Milanoviću i Josipoviću, budite i vi osloboditelji, na Dan pobjede oslobodite nas sebe!

Kad se protiv Zorana Milanovića prosvjeduje i zviždi na Markovu trgu, on je u izolaciji, zaštićen zidovima Banskih dvora, bedemom vlasti ograđen od nezadovoljnika, pa gotovo kao da ih i nema. Zato je on poučio branitelje u Kninu gdje se trebaju derati a gdje poštovati najviše državne dužnosnike. Zvižduci na proslavi Oluje neposredno ga dotiču, prosvjednici su s njim tako reći u ravnopravnom položaju, pa, junačino, izdrži okršaj na otvorenom, gdje te ne čine sigurnim ni titula ni Vladina utvrda.

Nije, dakle, premijer u Kninu zbog načela govorio kako bi se gdje trebalo ponašati i što činiti, nego ga je, kao i svakog vlastodršca, iritirala ta izravnost s kojom je morao podnijeti gnjev branitelja. Ali što su drugo on i predsjednik Josipović mogli očekivati? Što su drugo mogli očekivati najviši državni dužnosnici koji su ne jednom povrijedili ono što je braniteljima najsvetije? Ne znam ima li ijedan branitelj koji je, na primjer, s odobravanjem prihvatio Josipovićev govor u Parlamentu BiH u kojem je optužio Hrvatsku za ratna stradanja u toj zemlji? Ili njegovo otrovno podsjećanje u izraelskom Knessetu na ustašku zmiju koja je još živa u Hrvatskoj?

Zar Milanović doista misli da nije zaslužio zvižduke nakon što je optužio sve one koji su u Vukovaru bili protiv postavljanja ćiriličnih ploča, i nakon što je njegova policija brutalno, do krvi i sakaćenja, tukla one koji su ih skidali?

Zar misli da zaslužuje pljesak zbog svoga ministra branitelja koji je mjesecima mahao Registrom branitelja, prijetio krivotvoriteljima ratnog puta, premda sam nikad nije opovrgnuo da je u ratu prisilno mobiliziran i da je dvaput bježao s bojišta? I koji je kao ratnog zločinca optužio beogradskog zatvorenika i optuženika, hrvatskog branitelja Veljka Marića, premda njegovi odvjetnici, Srbi (!!!), uporno tvrde da sud nije prihvatio saslušanje svjedoka koji bi nedvojbeno potvrdili da Marić uopće nije bio na mjestu zločina zbog kojeg je optužen.

Zar Josipović i Milanović misle da su zaslužili pljesak za grljenje sa srbijanskim vodstvom koje uopće nije spremno suočiti se s posljedicama rata, vratiti oteti teritorij i blago, dati popise nestalih, a za ratnu odštetu ne želi ni čuti? I koje optužuje Oluju kao genocidnu akciju, a na vrhu mu sjedi zakleti četnički vojvoda Tomislav Nikolić koji je kao pripadnik agresorskih postrojbi ratovao u Hrvatskoj?

Zar misle da zaslužuju pljesak zato što u svakoj prigodi takvoj Srbiji obećavaju potporu i pomoć za ulazak u Europsku uniju? Zar Milanović misli da će od branitelja doživjeti ovacije zato što je Hrvatsku, za koju su toliki poginuli, nazvao “slučajnom državom”?

Zar Ivo Josipović misli da će branitelji zapljeskati njegovoj “novoj pravednosti” kad govori kako je nužno procesuirati hrvatske ratne zločine dok ni Hrvatska ni Haag baš ništa nisu učinili da na sud dovedu najveće krivce za pokolje u Hrvatskoj iz vrha JNA i bivše države, Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića i druge? Zašto nisu iskoristili, i na međunarodnoj razini, svjedočenja nekih članova tužiteljskog tima Carle del Ponte koji su taj tim demonstrativno napustili kad je ljepotica Carla odbila njihove optužnice već napisane protiv tih zlikovaca? A i samom Hrvatskom slobodno šeću srpski ratni zločinci i bestijalni silovatelji koje užasnute žene njihove žrtve prepoznaju na ulicama.

Ako ima imalo inteligencije Milanović bi morao znati da se sve to i te kako dotiče i proslave Oluje, da je riječ o ranama koje zapravo najviše krvare upravo u prigodama kakav je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te hrvatskih branitelja, i da je Knin za prosvjede mnogo prikladnije mjesto od Markova trga u Zagrebu.

Stoga, gospodo, idućih godina ostanite u Zagrebu, u povodu 5. kolovoza organizirajte neko primanje ili obilježavanje obljetnice Oluje u HNK ili drugdje, gdje ćete biti zaštićeni od zvižduka, a proslavu oslobođenja u Kninu prepustite onima koji su nas oslobodili. Postupite i vi osloboditeljski – na taj dan oslobodite nas sebe.