Milanovićev kandidat pred Odborom za pravosuđe bio gotovo četiri sata

Pred saborskim Odborom za pravosuđe danas se, na sjednici koja je trajala cijelo poslijepodne i imala samo jednu točku dnevnog reda - izbor predsjednice ili predsjednika Vrhovnog suda, izlažući svoje programe i odgovarajući na pitanja članova Odbora, predstavilo svih pet kandidata prijavljenih za čelnu funkciju Vrhovnog suda. Prema prvotno utvrđenom redoslijedu, prvi se pred Odborom, u 13 sati, našao Radovan Dobronić, a nakon njega Barbara Gundić, Marin Mrčela, Lana Peto Kujundžić te Šime Savić.

Izgubljeno povjerenje

No, iako su prema rasporedu svaki kandidat i svaka kandidatkinja za izlaganje svog programa imali po 15 minuta te za razgovor s Odborom dodatnih 30 minuta, to je pravilo prekršeno već na samom početku jer je razgovor s Radovanom Dobronićem, kojeg je za čelnika Vrhovnog suda predložio predsjednik Zoran Milanović, potrajao gotovo do 17 sati.

– Kada se govori o predsjedniku Vrhovnog suda, kritički se najčešće govori o dvije stvari, o tome da postoji velik dio neriješenih predmeta te o nekvalitetnom radu sudaca. Sve se svodi na to da je sudstvo izgubilo minimalno povjerenje, a bez toga je sudski rad bitno otežan. U smislu neriješenih predmeta, već 20 godina javnosti se prezentira da je taj problem posljedica sudačkog nerada. Ako bi se išlo uspoređivati na razini EU, onda se može vidjeti da u Njemačkoj ili Danskoj nemaju nikakav problem neriješenih predmeta, pa bi se moglo zaključiti da su njemački suci marljivi, a da su hrvatski lijenčine – kazao je uvodno Dobronić predstavljajući svoj program, dodavši da ona društva i države koje su organizirane i odgovorne, i na razini države i na razini građana, ne stvaraju nepregledne gomile sudskih predmeta. Naglasio je da gomilanje sudskih predmeta nije isključiva posljedica rada ili nerada sudaca, a da je on ponudio sistemska rješenja koja podrazumijevaju i zahtijevaju poboljšanje upravljanja.

– Kod nas se svake godine stvara milijun predmeta, a od njih najmanje 200 do 300 tisuća sporova povezano je s državom, s državnim i komunalnim poduzećima ili s jedinicama lokalnih uprava i samouprava. Recimo, svake godine ponavljaju se sporovi između Grada Zagreba, HEP-a i građana, i te se tri strane iz godine u godinu nadmudruju. Isto je primjerice i s Hrvatskim željeznicama, koje su podijeljene u više trgovačkih društava i svaki put kada lokomotiva izleti s pruge ja unaprijed znam da imamo spor između tih trgovačkih društava koji se rješava na sudu. To je tih i takvih 200- 300 tisuća predmeta godišnje koji se mogu izbjeći poboljšanjem upravljanja državom i lokalnim sredinama – pojasnio je Dobronić i naveo da sličnosti u takvom lošem načinu rada postoje i na trgovačkim sudovima gdje su sporovi “naizgled banalni, zbog neplaćanja računa”.

– Budem li izabran, pokušat ću provesti promjene koje bi trebale riješiti te probleme. Recimo, ne postoji pravo vođenja parničnog postupka oko svakog neplaćenog računa. Za početak, treba milom ili silom promijeniti praksu javnih bilježnika ili im se jedan dio ovlaštenja može oduzeti. Time bi se efikasno mogla smanjiti kultura neplaćanja računa.... – navodeći primjere iz sudačke prakse kazao je Dobronić.

Nijedan sudac ne smije primiti dar

Uslijedila su pitanja. Dražena Bošnjakovića (HDZ) zanimao je Dobronićev stav o tezi da je cijelo hrvatsko pravosuđe zaraženo korupcijom.

– Općenito govoriti da je pravosuđe korumpirano besmislica je. Više od 90% sudaca ne da nije korumpirano, već radi čestito, pošteno i u dobroj vjeri. Klasične korupcije ima možda jedan-dva posto, ali i to je dovoljno da naruši povjerenje građana. Percepcija je loša zbog te manjine koja postoji, a zbog te manjine i pojedinačnih slučajeva onda trpi većina i cijeli sustav te se otežava rad sucima i šteti ugledu sudstva. Ne smije biti nijednog propusta, nijedan sudac ne smije primati bilo kakve darove – izričit je bio Dobronić te dometnuo da su drugi problem pogrešne presude koje se ne smiju nazivati korupcijom.

Krunoslav Katičić (HDZ) htio je čuti što je Dobronića motiviralo da se prijavi, na što je Dobronić počeo opširno navoditi mnoge primjere iz EU i naše sudske prakse, da bi na kraju zaključio da “motivacije ima i previše”. A na molbu Damira Habijana (HDZ) da nabroji tri mjere koje predlaže za rješavanje problema o kojima je govorio, Dobronić je uzvratio: – Treba krenuti u potpunu reorganizaciju prvostupanjskih sudova, recimo trgovačkih, u održavanje predavanja privrednicima, treba promijeniti praksu rada javnih bilježnika, ili će raditi kako treba ili ne. I praksu rada na sudovima, hoćemo li prigovore odbaciti ili ne. Tako ćemo za 50% smanjiti broj predmeta. I praksa mora biti ujednačena, ne može jedan sudac raditi na jedan, a drugi sudac na drugi način. Da se krene, cijela stvar bi se mogla početi mijenjati već za šest mjeseci.”

Mariju Jelkovac (HDZ) zanimalo je zašto je uopće došlo do pokretanja stegovnog postupka protiv njega zbog neostvarenja norme. Dobronić je odgovorio da se te 2019. bavio uglavnom starijim predmetima i onima drugih sudaca koji se vode kao riješeni pa se rad na njima ne priznaje.

– Tada sam donio presudu na temelju odricanja, od oko 80 milijuna kuna, i kada sam vidio kako je ta presuda vrednovana zabezeknuo sam se. Presude o takvim postupcima vrednuju se isto kao rješenja o povlačenju tužbe. Znači, takve se složene presude degradiraju na razinu rješenja – kazao je Dobronić.