'Opačić zloupotrebljava moć za napade na kolege i mene'

Predstojnica Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. sc. Dubravka Hrabar glavni je razlog brojnih kritika nacrta novog Obiteljskog zakona (OZ). Tako tvrdi ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić.

:: Prigovara vam se da ste iz ideoloških razloga protiv izmjena OZ-a?

Protiv sam nekvalitetnih i nepotrebnih promjena. Nije točno da u sadašnjem Obiteljskom zakonu ima ideologije. Uzgred, 2003. donio ga je SDP. Nema je ni u nacrtu novog zakona. O ideologiji bismo mogli govoriti da je u nacrt ušla mogućnost homoseksualnog braka ili posvojenje djece od strane homoseksualaca, a toga nema. Mislim da su nakon akcije “U ime obitelji” i 750.000 potpisa za referendum shvatili da homoseksualni brak ne treba ići u obiteljski zakon.

:: Ministrica kaže da je glavni razlog kritika što vas nije pozvala u radnu skupinu i da je riječ o vatrometu taština dijela akademske zajednice?

Ministrica koja ima puno propusta jer u dvije godine nije ništa realizirala u svojemu ministarstvu, zloupotrebljavajući poziciju i medijsku moć napada ad hominem mene i kolegice i kolege. Uz nas petero profesora s različitih katedri obiteljskog prava, svi su, odvjetnici, udruge, čak i suprotstavljene, B.a.B.e. i Grozd, govorili da je zakon loš. S mnoštvom primjedaba udruge B.a.B.e. i odvjetnica u potpunosti se slažem. Ako itko može ispravno suditi o nacrtu, to su praktičari. Naprotiv, samo voditeljica radne skupine i ministrica hvale taj nacrt zakona. Legitimno je pravo ministrice da izabere koga će uzeti u skupinu, ali nije bilo mudro što nije uzela profesore sa svih katedri, koji su uvijek radili na svim dosadašnjim zakonima. Očito, ideja je bila radikalno promijeniti zakon, a imala je informaciju da mi nismo za takav pristup. I 2010. htjelo se mijenjati zakon pa je na moju inicijativu provedena anketa s otprilike 130 pitanja među praktičarima – sucima i centrima za socijalnu skrb. I anketa se poklopila s idejom nas teoretičara da zakon treba samo doraditi. A što se tiče taštine o kojoj ministrica rado govori, ne znam tko je to “lud” da čezne za pisanjem zakona uz znanstvenoistraživački i nastavni rad. Ako ga radi sa srcem!

:: Jutarnji list objavio je da ste u sporu s doc. dr. Ivanom Milas Klarić, članicom radne skupine koja vas optužuje za mobbing, kao i Pravni fakultet u Zagrebu jer je nije zaštitio.

Nedopustivo je da izlaze iskrivljeni sudski zapisnici iz spora koji je tajan, a koji ta članica radne skupine vodi protiv fakulteta za mobbing, a sve kako bi se mene osramotilo, oblatilo i oklevetalo. I ta je kolegica govorila da neće pristati raditi u tako sastavljenoj radnoj skupini, ali onda se kod nje nešto preokrenulo i odlučila je poći tim putem. U radnu je skupinu ušla kao stručnjakinja za skrbništvo, ali tu ništa bitno nije učinjeno, naprotiv, i sama je na jednom okruglom stolu rekla da za prave izmjene skrbništva treba “zasigurno desetak godina rada”?!

:: Ali dvije docentice vi ste predložili?

Ovako je bilo. Na sastanku u Ministarstvu rekla sam im da nema potrebe za reformom, već za popravcima zakona. Na njihovo traženje rekla sam im tko je u akademskoj zajednici najstručniji za koja područja. Nabrojila sam sve kolegice i kolege. Sve zakone dosad je uvijek radila cijela zagrebačka Katedra za obiteljsko pravo i na tako velikome i važnom zakonu treba raditi cijeli tim obiteljskopravnih stručnjaka, a ne samo dvije docentice obiteljskog prava. I nije točno da su sada prvi put bili suci u radnim skupinama. Uvijek su bili općinski, županijski pa je bio i sadašnji predsjednik Vrhovnog suda. Ja mogu shvatiti i da ministrica može imati animozitet prema meni jer me etiketiraju da sam konzervativna. Ja sam tradicionalna, stalo mi je do obitelji, i to da sam konzervativna meni je kompliment. Ali, u njezinu ministarstvu na neprimjeren su se način poslužili mnome da dobiju imena ljudi. Osim mene, nisu zvali ni profesorice Aleksandru Korać Graovac i Irenu Majstorović, niti profesora Nenada Hlaču, dok ih je zbog toga jer nisu svi uključeni odbila i profesorica Dijana Jakovac Lozić.

