Kolinda Grabar-Kitarović rođena je 1968. Njezina je obitelj živjela u naselju Lubarska pokraj Martinova Sela na Rječini. Otac Branko držao je mesnicu, a mati Dubravka mu je pomagala. Stoga je, kako je izjavljivala, Kolinda Grabar-Kitarović odrastala kao “divlje” dijete: igrala se po poljima, verala se po stablima. Školu je najprije pohađala u Jelenju, četiri razreda, a poslije je prešla u Dražice. U školu je često morala ići pješice. Malu Kolindu u školovanju je snažno podržavala majka Dubravka, koja joj je kupovala gramofonske ploče za učenje stranih jezika i jako je držala do obrazovanja svoje djece jer je završila samo osnovnu školu.
I po očevoj i po majčinoj strani Kolinda Grabar je s Grobinšćine (Lubarska, Jelenje). Ljubomir i Marija, nono i nona (djed i baka) Kolinde Grabar po očevoj su strani iz Martinova Sela pokraj Rječine. Oni su, kao i uostalom Kolindin otac Branko, bili prilično apolitični. Međutim, djed po majčinoj strani, Viktor Matejčić iz Jelenja, bio je HSS-ovac. U vrijeme Drugoga svjetskog rata priključio se antifašističkom pokretu zbog zločina talijanskih fašista u Grobinšćini. Krvave nedjelje 12. srpnja 1942. talijanski vojnici samo su u Podhumu na Grobničkom polju strijeljali 108 muškaraca, a djecu i žene odveli su u logore.
Na razmjeni kad i Jakov
Nono Viktor u borbama s Nijemcima za Rijeku, u proljeće 1945., tijekom osvajanja vojarne “Sv. Katarina“ teško je ranjen. Umro je kao šezdesetogodišnjak od posljedica ranjavanja. Kolindinu nonu Ivanku Matejčić, rodom iz staroga grada Grobnika, spasio je svećenik od strijeljanja pa je završila u logoru u Trstu.
Grabari su od pamtivijeka s Grobnika, s Gromiškog poja. Uostalom, kao i Matejčići s majčine strane, koji su iz Jelenja.
Mala Kolinda-Grabar u osnovnoj školi imala je prosjek ocjena pet, a najviše je voljela učiti povijest i strane jezike. Nakon završene osnovne škole htjela je “ići u najbolju i najtežu srednju školu”. To je bio Centar za kadrove i obrazovanje u kulturi, danas Prva riječka hrvatska gimnazija u kojoj je bila odlična učenica.
U gimnaziji je mlada Kolinda Grabar čula za mogućnost studentske školske razmjene sa SAD-om. Stoga se počela pripremati kako bi, u slučaju razmjene, četvrti razred srednje škole završila u SAD-u. I uspjela je. Kao 17-godišnjakinja otputovala je u Los Alamos u Novom Meksiku, gdje se upisala u četvrti razred srednje škole. U tom je gradiću laboratorij u kojem je napravljena prva atomska bomba. Riječ je o sredini u kojoj je velik broj istraživača, a njihova djeca, sukladno sredini, jako su ambiciozna. Kolinda je u Los Alamosu bila smještena kod obitelji visokoobrazovanih Amerikanaca – kemičarke i nuklearnog fizičara, koji su imali kćer njezinih godina.
Video: Dragan Bagić i Božo Skoko: Dobar dio Milanovićevih glasača o njemu je prije tri-četiri godine govorio sve najgore
Kolindu su djeca dobro primila u školi i bila su otvorena prema njoj. U školi u SAD-u važan je, naime, kreativan rad, vlada opuštenost, ali se mnogo i radi. Mlada Kolinda htjela je u školi u Los Alamosu, među ostalim, slušati i američku povijest kako bi na diplomi imala otisnut “zlatni pečatić“ koji je otvarao mogućnost studija u Americi. Bez zlatnog pečata to se nije moglo.
Nakon povratka iz SAD-a nostrificirala je svjedodžbu.
Zanimljivo, na razmjeni je tada u SAD-u bio i Jakov Kitarović, čiji su roditelji željeli da im sin usavrši engleski jezik. Jakov je četvrti razred pohađao u Kentuckyju. Kad su se vratili iz Amerike, Jakov je upisao Elektrotehnički fakultet (ETF) u Zagrebu, današnji Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER), a njegova buduća supruga Kolinda Grabar upisala je 1986. engleski i španjolski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jakov Kitarović upisao je radiokomunikacijski smjer, a poslije i računarski. Na fakultetu je briljirao, s lakoćom je polagao sve ispite.
Odluku da studira i španjolski, koji je Kolindi Grabar u Novom Meksiku “ušao u uho“, donijela je zato što je jednog dana htjela raditi u Ujedinjenim narodima, a španjolski je jedan od službenih jezika UN-a. Međutim, kako je potkraj 1980-ih Jugoslavija ušla u gospodarsku krizu i hiperinflaciju, a studentici Kolindi Grabar roditelji više nisu mogli dovoljno pomagati, počela je raditi – davati sate engleskoga jezika, prevoditi i čuvati djecu kao babysitterica.
