Ministar Vrdoljak, zazivajući osudu Sanadera, utjecao je i na Vrhovni sud

O presudi kojom je Ivo Sanader osuđen na osam i pol godina zatvora, razgovor s njegovom odvjetnicom Jadrankom Sloković započeli smo tezom kako sigurno ne doživljava uspjehom to što mu je kazna smanjena za godinu i pol. Mediji pak kritiziraju Vrhovni sud što je “fotografiranje u uniformi” cijenio olakotnim i pitaju što bivši premijer treba učiniti za 15 godina zatvora.

Kako je Sanader doživio presudu?

Odluku suda smatra svojevrsnim cinizmom jer mu je smanjena kazna za nešto što nije počinio. Smatra da ta odluka pokazuje da je sud zapravo učinio svojevrsni kompromis jer nije bio potpuno uvjeren u njegovu krivnju, a za sumnju u njegovu kaznenu odgovornost bilo je i previše razloga.

Nije li apsurdno da osobi koja rat koristi za osobno bogaćenje olakotno bude to što je bio sudionik u ratu? 

Mediji ne odustaju od ostracizma u odnosu na gospodina Sanadera pa tako iznose i ničim argumentirane kritičke stavove. Nije točno da je bio sudionik Domovinskog rata zato što se fotografirao u uniformi, već je notorno da je 91. kao član Kriznog stožera za srednju Dalmaciju, u svojstvu pregovarača, išao na okupirani teritorij Knina i ishodio razmjenu 125 zarobljenika. Jednako tako 1992./3. bio je kao ministar član ratne Vlade te je ‘93. od predsjednika Tuđmana dobio čin pukovnika HV-a. To se ne može dobiti zbog pukog fotografiranja u uniformi Art garde, što je dobro poznato novinarki koja je to objavila kršeći temeljna pravila profesije. Uzgred, gospodin Sanader nije zatražio status branitelja iako je na to imao pravo, a popis se radio za njegova premijerskog mandata. Oni koji zazivaju drakonske kazne trebali bi provesti koji dan u zatvoru da shvate što znači biti osuđen na osam i pol godina zatvora.

Vrhovni je sud šturo obrazložio kako tu olakotnost valja relativizirati u odnosu na Hypo! Koliko bi to cijenili da nema ratnog profiterstva?

Očito je sud upravo zbog toga relativizirao značenje te olakotne okolnosti.

Kolika bi kazna bila, s obzirom na Barišićeve tri godine zatvora, da je priznao krivnju za Hypo i Inu-MOL?

Neosporno je da u posljednje vrijeme Državno odvjetništvo, pa i sud, posebno honoriraju stvarna pa i ishođena priznanja. Međutim, priznanje kaznenih djela kod gospodina Sanadera ne dolazi u obzir jer nije imao što priznati i zato što je odbio svaku mogućnost da sklapa bilo kakav dogovor s Državnim odvjetništvom ustrajući u negiranju svoje kaznene odgovornosti.

Bojite li se da bi, nakon što je probijen led, dalje sve moglo ići lakše?

Svi predmeti koji se namjerno simultano vode protiv gospodina Sanadera zasnovani su na istom obrascu. U svakom se predmetu pojavljuje jedan suokrivljenik ili svjedok pokajnik, odnosno osoba koja je sklopila dogovor, formalan ili neformalan, s Državnim odvjetništvom i čija je jedina uloga u postupku terećenje gospodina Sanadera. Na tu tendenciju obrana je upozorila već na samom početku, a sada je pravomoćnom presudom došlo do prve realizacije te metode. Naravno da nam ishod ovog kaznenog postupka upozorava na to da sud prihvaća takav način dokazivanja krivnje te da postoji mogućnost da bi se takvi slučajevi po istom principu mogli ponoviti.

Pretpostavljam da ćete i dalje napadati nezastarijevanje ratnog profiterstva iako Sanader više nije jedini optužen, ali jest osuđen?

I dalje smatramo da je donošenjem Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije povrijeđeno načelo zakonitosti jer se gospodinu Sanaderu sudi za djelo za koje je nastupila zastara kaznenog progona. Naknadnim donošenjem tog zakona povrijeđeno je temeljno načelo kaznenog prava nullum crimen sine lege. Obrana je upozorila da je taj zakon selektivno primijenjen na gospodina Sanadera jer je u trenutku optuženja bio jedini u žestokoj konkurenciji notornih trgovaca oružjem, ratnih liferanata, logističara, heroja pretvorbe i privatizacije itd., u odnosu na čije se aktivnosti i enormne protupravne koristi odabir gosp. Sanadera i primjena tog zakona na banalne pregovore oko jednog jedinog kredita ukazuje apsurdnim i tendencioznim.

