'Najlakše mi je voziti u štiklama ili japankama, ali ne daju mi'

Najlakše mi je voziti u štiklama ili japankama, ali ne daju mi, dobro da sam ponijela normalnu obuću – govori prije početka utrke Mirela Ribić iz Kloštar Ivanića, jedna od šestero polufinalista u natjecanju za “Najeko vozača” koje je u sklopu projekta “Vozi eko”, koji podržava aktivnu primjenu eko i sigurne vožnje, u četvrtak na Grobniku s partnerima organizirao Večernji list.

Nije bitna brzina

Iako je jedina žena među polufinalistima, ipak je za volan sjela zadnja, nisu se njezini muški suparnici držali one da “dame uvijek imaju prednost”. Slučajnim odabirom odlučeno je da će prvi za volan crnog Renault Clija sjesti Šibenčanin sa zagrebačkom adresom Krešo Celić koji za kruh zarađuje kao instruktor vožnje u autoškoli.

– Ajme meni, pa kakve šanse mi ostali imamo protiv instruktora. I još je iz Šibenika, a auto koji vozimo ima šibenske registracije, nije to slučajno – kroz smijeh su komentirali ostali natjecatelji, naravno, ne misleći ozbiljno. Bila su to tek manja prijateljska “podbadanja” prije početka utrke. Ipak, kako u ovom natjecanju nije riječ o klasičnoj utrci, pravila je natjecateljima objasnio Ivan Cvetković, certificirani stručnjak za ekovožnju iz tvrtke EKOmobilis.

– Dakle, po stazi vozite dva kruga, ukupno osam kilometara. Cilj vam nije voziti što brže i imati što kraće vrijeme, nego imati što manju potrošnju goriva. Pobjednik će biti onaj tko ima najmanju potrošnju, a nju ću mjeriti ja dok vi vozite. Sjedit ću pokraj vas na suvozačkom mjestu s laptopom u krilu koji će biti prikopčan na računalo automobila, tako da ćemo u realnom vremenu pratiti potrošnju i brzinu. Nakon što svi odvozite, troje najboljih ide u finale, gdje ćete voziti po istim pravilima – objašnjavao je okupljenima Cvetković dok je vani trajao pljusak. Taman kad je Cvetković završio smirila se i kiša, a Krešo Celić sjeo je za volan.

Izmjenjivali su se potom iza njega redom i ostali natjecatelji – student i tamburaš Marko Dugić, televizijski novinar Vanja Margetić, fotograf Vanja Rudić, kontrolor kvalitete zraka u Zavodu za javno zdravstvo Goran Crvelin i pomoćnica direktora u taksi-poduzeću Mirela Ribić.

– Joj, sine, pa daj vozi, kaj ti je. Ma nije dobro, ja bih to brže – u zanosu je komentirao otac jednog od natjecatelja pomalo zaboravljajući da cilj nije bila brzina. Ali zato osjetiti što je to brza vožnja svi okupljeni imali su priliku probati kad je na scenu stupio Niko Pulić, naš trostruki europski prvak u brdskim utrkama koji je ujedno i ambasador projekta “Vozi eko”. Svi su Niku nešto htjeli pitati, razgledati njegov automobil, sjesti u njega... Mnogi su ovamo došli upravo kako bi ih naš automobilski as provozao po grobničkoj stazi, a on je svima tu želju i ostvario. Vozio je Niko bjesomučno krug za krugom, vožnju za vožnjom, kao njegovi suvozači izmjenjivali su se podjednako i žene i muškarci, ali i oduševljeni klinci, bilo je teško i prebrojiti koliko je krugova automobilski as odvozio. Ilustracije radi, iako je na stazu došao s punim rezervoarom, u jednom trenutku gotovo mu je nestalo goriva koje je između vožnji otišao ponovno natočiti na benzinsku postaju Ina jer službeno gorivo cijelog ovog događaja bilo je upravo Inino. Iako natjecateljima za “Najeko vozača” cilj nije bio odvoziti što brže, ipak ćemo napomenuti da je njima za dva kruga u prosjeku trebalo između šest i osam minuta, a Niki Puliću između tri i pol i četiri. Dok je Niko vozio svoje krugove, na red je došlo i proglašenje troje kandidata koji su prošli u finalno natjecanje, a pokazalo se tada kako utrka ipak nije namještena kako su na početku kroz šalu komentirali neki jer instruktor vožnje Krešo Celić nije prošao, baš kao ni Mirela i Goran za kojeg su mnogi komentirali da im se čini “da je odvozio najbolje”.

Odlučivale nijanse

U finalu su se sreli Vanja Margetić, Vanja Rudić i Marko Dugić, a velika je neizvjesnost vladala prije nego što je krenulo proglašenje pobjednika jer su u toj vožnji sva trojica bila “tu negdje”. Kada je za “Najeko vozača” proglašen Vanja Margetić, prolomio se pljesak, a na njegovu licu mogla se iščitati iznenađenost.

– Za natjecanje me prijavio prijatelj jer zna da me zanimaju vožnja i automobili, a moj plan bio je doći, dobro se zafrkavati cijeli dan i projuriti stazom kao suvozač Nike Pulića, stvarno nisam očekivao pobjedu – kazao je Vanja Margetić koji je za prvo mjesto, osim što se okrunio titulom “Najeko vozača”, dobio i nagradu koju je osigurao Večernji list – tisuću kuna na Ininoj darovnoj kartici i mjesec dana vožnje automobila Nova rent-a-cara. Nagrade su kao finalisti dobili i Marko Dugić koji je nagrađen laptopom te Vanja Rudić koji je kući odnio tablet.

– U finalu su doista odlučivale nijanse. Pobjednik je imao vrijeme od 6 minuta i 37 sekundi uz potrošnju goriva od četiri litre, drugi je stazu prošao za 6 minuta i 22 sekunde uz potrošnju od 4,07 litara i treći za 7,17 minuta uz potrošnju od 4,57 litara. Kod štedljive vožnje najbitnije je što prije postići željenu brzinu i zatim je konstantno održavati. Gorivo najviše troši kada stalno plešemo gore dolje po papučici gasa ili mijenjamo brzine, znači ključ je ta konstantna vožnja – objasnio je Ivan Cvetković.

U ovom projektu Večernjeg lista sudjelovala je i policija, a veliko zanimanje među okupljenima izazvao je i policijski presretač koji su mogli razgledati, ali se u njemu i provozati po stazi na Grobniku. Djelatnici Službe za sigurnost cestovnog prometa PU primorsko-goranske koji su također sudjelovali u projektu time su okupljenima željeli predstaviti i brzu, ali i sigurnu vožnju koju predstavlja to vozilo.