusi bjesne. Represivni spektakli – u vrijeme Sanadera, naoružani dugim cijevima, uz naručene kamere i gomilu naručenih novinara policajci uhićuju “korumpiranog” riječkog kardiologa Ognjena Šimića, sličan ali mnogo opsežniji spektakl događa se ovaj tjedan, policija okružuje Kulmerove dvore, uhićuju se Agrokorovi direktori. Međunarodni uspjesi – i Plenković i Sanader vodili su papi žene koje su im odredile sudbinu: prvi punicu, drugi Jadranku Kosor.
Srijeda 18. listopada
Titanic krivotvorinom poziva na ubojstvo
Njemački “satirički list” Titanic na Twitteru je objavio fotografiju konzervativnog pobjednika austrijskih parlamentarnih izbora Sebastiana Kurza i preko nje nišan te tekst “Napokon je postalo moguće ubiti bebu-Hitlera”. Takve likvidatorske ljevičarske satire nekad je u Hrvatskoj bilo u Feral Tribuneu a danas preplavljuje Novosti, koje su nastavak Ferala. Krv, pogubljenja, krivotvorenje stvarnosti kako bi se njome ovladalo – obilježava ljevicu od Francuske revolucije do danas. Evo najnovijeg primjera u nas: feralovski povjesničar i miljenik Novosti Hrvoje Klasić jednom huliganskom zalijevanju bojom spomenika Ivi Loli Ribaru, nagrđenom i slovom U, daje povijesno značenje. Ne radi se, kaže on učeno, o “reviziji povijesnog narativa koji je bio dominantan od ‘45. do ‘90.” – dakle, komunističkog, nego “o rehabilitaciji jednog drugog narativa i rehabilitaciji jednog drugog režima” – dakle, ustaškog. Tako jedan sveučilišni profesor vandalizam nekog nafiksanog idiota ili možda ljevičarsku provokaciju tumači kao rehabilitaciju (ustaštva), koja bi trebala značiti političko-historiografski nazor cijele jedne sredine. U čemu nema ni trunka istine (ustaštva nema ni u strankama, ni u institucijama, ni u medijima...), kao što nema ni trunka hitlerizma u politici Sebastiana Kurza. Titanic krivotvorinom poziva na ubojstvo, Klasić na novi Bleiburg.
Četvrtak 19. listopada
Srbi su sve izgubili pa im preostaju papirnate laži
Opet beogradske krivotvorine, opet uzbuđenja u Hrvatskoj, opet strahovi od srbijanskih tenkova! Vijest kaže – udžbenik povijesti za srednje škole Radoša Ljušića u upotrebi je već desetak godina, no tek je sad u dijelu srpske javnosti postao sporan. Gimnazijalci već jedno desetljeće uče – Crnogorci ne postoje, Bošnjaci su konvertiti, a Hrvati su podrijetlom Srbi. Ništa novo, to je krivotvorina Vuka Karadžića koja se u Srbiji stalno ponavlja. Srbijansko posezanje za tuđim teritorijem, tuđim novcem, tuđom slavom, tuđom kulturom, tuđim sportskim uspjesima, nijekanje i prisvajanje cijelih naroda – to je tradicija srbijanskih političkih i intelektualnih elita. Ali nemaju više ni zaštitu negdašnjih ratnih saveznika, ni zaštitu velikosrpske Titove Jugoslavije, a kako su kao ratnici kukavice i kapitulanti, i nije im ostalo ništa drugo doli papirnate laži. “Njihovi” Crnogorci su im okrenuli leđa, “njihovi” Slavonci, Dalmatinci... potukli su ih u Domovinskom ratu, “svoje” muslimane u BiH nemilice su ubijali u suludom krvološtvu... Gotovo sam zaboravio Albance, a da pitaju njih žele li biti Srbi!?
Petak 20. listopada
Nepojmljivo je to pretjerivanje o NDH
Upamtite dobro Tuđmanov stav da NDH nije bila samo kvislinška tvorevina nego i izraz težnji hrvatskog naroda za svojom državom, jer bi ga Ustavni sud mogao izbrisati iz povijesti a partizana Tuđmana proglasiti protuustavnim poklonikom te “nacističe i fašističke tvorevine”. Takvom tvorevinom Ustavni je sud proglasio NDH u odluci prema kojoj je imenovanje Ulice 10. travnja u slavonskom selu Slatinski Drenovac neustavno. Zlatko Hasanbegović se pita “hoće li se sada zabraniti knjige u kojima se iznose povijesne interpretacije suprotstavljene odluci Ustavnog suda.” Možda i hoće. Ako postoji “slavna” kratica NDH, i Ustavni sud bi se mogao “proslaviti” kao KUS, Komunistički ustavni sud, jer su gotovo svi njegovi suci negdašnji komunisti. Predsjednik Miroslav Šeparović bio je sudac u komunizmu, Davorin Mlakar bio je dužnosnik u komunizmu, Mato Arlović, Ingrid Antičević Marinović i Josip Leko bili su nekad visokopozicionirani kadar SDP-a, i tako dalje. Svi su oni svoje bezbrižne glavice uranjali u jastuke komunističkih laži, obmana, krivotvorina i nepojmljivog pretjerivanja o NDH, u totalitarnoj Jugoslaviji po svemu bitnome sličnom “nacističkim i fašističkim tvorevinama”.
Svakako jugokomunisti pa i u Ustavnom sudu žele pod svaku cijenu spriječiti utvrđivanje istine o NDH i 2.svjetskom ratu. Taj dio Hrvatske povijesti glede utvrđivanja istine je iz znanih razloga još ujvijek pod "željeznom zavjesom". Želi se iz poviesti izbrisati monstruozne zločine partizana i jugokomunista što nema nikakve veze sa zločinima ustaša koji jesu 100% istraženi i onda umnoženi bar za 20 puta. Mi Hrvatski narod tražimo ISTINU o svim događanjima i o svim eventualnim zločinima u 2. sv. tratu i iza rata ma kakvi oni bili i bez obzira na počinitelja - a radi pijeteta prema nevinim žrtva,a. Uzmimo primjer lažiranja povijesti kod zločina počinjenog u Katinskoj šumi. Komunisti su strijeljali zagre bačkog profesora medicinskog fakulteta jer je kao neovisan i nepolitičan stručnjak bio u vrijeme NDH određen za sudjelovanje u identifikacija žrtava u Katrinskoj šumi. Sad je Putin dao Poljskom predsjedniku izvorni dokument kojim Staljin naređuje likvidaciju 22 tisuće zarobljenih Poljskih časnika. Hoće li Hr vatsko pravosuđe sada rehabilitirati strijeljanog profesora. Ma hajte daloko su hrvatski komunisti koji su sada u sudstvu , medijima i dobrim dijelom na vlasti u demokraciji iza današnje Rusije - a puno su bliže Sjevernoj JKoreji.