Mađarska je u svom ustavu ukinula zastaru za komunističke delikte, ali dosta nakon pada komunizma pa je Venecijanska komisija to ocijenila revanšizmom. Može li se povući analogija i jeste li našli slične primjere?

Nije mi poznato, osim u slučaju koji spominjete, da je neka zemlja donijela zakon s retroaktivnim učinkom.

Kod Perkovića i Mustača Ustavni sud nije se bavio zastarom, obrazloživši da je to posao redovitih sudova, a oni nisu žalbeni sud. Nećete se moći “ponavljati”. Na što ćete ciljati?

Kada već spominjete te slučajeve, smatram da su Županijski, a zatim i Vrhovni sud, teško povrijedili njihova prava jer je, po našem zakonu, nastupila zastara kaznenog progona kao razlog za njihovo neizručenje drugoj državi. Točno je da Ustavni sud nije žalbeni sud iako ga se brojnim tužbama često dovodi u takvu poziciju. Svjesni toga, naša tužba će biti impostirana u pravcu iznošenja povreda prava na pravično suđenje i to prava na jednakost oružja, prava na nepristrani sud, povredu konfrontacijskog prava, prava na vrijeme za pripremu obranu, prava na izabranog branitelja, uvjete u kojima se suđenje vodilo.

Sanadera je pogodilo što ga je predsjednik Josipović nazvao veleizdajnikom te bi, po njegovu mišljenju, ispalo da ministar Vrdoljak šteti Ini i RH!? No, s gledišta presude Vrhovnog suda, Sanader inzistira na veleizdaji.

I gospodin Sanader se slaže da bi počinjenje takvog djela bilo veleizdaja. Međutim, on je pogođen time što je nazvan veleizdajnikom jer nije učinio ništa što bi naštetilo interesima Ine i RH kao njenu suvlasniku. Na tome on ustrajava unatoč presudi Vrhovnog suda pa iz vašeg pitanja proizlazi da bi se egide veleizdajnika mogao osloboditi samo u slučaju da prizna kazneno djelo koje nije počinio. Što se gospodina Vrdoljaka tiče, koliko ja mogu proniknuti u motive njegova istupanja, on je zazivao pravomoćnost presude protiv gospodina Sanadera smatrajući da je ona ključni element u pregovorima s MOL-om i da predstavlja temelj za poništenje međudioničarskog ugovora. Ne moram napominjati da je time radio pritisak na Vrhovni sud, posebno ako se ima na umu da se hrvatska Vlada u arbitražnom postupku s MOL-om pozivala na prvostupanjsku presudu protiv gospodina Sanadera. U tim okolnostima, prezentiranim kao zaštita nacionalnih interesa, sud je doveden u vrlo delikatnu poziciju, u kojoj je bilo teško ne podleći takvom pritisku.

Vrhovni je sud obrazložio da RH trpi štetu. Dovoljno je spomenuti kako RH sa 44 posto dionica ne odlučuje o bitnim pitanjima za Inu, o kojima se bez MOL-a nije moglo odlučivati iako je Hrvatska imala više od 50 posto dionica, a MOL 25 posto plus jednu!

 Ne ulazeći u detalje predmeta, mogu iznijeti naš stav da pitanje navodne štete za interese RH uopće nije utvrđeno u sudskom postupku. U tom dijelu presuda se zasniva na iskazima nekolicine zaposlenika Ine s hrvatske strane, kojima su bila suprotstavljena mišljenja drugih osoba zaposlenih u Ini, kako s hrvatske tako i mađarske strane. Sud nije proveo vještačenje kojim bi se mogla jedino potvrditi teza optužbe o štetnosti ugovora. Pri tome upozoravamo da mađarska strana ima veći postotak dionica, a time i veći udio u upravljačkim tijelima, a da tu svoju poziciju nije zloupotrebljavala s obzirom na to da je od više stotina donesenih odluka na tim tijelima, do preglasavanja došlo u samo nekoliko slučajeva. Osim toga, iz dokumentacije u spisu vidljivo je da je Ina nakon zaključenja novog ugovora o međusobnim odnosima dioničara spašena od bankrota te je počela poslovati uz izuzetno visoku dobit, koje u prethodnom razdoblju nije bilo. I netočno je da Hrvatska nije mogla odlučivati o nekim bitnim pitanjima s obzirom na to da su svi njeni strateški interesi bili zaštićeni sustavom triju važnih prava kao što su lock up period, pravo proširenog prvokupa i pravo ponovnog otkupa te 15 zadržanih pitanja koja se odnose na ključna pitanja poslovanja, a za koje se pri odlučivanju zahtijeva pozitivan glas 7 od 9 članova Nadzornog odbora.

