U nadzoru inspekcije zaštite okoliša iz 2009. godine utvrđeno je da se na lokaciji bivše tvornice Adriavinil u Kaštel Sućurcu skladišti četrdeset vrsta raznog opasnog otpada u ukupnoj količini od 890 tona. Unatoč tome, odlagalište šljake nikada nije saniramo pa je Građanska inicijativa za zaštitu okoliša Kaštelanskog zaljeva uputila otvoreno pismo svim odgovornim institucijama do kada će opasni deponij biti u središtu njihovog mjesta, koje je označeno kao jedno od devet najkopasnijih točaka u Hravtskoj.
- Pitamo čelne ljude Grada Kaštela na čelu sa gradonačelnikom Josipom Berketom, čelnika Županije Splitsko – dalmatinske župana Antu Sanadera te Ministarstvo zaštite okoliša i ministricu Mirelu Holy kao i sva ostala odgovorna tijela RH, zašto do današnjeg dana taj opasni otpad nije saniran već ste nam ga doveli još, i tko će odgovarati za nastalu štetu koja tek treba pokazati svoje prave razmjere?! - poručuju iz Građanske inicijative.
Deponij nastao oko nekadašnjeg Jugovinila, tvornice plastičnih masa, taloži se više od pola stoljeća. Osim šljake nastale izgaranjem ugljena u tvorničkim pećima na ovo mjesto dovozio se opasni otpad i iz drugih djelova bivše države. Proces saniranja proveden je još 1973. godine premještanjem šljake i pepela u deponij prema projektu Instituta za geološko-rudarska istraživanja i ispitivanja nuklearnih i drugih mineralnih sirovina. Radioaktivni otpad prekriven je tada slojem zemlje i šljunka te plastičnim folijama. Međutim, podaci o kvaliteti i debljini pokrova nisu dovoljno poznati.
"Na osnovi količine spaljenog ugljena dobiveni su zastrašujući podaci prema kojima se procjenjuje da je tada na tom prostoru uskladišteno 510.000 tona pepela i šljake, a 7000 tona dopremljeno je iz drugih tvornica. Neuređeno skladište pepela i šljake u Kaštelanskom zaljevu s radioaktivnim svojstvima sadrži dugo živuće radionuklide pa se stručnjaci pribojavaju da postoji stalna mogućnost njihovih širenja na lokacije u okoliš preko svih sastavnica okoliša: u zrak, more i tlo" ističu u Građanskoj inicijativi i pozivaju se na mr. Dejana Škanata, stručnjaka Enconet Internationala koji navodi kako je koncentracija radionukleida takva da bi se čovjek smio zadržati u okolini deponija najviše dva sata i četrdeset minuta dnevno.
Uz saniranu visokoradioaktivnu šljaku, čime ekolozi nikada nisu bili azdovoljni, postoje i dva manja deponija rasute šljake koja su, tvrde u Kašteliamm, rizična za okoliš. Međutim, u Studiji koju je prije šest godina izradio Institut Ruđer Bošković piše kako je prostor u dobrom stanju, ali ipak navode da ga je potrebno zaštititi. Sve potoke koji obrubljuju deponij potrebno je staviti u kamen kako voda ne bi ispirala šljaku, dok je čitav prostor potrebno presvući s najmanje 20 centimetara betona, pa bi se i zračenje trebalo biti svedeno na minimum. Ali, ni to nije napravljeno. Građani Kaštela od Ministarstva zaštite okoliša traže valjane znanstvene studije ispitivanja stanja tla, zraka, vode i zdravstvenog stanja stanovnika regije te da se u skladu s dobivenim rezultatima izvrši stručna i hitna sanacija njihovog životnog prostora.
- Mi smo skup građana kojima je dozlogrdilo udisanje raznih otrovnih i ostalih smradova! - poručili su iz Građanske inicijative za zaštitu Kaštelanskog zaljeva
- U području Kaštela, Solina i Splita kojima gravitira cementna i druga industrija na ovom području, u zadnjih deset godina zabilježeno je oko 130 slučajeva karcinoma kod djece, dok je primjerice u Makarskoj zabilježeno tek 5, a u Dubrovniku niti jedan slučaj. U čitavoj Hrvatskoj zabilježeno je još 260 slučajeva – kazao je u svom izlaganju Biočić.