Čovjek bi pomislio da ćeš nakon 25 godina demokracije živjeti u državi u kojoj se, ak' ti dođe, možeš poigrati u photoshopu, isprintati lik predsjednika te onda tu sitnu smicalicu, porugu i zabavu zakeljiti na prvi stup električne rasvjete. Da ćeš sve to moći napraviti i – ne završiti na istrazi u policiji. Ali, ne, netko u policijskoj hijerarhiji misli drukčije pa je dvojcu splitskih mladića zadržao cijele noći, ispitivao ih kao da su kriminalci premda su oni, eventualno, počinili – prekršaj.
Kao pomagače procesuirali su ih još dvoje. To što su oni počinili lijepeći slike kojima, moguće i izvrću ruglu predsjednika RH Ivu Josipovića, nije bilo na procjeni policije, nego prekršajnog suca. Koji im je, na kraju, odrezao po sto eura kazne. Zašto su se policajci ponašali kao da su 20-godišnjaci počinili kazneno djelo, ispitivali ih bez odvjetnika, nutkali u stilu "priznaj tko je organizator", e na to iz ministarstva Ranka Ostojića već tjedan dana ne čujemo odgovora. A riječ je o kršenju ljudskih sloboda, prava na otvoreno iznošenje mišljenja, što jamči i naš ustav.
"Taj sadržaj nikako ne može predstavljati prekršaj javnog reda i mira", kaže odvjetnik i bivši sudac Vladimir Gredelj nakon što je pregledao plakate. Ustanovio je da su "poruke krajnje benigne s obzirom na to kakve slušamo u Saboru". Sam Josipović, kao pravnik, poslao je putem izbornog stožera poruku da ni on tu ne nalazi ništa kažnjivoga. Nego je to, jednostavno, cijena demokracije.
"Smatramo da na izražavanje mišljenja, a ovu akciju skupine mladih ljudi u Splitu doživljavamo upravo na taj način, nije potrebno reagirati represijom", kazali su u stožeru kada se u Saboru digla "frka", tri dana nakon događaja. Isto o "krimenu" misli i HHO, oporbeni HDZ, jedino vladajući SDP docira "da se nijedna stranka u parlamentu ne može zauzimati za nekoga tko krši zakon". Kako su istu akciju s plakatima izveli istomišljenici u još nekoliko hrvatskih gradova, a policija ih nije pitala ni za osobnu, a kamoli ispitivala, ministar Ostojić bi morao reagirati i održati sastanak na kojemu bi policajci "uskladili standarde".
Uostalom, ako je netko ovim želio pomoći Josipoviću, učinio mu je medvjeđu uslugu. I on bi im rekao, da su ga pitali, da narod u krizi treba pustiti da se "ispuše". Za pouku, evo im priča iz 90-ih. Pričala mi je Vesna Škare Ožbolt da joj je odlazak na posao u subotu u Uredu predsjednika Tuđmana (svaka mu je subota bila radna), bio traumatičan. Pokojni Tuđman je teško podnosio pisanje "Feral Tribunea". Koji ga je, od 1993. pa do njegove smrti 10. prosinca 1999., "častio" stotinama tekstova i naslovnica u kojima je on "spavao" u krevetu s Miloševićem, nakon kemoterapije, sprdali su se s njegovom perikom, "pucao" si je i u glavu iz pištolja ("Ne ide mu u glavu"), a čak i kad je umro, završio je na naslovnici s porukom Haagu:
"Časni sude, nisam živ." Kako su prošli autori te "satire"? Nijednom Feral nije zabranjen, autori privedeni niti "procesuirani". Otad je prošlo 20-ak godina. Ovako, površno, mogao bih zaključiti da, prema iskazanim standardima prema satiri, ministar Ostojić i SDP-ova vlada imaju skandalozne demokratske standarde. A Tuđmana su zvali "diktatorom". Ma, Franjo, počivao u miru!
>> Radikalizacija je moguća. Branitelji su politici prikladni 'žrtveni jarci'
>> Josipović zbog glasova ORaH-a poručio: Houston, I have a problem
Svi koji ne razume kako je bilo teško dobit Hrvatsku trebali bi se uzdržat komentara. Evo danas je godišnjica hapšenja Ante Gotovine, glavne evropske vijesti su glasile "uhapšen najveći hrvatski ratni zločinac Ante Gotovina" Trebalo je godina da se dokaže nije kriv. Svi koji smatraju da je kriv nek idu tamo di vladaju njegovi protivnici.