Slažete li se s ocjenom MOL-a da Hrvatska nije pravna država?

To je sigurno preteška kvalifikacija, ali isto tako u ovom slučaju MOL može smatrati da sporna presuda nije osnovana na zakonu, što je uostalom i naš stav. Inače, opstojnost pravne države ne može se deklaratorno braniti pozivanjem na nacionalni etos i svetost pravne države već svakodnevnim kvalitetnim radom sudova u konkretnim predmetima. Uvjeravam vas, a o čemu svjedočim kao osoba koja dugo radi u pravosuđu, da postoji niz slučajeva i situacija koje daju za pravo propitivanju stvarne kvalitete i pravednosti hrvatskog pravosuđa.

Mađari su radi nacionalne sigurnosti odbacili hrvatski zahtjev da se Zsolta Hernadija ispita kao svjedoka te su nepravomoćno presudili da nije dao mito Sanaderu.

Nije točno da je hrvatsko pravosuđe ikada pozvalo Hernadija u svojstvu svjedoka, već ga je zvao DORH kao osumnjičenika, a što je Mađarska odbila iz razloga nacionalne sigurnosti. Dakle, postojala je mogućnost da ga se ispita kao svjedoka, na primjer putem videolinka ili uz garanciju sigurnog prolaza, na što bi on sigurno pristao. Upravo smo zbog toga to predlagali, ali sud je to propustio učiniti pa smo došli u situaciju da je gospodin Sanader osuđen kao primatelj mita, koji mu je navodno dao gospodin Hernadi, a da on uopće nije bio u mogućnosti da o tome bilo što kaže.

Što će biti s našom optužbom protiv Hernadija u RH kad njihov sud i pravomoćno presudi da on nije dao mito, a naš je već presudio da je Sanader dobio mito od Hernadija?

Riječ bi bila o presuđenoj stvari pa hrvatski sud po načelu ne bis in idem ne bi mogao voditi drugi postupak.

Ako Sanader govori istinu, onda desetak svjedoka u slučaju Hypo laže, ali i dalje je životno i bankarski nelogičan iskaz čelnika Hypa W. Kulterera. Fazakas i Gucerijev jedan drugoga demantiraju kao ključni svjedoci Sanaderove verzije o razlozima isplate mita isključivo Ježiću. 

Apsolutno je netočno da bi desetak svjedoka u predmetu Hypo govorilo suprotno iskazu Ive Sanadera, kao što je netočno da bi životno i “bankarski” bio nelogičan iskaz Kulterera. Nelogičan i kontradiktoran je iskaz Granića. Također je netočno da Fazakas i Gucerijev demantiraju jedan drugoga. Ovakvi zaključci rezultat su pogrešne sudske interpretacije njihovih iskaza, a na kojima je sud u nedostatku bilo kakvog materijalnog dokaza zasnovao svoju odluku.

Tvrtka Roberta Ježića još nije uplatila pet milijuna eura u naš proračun, a pitanje je i hoće li se država naplatiti ovrhom u Švicarskoj. Što se tiče percepcije javnosti, to Sanaderu ide u prilog, ali sucima je nebitno. Sudbina novca je u fokusu obrane radi tumačenja Ježićeve uloge?

Obrana je još tijekom prvostupanjskog postupka ponudila dokumente iz kojih je proizlazilo da je Robert Ježić 5,000.000 eura uplaćenih na račun njegove tvrtke iskoristio za dokapitalizaciju svojih dviju tvrtki. Upravo taj način trošenja novca upozorava na to da je on tim novcem postupao kao sa svojim, a što su svojim iskazima potvrdili svjedoci Fazakas i Gucerijev. Ježić je u svojim iskazima mijenjao verzije načina trošenja novca od kojih nijedna nije bila istinita. Očito je da je i pred sucem Turudićem neistinito iskazivao kako će novac uplatiti na račun suda u roku od 30 dana jer to nije ni mogao učiniti budući da je novac potrošio. Ne samo da novac nije do danas uplatio nego se njegova tvrtka Dioki Holding AG žalila na dio odluke suda u kojoj joj je naložen povrat novca. Obrana je inzistirala na utvrđenju svrhe u koju je novac utrošen prije svega da bi se pokazala nevjerodostojnost Roberta Ježića koji je dao više neistinitih iskaza pred sudom te da novac nije bio uplaćen kao mito za Sanadera. Unatoč svemu tome, i Županijski i Vrhovni sud mu bespogovorno vjeruju, a razlike u njegovim iskazima kao i neistinite navode na koje obrana upućuje, neosnovano pokušavaju opravdati nesagledavanjem konteksta cjelokupnog iskaza.