Godine 1989. Kolinda Grabar zbližila se s budućim suprugom Jakovom Kitarovićem. Njegov otac, Šibenčanin iz nacionalno jako osviještene obitelji, bio je profesor na riječkom sveučilištu. Naime, početkom demokratskih promjena Jakov Kitarović odmah se učlanio u HDZ, a njegova djevojka Kolinda aktivirala se i angažirala preko Akademske zajednice HDZ-a na fakultetu. U Mladeži HDZ-a bila je zadužena za strane goste jer je govorila engleski. Osim toga, kao prevoditeljica počela je raditi za Filozofska istraživanja i druge nakladnike. Prevodila je na engleski te s portugalskog i engleskog na hrvatski.
A kad je Ante Čović, profesor s Filozofskog fakulteta koji je bio jako zadovoljan Kolindinim prijevodima za Filozofska istraživanja, potkraj srpnja 1991. imenovan ministrom znanosti i tehnologije, pozvao ju je da bude tajnica u međunarodnom odjelu Ministarstva. No, kako je dobro poznavala jezike, uz posao tajnice Kolinda je počela dobivati i poslove savjetnice. Radila je mnogo, bila je ambiciozna i željela se dokazati, što je impresioniralo sve ministre.
Zbog rata i posla diploma je čekala. No, kad je položila preostalih šest ispita sa studija, diplomirala je početkom 1993.
U Ministarstvo vanjskih poslova pozvao ju je Ivo Sanader, koji je početkom siječnja 1993. postao zamjenik ministra vanjskih poslova. Njezine bilješke iz Ministarstva vanjskih poslova, koje je pisala nakon susreta sa stranim diplomatima, i prijevodi tih razgovora bili su omiljeno štivo predsjednika Tuđmana.
U međuvremenu, Jakov Kitarović upisao je magisterij na FER-u, ali je to bilo vezano uz potrebe MORH-a. Budući da je general Krešimir Ćosić, pomoćnik ministra obrane Gojka Šuška, bio redoviti profesor na ETF-u, zainteresirao se za mladog inženjera elektrotehnike koji je mnogo toga znao. Ćosić je bio načelnik Vojno-tehničkog savjeta MORH-a i trebali su mu perspektivni “genijalci” raznih profila.
Video: Andrej Plenković nakon drugog kruga predsjedničkih izbora
Očarala ga kao crnka
Jakov Kitarović živio je dvije godine u Hrvatskom vojnom učilištu i bio cimer s glazbenikom Edmundom Andlerom Borićem, poznatim orguljašem iz Zadra. Njegova djevojka Kolinda Grabar, osim što je radila u MVP-u, pohađala je diplomatsku akademiju u Beču. Dolazila je često k Jakovu u apartman HVU-a, ali kao crnka, u to vrijeme nije bojila kosu u plavo. Nakon dugogodišnje veze, Jakov Kitarović i Kolinda Grabar vjenčali su se 1996. u Bakru, u crkvi sv. Andreja. Vjenčao ih je don Giuseppe Vosilla, župnik koji je krstio Kolindu. Nakon magisterija 1998. Jakov je radio i u Zadru na Višoj pomorskoj školi, a poslije na Pomorskom fakultetu u Rijeci.
Kolinda se u MVP-u zadržala do 1997. kada je postala diplomatska savjetnica u hrvatskom veleposlanstvu u Kanadi, u Ottawi, a poslije i ministrica savjetnica. Međutim, 2000., nakon što je na vlast došla koalicija SDP-HSLS-HSS, smijenjena je i vraćena u Zagreb. Kolindu Grabar-Kitarović to je šokiralo budući da je bila trudna, a njezina trudnoća rizična. Ipak, morala se vratiti u Hrvatsku pa je otvorila bolovanje. Iz riječke je bolnice napisala molbu za Fulbrightovu stipendiju i dobila tu uglednu američku potporu za studij međunarodnih odnosa i sigurnosne politike te je otišla u SAD.
Po povratku iz SAD-a, s mužem je nastavila živjeti u Rijeci, gdje su na kredit kupili stan. No, uključila se u kampanju za parlamentarne izbore 2003. na poziv Miomira Žužula. Nakon izbora imenovana je ministricom europskih integracija.
Godine 2014. ušla je u predsjedničku utrku u kojoj je, uz ostale protukandidate, porazila “komunističkog odvjetnika” Ivu Josipovića.
Predsjedničko “žezlo” preuzela je 19. veljače 2015. Početak njezina mandata obilježen je kontroverzijama zbog kontakata sa Zdravkom Mamićem, poznatim tajkunom i menadžerom brojnih nogometaša.
Video: Pobjednički govor Zorana Milanovića
Stvarno nam je muka od ove praznine, sto ona zna to je svima pred ocima, odnosno sto ne zna, a ne zna tko joj glavu nosi. Na Zapadu svaki drugi gradjanin ima po dva doktorata, i puste skole, i kogaa to zanima, to samo Balkance moze fascinirati i nikoga na svijetu. Ona je zena prirodno gloopa, a fotelje se docepala u stranci na njihov svima poznat lopovski nacin, a kao ljudi i profesionalci u svome poslu ne valjaju nista. Sve sto oni znaju svi skupa iz zlocinake to je plivati u mutnom, baviti se korupcijom i kriminalnim radnjama i pljackati nasu drzavu i narod.