Dok na televiziji gledam kako Zoran Milanović obilazi podružnice svoje partije u Primorsko-goranskoj županiji, koje su odavno utvrde Slavka Linića, stalno mi navire na oči premijerova fotka koju su ovih dana objavili vodeći mediji.
Na njoj premijer poluzatvorenih očiju nespretno drži cigaretu i povlači dim. Ne znam postoji li snimka na kojoj se može provjeriti uvlači li dim ili puši samo iz “fore”. Nisam sudjelovao u svojevrsnoj hajci na premijera u posljednjih nekoliko mjeseci, ali sada moram reagirati.
Imam razumijevanja za njegove propuste, kojih nije bilo malo, ali mu ne mogu oprostiti štrebersko držanje cigarete. Uvijek mi je malo žao ljudi koji iz čista mira počnu pušiti u zrelim godinama. Ne znam je li Milanović počeo pušiti zbog nervoze ili mu je to predložio neki nemaštoviti PR-ovac, ali pouzdano znam da su rezultati ove medijske kampanje pomalo tragični.
Premijer s cigaretom podsjeća me na mamine sinove, a takvih ima u svakoj generaciji, koji su stajali po strani uredno počešljani i u besprijekorno čistim bijelim dokoljenicama dok su “normalna” djeca igrala nogomet.
Neke će možda podsjetiti na onog jedva punoljetnog provincijalca iz filma “Breza” koji s “pljugom” u ustima, koja bi trebala simbolizirati zrelost, dolazi do lugara i pita ga ispuštajući gust dim: “Bute mi došli za barjaktara.”
Da nisam politički korektan, još bih napisao da premijeru cigareta stoji kao kravi sedlo. Što mu je to trebalo? Pa barem je u današnje vrijeme cool biti nepušač, jesti zdravo i nabijati kondiciju vozeći bicikl po Sljemenu.
PLUS
Dnevnik je na primjeren način izvijestio o smrti don Živka Kustića. Ovaj put se nije dogodilo da veliki novinar ode nezapaženo
MINUS
HTV je u nedjelju samo ponovio subotnju vijest da je operiran ministar policije Ostojić. Očekivao sam barem osnovnu informaciju o bolesti
Svojim postupcima nadahnjuje i novinare