Vrhovni sud je uoči objave presude za Fimi mediju ukinuo presudu za krvavu pljačke Fine zaključivši da se osuda i pod cijenu gubitka ključnog dokaza ne može temeljiti isključivo ili pretežito na iskazu svjedoka kojeg optuženi nije mogao ispitati?

Ostvarenje konfrontacijskog prava, kao bitne sastavnice pravičnog suđenja, već neko vrijeme prati Ustavni sud, a kao što vidimo, time se počeo baviti i Vrhovni sud. O povredi tog pravila se radi kada se osuda temelji isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu svjedoka kojeg optuženik nije imao mogućnost ispitati u bilo kojoj fazi postupka. Nekonfrontirani iskaz ne smije biti temelj osude niti se ona smije temeljiti na takvom iskazu u odlučujućoj mjeri.

Ali, za Ina-MOL Vrhovni sud je odbio vaš prigovor što nije svjedočio Stephan Edgar Hurlimann jer on “nije jedini, a ni odlučujući dokaz”?

Županijski sud je u odnosu na iskaz svjedoka Stephana Hurlimanna i opasnost od povrede konfrontacijskog prava, pokušao riješiti dva suprotstavljena problema. S jedne strane, svjestan nedostataka i nevjerodostojnosti Ježićeva iskaza, u više navrata se pozivao na iskaz svjedoka Hurlimanna, kako bi potkrijepio Ježićev iskaz. S druge pak strane, svjestan činjenice da je obrana bila lišena mogućnosti ispitivanja ovog svjedoka i time opasnosti od povrede konfrontacijskog prava, sud je u više navrata deklaratorno taj iskaz nazivao kontrolnim, nevažnim, neodlučujućim kako bi ustvrdio da se na njemu ne temelji sudska odluka. To je učinio na vrlo neuvjerljiv način, upadajući u kontradikciju. Jer, zašto bi se u presudi više puta pozivao na iskaz koji je nevažan. Vrhovni sud je taj problem uočio i pokušao popraviti konstatacijom da Hurlimannov iskaz nije ni jedini ni odlučujući dokaz jer da Ježićev iskaz potvrđuje iskaz Imre Fazakasa i dokumentacija. Međutim, to je netočno. Fazakasov iskaz demantira iskaz Ježića, dok dokumentacija potvrđuje da je novac isplaćen na račun Ježićeve tvrtke, ali ne i Ježićev navod da je taj novac bio mito za Sanadera. Dokumente iz kojih bi proizlazilo da je novac bio za Ježića, sud nije uzeo u obzir. Ta odluka Vrhovnog suda bit će jedna od osnova za ustavnu tužbu.

Obrani nije lako “skakati” s jednog na drugi Sanaderov slučaj?

Svakako da nam je brojnost postupaka koji su se simultano i sukcesivno vodili iziskivala izuzetno velik napor i onemogućavala nas u optimalnoj obrani. Nasuprot USKOK-u koji ima nepresušne kadrovske i financijske potencijale, obrana od svega troje, odnosno kasnije dvoje ljudi s vidno ograničenim financijskim sredstvima, morala se nositi sa šest vrlo zahtjevnih i kompliciranih kaznenih predmeta. Trenutačno radimo na ustavnoj tužbi za Hypo i Ina-MOL, očekujemo svaki dan pisani otpravak presude za Fimi mediju i pripremamo se za žalbu, završavamo predmet Planinska, dok nam za HEP rasprava počinje 2. srpnja. Iniciranjem šest istovremenih odvojenih kaznenih postupaka, što je protivno odredbama Zakona o kaznenom postupku, obranu se dovelo u neravnopravan položaj u odnosu na DORH, koji za svaki predmet angažira druge zastupnike optužbe. Neosporno je da obrana trpi. Naravno da je bilo mogućnosti da se spajanjem predmeta olakša položaj obrane, da bude u ravnopravnijem položaju nego je sada. U tom pravcu i judikatura ESLJP-a traži da se okrivljeniku osigura adekvatno vrijeme za pripremu obrane, jednakost oružja i mogućnost angažiranja izabranog branitelja.