:: Pozvali su iz Osijeka doc. dr. Branku Rešetar koja je kod vas magistrirala.

Velik je problem što se na okruglom stolu u Saboru dr. Rešetar poziva na “svoje profesorice i njihove ideje”, a u stvarnosti uopće ne razumije njihove ideje, pa ih nije ni mogla ugraditi u nacrt zakona. Bila sam joj mentorica na magisteriju koji je bio solidan, o uzdržavanju, te sam je pogurala u radnu skupinu 2006./7. vezano za promjene uzdržavanja, i jer je moj princip da mladim ljudima otvaram priliku. Tada je imala prezentaciju u Ministarstvu nakon koje su bili nezadovoljni i nisu je htjeli uzeti u radnu skupinu.

:: Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e. za polemike na HTV-u Rešetar je ironično spočitnula ocjene na studiju. Je li točno da je imala prosjek 2,6?

Da, točno je.

:: Radna skupina govori o revolucionarnim promjenama OZ-a?

I onda se zapravo vraćaju na staro. Hrvatska je 1998. napravila nešto na što nas i danas obvezuje Konvencija o pravima djeteta, a to je da su roditelji prestankom braka ili izvanbračne zajednice i dalje roditelji koji se moraju sporazumno i faktički brinuti o djetetu. Radna skupina govori o uzoru Amerikanaca, a SAD je jedna od dvije zemlje u svijetu koja nije potpisala Konvenciju o pravima djeteta koja govori da su roditelji zajednički odgovorni za dijete. Sad već i Amerikanci napuštaju taj sistem tzv. sole custody prema kojem samo jedan roditelj skrbi o djetetu. Predloženo rješenje je protivno i novijim odlukama Europskoga suda o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nakon prestanka obiteljske zajednice. Revolucionarno jest svakako, ali suprotno zdravoj logici i prirodi odnosa roditelja i djece, i rekla bih nedokučivo u izvorištu, ali jasno u cilju, zašto predviđaju mogućnost da roditeljsku skrb imaju i osobe koje nisu roditelji, pa čak i pravne osobe.

:: Rešetar se poziva na podršku predsjednice europske Komisije za obiteljsko pravo.

To nije službeno europsko tijelo, već grupa profesora obiteljskog prava država članica EU, koji rade na modelu zakona i smjernica prema europskoj kodifikaciji obiteljskog prava. Profesorica je vrhunski stručnjak, poznam je i cijenim, bila je na konferenciji u Rijeci. Međutim, pitam se kako je mogla izreći pohvale nacrtu OZ-a koji ima 555 članaka. Koji bi anglist to preveo u tako kratkom vremenu? Pa taj tekst je nerazumljiv i na hrvatskom pa sam zato i rekla da je kupus. Pitam se i je li Hrvatska poligon za eksperimente jer je moguće da su, kad je riječ o roditeljskoj skrbi, našli zajednički jezik.

:: Zašto ste protiv velikih promjena?

Zar svaka nova vlast mora donositi nove zakone, ne samo obiteljski nego i druge? Pa gdje je tu pravni kontinuitet? Kako će se snaći suci, odvjetnici, centri za socijalnu skrb ako često i puno mijenjate!? Kolega sudac zgodno je rekao: “Propis je tipkovnica na kojoj desetljećima postoji redoslijed slova i kad novi propis sve izmijeni, dajte vi pišite na takvoj tipkovnici.” Problem je u sustavu primjene zakona koji ne funkcionira jer država ne daje dovoljnu potporu osobito kod brakorazvoda.

:: Suci trebaju podršku stručnjaka?

Tako je. Zagovaram već desetak godina da se uvedu specijalizirani obiteljski sudovi, recimo na razini županija, ili barem obiteljski odjeli, ali u svim sudovima, a da suci imaju potporu u stručnjacima koji su educirani za spor, najčešće radi zaštite djece, jer sudac nema i ne može imati znanja iz psihologije, socijalne defektologije... Svaki spor je važan, ali specifičnost obiteljskog je da se posljedice mogućih pogrešaka kasnije multipliciraju.

