Posjet premijera Zorana Milanovića Puli podsjeća na svojedobne posjete Josipa Broza Tita. Prije dolaska “dragog vođe” u neki grad, milicija je pohapsila i strpala u zatvore sve “sumnjive”, informbiroovce, nacionaliste i slične. A pustili su ih tek nakon što je drug Tito obavio posjet. U Puli je policija maknula desetak prosvjednika, strpala ih u maricu, a pušteni su nakon što je premijer odradio govoranciju. Klinci su nosili i transparent, no netko od organizatora alarmirao je policiju i prijavio “sumnjive radnje”. Policija je potom postupila po naređenju. Kako je transparent bio benigan, demonstranti su legitimirani pa pušteni.
Ovo je već drugi opasni presedan kojeg je počinitelj policija za koju odgovara ministar Ranko Ostojić. Prvi se zbio u vrijeme predsjedničke kampanje u Splitu, kada je skupina mladih ljudi po noći lijepila na fotokopirnom stroju umnožene neugodne plakate s likom Ive Josipovića. Nekolicina je mladih privedena u policiju, ondje su proveli noć, a ujutro ih je sud kaznio prekršajno. Time je počinjen prvi opasni presedan jer ovakva akcija represivnog aparata predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda – prava na mišljenje, izražavanje i slobodu govora.
Ovaj događaj u Puli, za koji policija sada tvrdi da nije bilo privođenje, nego legitimiranje, svejedno – predstavlja već drugi antidemokratski presedan. Ovdje je, istina, policija brže utvrdila da nije riječ o kažnjivom djelu i poruci, a trebalo im je vremena koliko je trajala ceremonija otvaranja gradilišta nove bolnice. Policajci su utvrdili da “njegov sadržaj ne potiče na uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti”. I u vicu o policajcu transparent bi bio “pročitan” brže jer poruka je bila jasno izvan područja delinkvencije; “Kukuriku Vlada smanjuje prihode Gradu Puli + IDS u Vladi sramotno šuti = povećanje troškova vrtića i učeničkog prijevoza – šporka politička trgovina”. Kako je organizator ceremonije bio i IDS, na njih pada posebna sramota.
Prosvjednici u Puli bili su stranački definirani – riječ je o lokalnoj Mladeži HDZ-a, no to nikako ne može opravdati potez organizatora. Nije ni krivnja na policajcima stoga što im ministar dolazi iz redova SDP-a, nego je problem što se i kod ministra, a očito i kod nekih lokalnih policijskih šefova, pokazuje demokratski deficit. Možda ti ljudi jednostavno nemaju dovoljno znanja o ustroju demokracije, no tu ima pomoći – polaženje namjenskih tečaja.
Da ne mora tako biti svuda, dokazuje događaj iz sredine prosinca. Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel svečano je otkrivao spomenik pomorcima u centru Rijeke. Kako je donator spomenika bila osoba i tvrtka koju u Rijeci “bije loš glas”, došli su i demonstranti s nekoliko transparenata. Premda se gradonačelnik zacrvenio, premda su ga ometali i premda su transparenti bili puno “izravniji” no oni u Puli, nitko nije privođen. A pisalo je “Udbaši i njihov okot + lopine = Imamo Hrvatsku”.
Problem je ovdje što se Milanović nije ispričao javnosti zbog nedemokratskog postupka policije i organizatora. Kako je premijer u predizborne svrhe startao s “Novim početkom” SDP-a i njegove vlade, u stilu “Svaki tjedan, projekt jedan”, neka to onda provodi u okviru demokracije i sloboda, a ne represije nad građanima. Jer bi u suprotnom njegov zahtjev za promjene mogao završiti kao i kada je Josipović tražio “ozbiljne promjene”. Birači su taj poziv, naime, i shvatili doslovce, pa promijenili prvo – njega.
Transparent u kojem se Milanović proziva za nerad, nesposobnost i licemjerje bi bio previše za njegov "veliki" mozak.