Milanović predsjednik svih Hrvata jer je desnica tako odlučila

Unatoč fiskalnim, gospodarskim i vanjskopolitičkim uspjesima, unatoč i najjačoj stranačkoj infrastrukturi pa i financijskim ulaganjima u kampanju, izgubiti izbore od “najneuspješnijeg” premijera i najvećeg izbornog “luzera”, to sasvim sigurno jako boli, baš onoliko koliko se u izbornoj noći to vidjelo na licu Andreja Plenkovića.

Dok se samo Milijan Brkić više smijao od Kolinde Grabar-Kitarović, Plenković, i to ne kao premijer, već kao predsjednik HDZ-a, nije mogao skriti činjenicu da je upravo on doživio najveći poraz. Premda je za HDZ Milanović na Pantovčaku veća motivacija za parlamentarne izbore. Naravno, prvo je pitanje hoće li se u HDZ-u izbori održati prije parlamentarnih. U osobito Plenkoviću iznimno važnim vanjskopolitičkim okolnostima, izvanredni izbori zadnja su gotovo pa očajnička pomisao. Snažna poruka osobito u prvom krugu predsjedničkih izbora natjerat će ga da do kraja mandata što je moguće više popravi štetu. Eto, dolazak “poštene vlasti” na Pantovčak barem će mu okrenuti demografske tijekove. Politički bi korektno bilo da se unutarstranački izbori, premda to objektivno donosi i neke rizike, održe što prije kako se ta tinjajuća podjela u HDZ-u ne bi rasplamsala na štetu parlamentarnog rezultata.

Slijedi nam intrigantno političko razdoblje s puno upitnika. Hoće li Zoran Milanović uistinu biti predsjednik svih Hrvata? Kako će se njegova pobjeda odraziti na autoritet euforičnog Davora Bernardića koji ne shvaća da njegova pozicija u SDP-u više nije tako ugodna ako Milanović ozbiljno misli biti predsjednik sa stavom. Ako predsjednik s karakterom ne ispuni obećanje, to gore i za Bernardića i za SDP, a ne samo za vjerodostojnost predsjednika.

Odnos Milanović – Bernardić bit će bar jednako intrigantan kao i odnos Pantovčaka i Banskih dvora. Milanovićevo politikantstvo samo može goditi kako HDZ-u tako i biračima Škorine opcije. Potreba za političkom ravnotežom sada je na strani desnice, što je možda imalo utjecaja i na rezultat ovih izbora. To je sugerirao i Gordan Jandroković kad je rekao da je kampanja Grabar-Kitarović za stil HDZ-a vođena previše desno. Premda to iz njegovih usta zvuči više kao pokušaj ograđivanja i početak unutarstranačke kampanje. Jer, veći dio mandata predsjednica je bila previše desno za ukus Plenkovića. To što mu se u posljednjoj godini mandata približavala očito joj nije donijelo nove birače, pa ni ljevija kampanja ne bi ništa promijenila, ali joj je očito odnijelo – tu na scenu stupa Škoro – odlučujući broj glasova na onom dijelu desnice koja Plenkoviću, a onda ni predsjednici, ne mogu oprostiti Istanbulsku konvenciju, Marakeški sporazum te osobito koaliciju s HNS-om i Milorada Pupovca.

Desnica se u drugom krugu “rastrojila” na nedovoljan dio koji je ipak glasovao, njih možda i 70.000 koji su poslušali Škoru i Most te poništili listiće, i one koji su ostali kod kuće. Unatoč tomu što desnica u Milanovićevu liku i djelu – što zbog “ćirilice” u Vukovaru, lex Perković, branitelja, referenduma o braku – nije mogla dobiti veću inspiraciju za izlazak na birališta. Za razliku od ljevice, vjerne svojima kakvi god bili – Milanović je osvojio tek neznatno manje glasova od Josipovića 2014., a u Zagrebu čak 11.000 više – desnici je očito bilo važnije pod svaku cijenu poslati poruku Plenkoviću. Bernardiću neosporno pripadaju zasluge što je prihvatio Milanovićevu kandidaturu, ali Milanovićeva pobjeda ipak je ponajviše pobjeda njegova stava, retorike, elokvencije, državničkog i političkog iskustva. Uostalom, ako je mandat Kolinde Grabar-Kitarović bio tako loš, uz niz gafova nje i njezina tima, Milanovićeva pobjeda prilično je skromna, dosad s najmanjim brojem glasova.

A, sve mu je išlo naruku, presuda Sanaderu, afera s kućicama za Advent u kombinaciji s kolačima za gradonačelnika, patetično domoljublje i 8000 eura plaće u Osijeku, gafovi predsjednice i njezinih savjetnika, većina medija, katastrofalna odluka da se nakon pojačanog antihercegovačkog raspoloženja nakon prvog kruga objelodani da u organizaciju kampanje ulazi Milijan Brkić, što je očito samo izazvalo prkos na ljevici... S tim da je uza sve to Milanoviću pobjedu donijela desnica koja je odlučila dopustiti da na Pantovčak dođe najdesniji od svih poznatih hrvatskih ljevičara. Stoga ljevica baš i nema puno razloga za likovanje jer ovaj put slave samo zato što je tako odlučila desnica. Kako god, Zoran Milanović predsjednik je svih Hrvata.