:: I zaprimljenih 89 primjedaba na nacrt zakona nešto govori.

Da, zakon nije dobar. Propise treba znati pisati, to je vještina. Cilj obiteljskog zakona trebao bi biti urediti odnose, pomoći obitelji i braku u krizi. I Crkva je u pravu, dakako, ne i dogmatski za nerazrješivost braka, već da nema ničega što pomaže održanje obitelji.

:: Je li to svjesno napravljeno ili...?

Nekad mi se čini, globalno, kao da je pojedinim vlastima u svijetu u interesu da rade protiv obitelji, kako bi ta temeljna društvena institucija propala. Kroz povijest se pokazalo, kad su se carstva rušila, to se događalo zato što se manjak morala u društvu reflektirao na obitelj. Žao mi je što vlast i kod nas već desetljećima ne vidi da treba ulagati u obitelj, a jedan od načina je i dobar obiteljski zakon, ekonomska i socijalna politika, a kod nas dodatno i demografska obnova.

:: Pravobraniteljica za prava djece upozorila je da izmjene OZ-a traže 50 posto više ljudi i puno više novca?

Slažem se. To ovako siromašna zemlja ne može podnijeti. Nismo čuli egzaktan podatak koliko bi nas godišnje stajala provedba takvog zakona. Nakon promjene vlasti 2011. Ministarstvo je odbacilo obitelj u svome nazivu jer je preimenovano u Ministarstvo socijalne politike i mladih. U tom nazivu ne prepoznajem važnost obitelji iako i Ustav obvezuje na zaštitu obitelji. Negativan odnos prema obitelji vidi se i u ovom nacrtu OZ-a  jer recimo nema obveze pokušaja mirenja kod razvoda braka. Kao da je cilj što više razvoda!? Državna politika prema obitelji je nikakva.

:: Zato i jesmo demografski gdje jesmo, a to je temelj ekonomije. Ali ni bivši se nisu o tomu odveć brinuli?

To ne postoji već 20 godina, s tim da u nacrtu ovog zakona imamo, rekla bih, sustavno uništavanje sustava. Ministrica zapravo želi ukinuti obiteljske centre koji su bili svjetlo u tunelu za pomoć obiteljima u krizi, koji su imali preventivnu ulogu i programe pomoći obiteljima, ne samo novčano nego i kroz rad s djecom i roditeljima. Iako nema novca, ne možete ljudima koji rade nadzore nad roditeljskom skrbi jadnih 500 kuna skresati na 100 kuna mjesečno. Pa tko će to raditi? Umjesto da ulažemo u kvalitetno rješavanje sukoba i pomoć obiteljima.

:: Nije li onda pozitivno uvođenje obiteljske medijacije?

Ali se ne zna tko će je provoditi, koliko plaćati. Ona je zamišljena kao obvezni postupak prije razvoda braka, ako nema sporazuma o djeci. To sliči već postojećem posredovanju, no bez dovoljnih preinaka u odnosu na ono što je sada loše. Tom se problemu pristupa vrlo, vrlo površno. Medijacija je samo jedan od načina mirnog rješavanja sporova općenito, pa i u obiteljskim konfliktima. Lani sam se u razgovoru s ministrom pravosuđa zauzela da se napravi poseban zakon o mirnom rješavanju obiteljskih sporova koji bi obuhvatio sve konflikte, ne samo razvode. To bi bilo ulaganje u obitelj, a ne ovako paušalno samo da nešto bude novo. Posredovanja rade centri za socijalnu skrb, premda mogu i pojedinci i vjerske organizacije, ali država sve ove godine nije donijela pravilnik, preuzela trošak i omogućila da posredovanje rade educirane osobe, psiholozi, socijalni radnici, stručnjaci koji mogu pomoći obitelji da riješe krizu. Centri za socijalnu skrb ne rade to dobro jer imaju mnoštvo obveza i more propisa koje primjenjuju. Kako će oni to kvalitetno provesti!?

:: Na vašu primjedbu kako će se omogućiti i silovatelju da viđa dijete, doc. dr. Rešetar je u Slobodnoj Dalmaciji rekla kako to izlazi iz okvira stručne i civilizirane rasprave.

Lišenje roditeljske skrbi je najgora mjera protiv roditelja, a godišnje ih ima par stotina. Predlažu da takav roditelj ima pravo na održavanje odnosa, dakle i kad zlostavlja dijete, sili na prostituciju i alkoholizam...