Mediji i političari nisu poštovali presumpciju nevinosti kod Sanadera, ali to je bilo izvan sudskog utjecaja i sad se ne može ispraviti osim što, kao u slučaju Peša, može dobiti odštetu?

Točno, ali koliko god je sud nastojao zanemariti te utjecaje, sudio je pod pritiskom višegodišnje harange i očekivanja da se Sanader osudi. Dovoditi to u korelaciju sa slučajem Peša neprimjereno je s obzirom na to da se tamo radilo o izoliranom neprimjerenom istupu nositelja vlasti. Upravo su odlukama ESLJP-a uspostavljeni standardi nepristranog suđenja, kojima suđenje Sanaderu pod navedenim okolnostima nije udovoljilo. Iz tih razloga ne dolazi u obzir novčana satisfakcija, već jedino ukidanje presuda.

Zašto se ljutite na novinare kad vas pitaju plaća li vas Sanader? Njegova imovina je opravdano u središtu interesa!  

Jasan nam je interes javnosti i u više smo navrata rekli da obranu plaća gosp. Sanader, ali da nismo plaćeni u cijelosti jer su mu blokirana sredstva. Nikad nismo rekli da radimo pro bono, a to su neki novinari ironizirali.

Može li zbog ugrožavanja prava na obranu tražiti deblokadu imovine? 

Blokada imovine svakako limitira kvalitetu obrane. Ne samo zbog nemogućnosti plaćanja obrane i angažiranja većeg broja ljudi nego i zbog nemogućnosti plaćanja nužnih vještačenja, angažiranja istražitelja, plaćanja prijevoda i kopiranja spisa. Traženje deblokade imovine je vrlo upitno s obzirom na to da je dosadašnjim presudama većina imovine od njega oduzeta kao navodno protupravno stečena imovinska korist.

Kakve koristi od naknadnog jadikovanja, može li sve to dovesti do toga da Ustavni sud ili ESLJP odrede ponavljanje suđenja? 

Ne radi se ni o kakvom naknadnom jadikovanju, nego o traženju zaštite temeljnih ljudskih prava, što nije samo puka formalnost. Radi se o garancijama pravičnog suđenja kao stožernog načela kaznenog postupka, koje se moraju ostvariti i oživotvoriti i u njegovu slučaju. Sa stajališta prakse Ustavnog suda i ESLJP-a, to nije unikatan slučaj jer je njihova funkcija da utvrde eventualne povredu i ostvare zaštitu ljudskih prava, a što u određenim slučajevima rezultira ukidanjem presuda i ponavljanjem postupka. S druge pak strane, način provođenja postupaka protiv gospodina Sanadera pred hrvatskim sudovima sigurno nije tipičan i uobičajen.

Je li država već uzela 3,6 milijuna kn? 

Koliko ja znam, još nije.

Ostaje li u Remetincu ili...?

Mislim da će ostati u Remetincu do okončanja postupaka koji se vode protiv njega na Županijskom sudu.

Hoće li predati ordene ili će Ured predsjednika inzistirati na prisili?

Gosp. Sanader poštuje institucije države te neće postupati suprotno.

Koliko često ga posjećujete? Jesu li to isključivo “procesni” razgovori? Žali li vam se na što?

Sada najmanje jedanput tjedno. Ranije češće. Razgovori su uglavnom vezani uz predmete. Naravno da ne izostaju i druge teme. Uglavnom se ni na što ne žali iako je trenutačno silno razočaran radom Vrhovnog suda.

Odvjetnik Prodanović je prihvativši se obrane rekao da se zastupanje bivšeg premijera ne može odbiti. Pretpostavljam da ste i vi imali taj stav. Imate li ga još?

Sigurno je da prilikom prihvaćanja obrane nisam očekivala ovakav opseg posla niti ovakav ishod. Pri tome moram reći da me bitno manje frustrira količina posla od njegove, bar dosadašnje, uzaludnosti. Međutim, kako to gosp. Sanader često kaže, idemo dalje.  

>> Ostaje u Remetincu do kraja postupaka, a nakon toga ide u Lepoglavu ili Gospić