:: Pod nadzorom?

Ne, ništa!

:: Rešetar kaže da je pravomoćna presuda razlog da se pokrene postupak lišenja prava na roditeljsku skrb.

To i sada postoji, ali što ćete čekati pravomoćnu presudu ako se recimo sumnja da je silovao dijete!?

:: Zar nema privremene mjere?

Tog tipa ne. Tko to predlaže, ne poznaje život. Ide se i na ukidanje potpunog lišenja poslovne sposobnosti. Trebat će 16-ak tisuća odraslih prevesti na djelomično lišenje poslovne sposobnosti. Vještačenje je oko 5000 kuna, tko će platiti 80 milijuna kuna? Država? Psihijatri? Zar će teške slučajeve Alzheimera ili cerebralne paralize djelomično lišiti poslovne sposobnosti!? Slažem se da se previše ljudi potpuno lišava, čak i kad mogu djelomično funkcionirati, ali nije rješenje da se to ukine potpuno.

:: Novost je i probni smještaj od šest mjeseci kod posvojenja djeteta?

Rekla bih da i žena koja rodi vlastito dijete jednako tako ne zna što je “dobila” pa se dogodi da rodi dijete s posebnim potrebama, ali ga ne “vraća” zbog toga. A kod probnog smještaja shvatite da vam se ne sviđa noću ustajati kad plače – pa dijete vratite!? I sustav udomiteljstva je problematičan jer se djeca vezuju uz udomitelje i onda ih daju nekome na posvojenje.

:: Mnogima je sporna odredba prema kojoj stan kod razvoda pripada roditelju koji skrbi o djetetu?

Neprovediva je i otvara pitanje ustavnosti jer je vlasništvo Ustavom zaštićeno. Vrlo je površna, nedorađena i neprimjenjiva, a spornost tog prijedloga argumentirale su odvjetnice.

:: Obrazlaže se da novi zakon iziskuje sredstva, ali u konačnici donosi uštede jer nećemo plaćati “penale”, dosad oko 180.000 eura po presudama Europskog suda za ljudska prava?

Ministarstvo istiniti podatak o novcu pogrešno obrazlaže. To je matematički apsurd! Od svih presuda u kojima je utvrđena povreda prava na obiteljski život (čl. 8. Europske konvencije), samo ih se 27% odnosi na obiteljsko pravo. Zakonodavac je promptno reagirao na izgubljeni spor u slučaju Mikulić i promijenio OZ (čl. 292.). Problem vidim u primjeni propisa, pa bi bilo bolje da novac koji misle utrošiti na novi OZ koriste za edukaciju i ujednačavanje sudske prakse. Usvoji li se što se predlaže, tek tada će se gomilati sudski sporovi.

:: Ali, pozivaju se na strane zakone?

Pozivaju se i na njemačko, austrijsko i slovensko zakonodavstvo. Nijemci su tek u travnju ove godine dali jednaka roditeljska prava izvanbračnom ocu, a Hrvatska je zbog utjecaja socijalizma odavno bila predvodnica u Europi, još u bivšoj Jugoslaviji, u ravnopravnosti žena i jednakosti bračne i izvanbračne djece. Kad već preslikavaju njemački zakon, onda neka uvedu urede za mlade, obiteljske sudove i neka daju novce koliko Njemačka daje za mlade i obitelj, neka plaće sudaca budu kao njihove, i alimentacije, nemam ništa protiv, a ne da uzmu jednu normu koja se ne uklapa u naš sustav. Slovencima je uzor naše zakonodavstvo, koje su preslikali jer su profesorice Prokop, Alinčić i Bakarić-Abramović, moje učiteljice, bile svjetske stručnjakinje, vodeće u bivšoj Jugoslaviji.

:: Pa zar je to sve nepopravljivo?

Ali, toga je previše, nomotehnički nekorektno, konfuzno i neprimjenjivo, stvorit će nove sporove i netrpeljivosti među članovima obitelji. Napustili su ono što je bilo dobro, a što su mogli nisu mijenjali, recimo bračni ugovor!? Takav bi zakon bio potencijalna šteta za 4,3 milijuna građana jer je obiteljski zakon propis koji tangira svakog građanina. Morate poštovati stečevinu. Pravna povijest ne počinje od izbora i dolaska neke stranke na vlast.